San o boljem životu Muhameda Isaka vodio preko Crne Gore
“Na aerodromima postoje ljudi koji te pitaju da li želiš da putuješ ilegalno i odmah ti kažu da je cijena tri hiljade eura po osobi"
Ukoliko večernje časove često provodite u podgoričkim parkovima, sigurno ste primijetili veliki broj ljudi koji govore stranim jezikom. Najčešće su u grupama, veoma su druželjubivi, ali ne govore engleski jezik. Ukoliko ga i znaju, vokabular je oskudan, pa se komunikacija svodi na pantomimu ili neki drugi jezik, poput francuskog.
Ove momke, uglavnom u dvadesetim godinama povezuje to što su u Crnu Goru došli ilegalno, ali i želja za boljim životom u nekoj evropskoj državi. Jedan od njih je Muhamed Isak iz Maroka, mladi tekstopisac i scenarista, koji trenutno piše knjigu o svom putu na koji je krenuo iz Kazablanke.
“Moja porodica je u Maroku, ali nisu svi tamo. Mnogo mojih rođaka živi u Francuskoj, Španiji, Švedskoj ili Americi, a moja krajnja destinacija je Stokholm”, počinje razgovor Isak, koji je nekoliko godina živio u Americi, a potom deportovan nazad u Maroko.
“U mojoj državi si ljudsko biće samo ako imaš novac. Ukoliko si siromašan bolje je da odeš u inostranstvo. Odlučio sam se za Švedsku, zato što mi se ta zemlja dopada, ali i zato što sam u vezi sa djevojkom koja je tamo. Zove se Murvi i očekuje me”, objašnjava svoj izbor Marokanac.
U Turskoj bacio dokumenta i pasoš
On naglašava da je njegova avantura počela tek kada je sletio na turski aerodrom.
"Oni nađu nas, a ne mi njih, jer te čekaju na aerodromu i čim vide da si Arapin, znaju da želiš da nastaviš put ilegalno”
“Iz Maroka smo krenuli legalno, sa pasošima i avionskom kartom do Istanbula. Tek pošto sam dospio u Tursku bacio sam dokumenta i pasoš”, prisjeća se on.
“Na aerodromima postoje ljudi koji te pitaju da li želiš da putuješ ilegalno i odmah ti kažu da je cijena tri hiljade eura po osobi. Minimalna cijena prevoza do Grčke je 2.500. Od Istanbula do granice sam putovao kombijem, koji je prevozio 25 putnika. Nikoga od njih nisam poznavao, jer sam krenuo sam. Moji saputnici su bili različitih nacionalnosti, uglavnom iz Afrike i Azije”, priča za “Vijesti” Muhamed Isak.
On dodaje da su granicu Turske i Grčke prešli preko rijeke uz pomoć malih čamaca u kojima se nalazilo 15 ljudi.
“Vođe kojima smo platili su iskusni u tome, tako da nismo imali problema i veoma lako smo prešli granicu. Oni su veoma pametni, ali i opasni u isto vrijeme. Oni nađu nas, a ne mi njih, jer te čekaju na aerodromu i čim vide da si Arapin, znaju da želiš da nastaviš put ilegalno”, objašnjava ovaj azilant.
Loši uslovi u Grčkoj
Isak je u Grčkoj proveo sedam mjeseci i bio je veoma iznenađen situacijom koju je zatekao u toj zemlji.
"Boravak u Grčkoj bi me odveo u zatvor ili bih imao problema sa ljudima koji su veliki rasisti”
“Kada smo stigli u Grčku, uslovi su bili veoma loši. Očekivao sam nešto bolje s obzirom na to da su u Evropskoj uniji, ali se ispostavilo da je Grčka u lošoj situaciji. Zemlja je veoma lijepa, ali su ljudi trenutno u velikim problemima”, prepričava doživljaje Isak.
“Tokom sedam mjeseci koje sam proveo tamo, nestalo mi je novca, pa sam s vremena na vrijeme radio na plantažama, brao masline i slično”, dodaje on i ističe da je tokom boravka u Grčkoj imao isti osjećaj kao i u Maroku.
“Jedva sam čekao da pođem dalje. Boravak u Grčkoj bi me odveo u zatvor ili bih imao problema sa ljudima koji su veliki rasisti”, prisjeća se Isak, koji se odlučio za put preko Albanije, a ne Makedonije, jer je granicu lakše preći.
Do Crne Gore preko planina
“U Albaniji se nisam puno zadržavao, odmah sam nastavio put. U Crnu Goru smo ušli preko planina i to je veoma težak put. Takođe se sve vrijeme moraš kriti od vojnika koji rade na graničnom prelazu, jer ukoliko te uhvate na granici, deportuju te u Albaniju, a onda nazad u Grčku i opet si na početku”, objašnjava Isak koji se u glavnom gradu Crne Gore obratio policiji za adresu azila.
“Neki idu za Hrvatsku, jer je iz Zagreba veoma lako stići do Slovenije koja je u Evropskoj uniji, pa ti je dalji put znatno lakši”
“Poželjeli su nam dobrodošlicu i uputili nas gdje da pođemo. U Crnoj Gori je veoma lijepo, ljudi su prijatni i spremni da pomognu ili da se druže”, govori Marokanac koji je u Podgorici proveo skoro dva mjeseca.
Posao nije našao, jer kaže ne isplati se raditi za manje od 10 eura dnevnice, a u azilu dobija smještaj, kupatilo i hranu koje je sasvim dovoljno.
“Nakon ovoga idem za Srbiju, potom za Rumuniju, Hrvatsku ili Mađarsku. Kada stigneš u Austriju bukvalno si završio sa svim problemima”, ispričao je prije odlaska Isak ne želeći da precizira planove.
“Neki idu za Hrvatsku, jer je iz Zagreba veoma lako stići do Slovenije koja je u Evropskoj uniji, pa ti je dalji put znatno lakši”, otkrio je Isak.
Koju god opciju da je ovaj momak iz Maroka odabrao, bio je i više nego uspješan, jer je putem svoje Facebook stranice obavijestio prijatelje da je stigao u Švedsku.
Muhamed Isak u Švedskoj (Foto: Privatna arhiva)
U Podgorici te niko ne pita kako si stigao
Muhamed Isak kaže da, ukoliko vas granična policija ne uhvati prilikom ilegalnog ulaska u Crnu Goru, nakon toga ste bezbjedni.
"U jednom parku u Podgorici sam upoznao prijatelje iz Crne Gore i nikada ih neću zaboraviti"
“Kada dođeš do Podgorice, niko te ne pita kako si stigao. Ipak, jednog momka kojeg sam upoznao uhvatili su na granici dok je pokušavao da uđe u Hrvatsku, bez dokumenata. Završio je u zatvoru”, kaže on.
Isakov prijatelj Sadi Ali u zatvoru je proveo 20 dana nakon što su ga carinici uhvatili prilikom pokušaja da ilegalno napusti Crnu Goru, na graničnom prelazu Debeli brijeg.
“Prijavio sam se kao izbjeglica tek pošto su me uhapsili. Nisam dugo boravio u azilu, već sam nastavio put preko Srbije, tačnije Novog Pazara”, kazao je on.
U jednom parku u Podgorici sam upoznao prijatelje iz Crne Gore i nikada ih neću zaboraviti. Naučio sam ih da otpjevaju pjesmu 'Desert rose' na mom jeziku”, prisjetio se Sadi Ali, koji trenutno radi u bolnici u Francuskoj.
Šofranac: Od januara 700 azilanata
Prema riječima direktora Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica Željka Šofranca, trenutno u Crnoj Gori borave 222 azilanta, pretežno iz sjeverne Afrike i bliskoistočnih država.
Direktor Zavoda apelovao je na ostale organe u Crnoj Gori koji su zaduženi za azilante da ubrzaju procese
“Od januara ove godine u Crnu Goru je stiglo oko 700 azilanata, što je enorman broj, koji je premašio sva očekivanja. Upravo iz tog razloga se Zavod nalazi u velikim finansijskim problemima”, kaže Šofranac.
“Mi im moramo obezbijediti smještaj koji je veoma teško naći, a zatim i hranu. Takođe im pružamo i zdravstvenu zaštitu”, dodaje on.
Direktor Zavoda apelovao je na ostale organe u Crnoj Gori koji su zaduženi za azilante da ubrzaju procese, kako bi se ti ljudi što manje zadržavali u Podgorici i tako smanjili troškove. Situaciju će dodatno olakšati i izgradnja Centra za azilante u Spužu, gdje će svi ljudi koji su u Crnoj Gori stigli ilegalno, biti privremeno smješteni.
Galerija
( Mirela Zogović )