Guslar iz Crmnice: Svaki majstor umije i da zapjeva

U porodičnoj kući u Crmnici, Podgoričanin Milovan Stojanović pravi gusle sa crnogorskim motivima.

Kaž da se neobičnim poslom bavi prvenstveno iz ljubavi, ali su njegovi proizvodi ipak našli kupce u Skoplju, Novom Sadu, Kuli, Beogradu, čak i u Londonu.

Stojanović je istakao da su u porodičnoj kući uvijek imali gusle, a djed, otac i stric su često znali i da zapjevaju.

“Želio sam da imam jedne za sebe, pa sam prve gusle napravio sa 18 godine”, priča Stojanović o svom hobiju.

Sljedećih 10-ak godina nije pravio prepoznatljivi crnogorski instrument, a izradi se aktivno posvetio tek kada se oženio.

“Od 1981. godina do danas napravio sam preko 50 gusala i još ih pravim samo javorove gusle, a drvo nabavljam najčešće iz Kolašina. Imam tri-četiri modela izrade, uglavnom kako mi ko traži i do sada sam 11 gusala poklonio prijetaljima. Ostale sam prodavao, ranije po cijeni od 150 do 200 njemačkih maraka. Cijena gusala koje sada prodajem kreće se od 200 do 500 eura”, kaže Stojanović.

On objašnjava da se “majstorluk” izrade gusla sastoji od štavljenja kože, sušenja drveta, odgovarajućih dimenzija, širine i dubine karlice, raspona struna i gudala koje pravi od jasena.

Na karlici je kapela crnogorska, a na njegovim guslama mogu se vidjeti figure koze, orla, krilatog zmaja sa orlom, zmije ...

Za izradu korpica koristi vrbovo pruće koje se bere od Petrovdana do Ilindana. Pruće osuši a potom ga potopi u vrelu vodu da omekša da može presti

“Kozja noga služi kao ručica za zatezanje što predstavlja siromaštvo Crne Gore, odnosno simbol da se po crnogorskom kamenu najbolje kreće ta životinja. Gudala imam raznih, sa dvoglavim, jednoglavim i upletenim zmijama. Krst na guslama je zavjet pravoslavlja, a zmija predstavlja čuvara te svetinje i ko na njih nasrne njega će taknuti zmija”, otkriva Stojanović značenje motiva na guslama koje pravi.

Zarade, ističe, gotovo i da nema, već gusle pravi isključivo iz hobija i ljubavi.

Kad ima gotovih gusala, niko za njih ne pita, a kada ih rasproda, pojave se kupci, pojašnjava Stojanović.

Osim izrade gusala, bavi i popravkom starih, lakiranjem, stavljanjem struna i otkriva da svaki majstor umije da zapjeva i zasvira.

Osim gusala Stojanović se bavi i izradom dimidžana za vino, te korpica za voće od pruća koje najčećše poklanja djeci.

Za izradu korpica koristi vrbovo pruće koje se bere od Petrovdana do Ilindana. Pruće osuši a potom ga potopi u vrelu vodu da omekša da može presti. Pravi i hrastova burad za vino za svoje potrebe i badanje za grožđe.

Greota je prodati dobru rakiju i vino

Stojanović ima oko 100 čokota vinove loze, što mu je, kaže, dovoljno za kuću.

“Pravim dobru rakiju i vino koje je greota prodavati”, ističe. Milovan sa suprugom Milicom u Crmnici boravi od februara do novembra, a zimu prezimi sa djecom na Zabjelu. Tvrdi da je život u Crmnici, gdje mogu da obrađuju baštu, idealno mjesto za dvoje “staraca”.

Stojanović svako jutro ustaje prije pet časova, a radi do osam časova. Tvrdi da uveče nigdje ne izlazi, već odmara i sluša sve vijesti na radiju, jer nema televizor.

Kaže da im poneko, najčešće ljeti, dođe u goste, zbog temperature koja je u Crmnici, tvrdi, najmanje 10 stepeni hladnija nego u Podgorici.

Galerija

( Haris Šabotić )