Dan poslije, po glavi stanovnika

Nakon objave nezvaničnnih rezultata lokalnih izbora u Glavnom gradu, u Golubovcima, opštini u okviru Glavnog grada i ostalim opštinama, desio se jedan presedan - prvi put nije bilo velikog slavlja u “dva sanduka” uz već tradicionalno, turbo-folk prateće skandiranje “Milo, Milo”. Premijer Marković je kazao kako time žele da pošalju poruku da je na izborima pobijedila cijela Podgorica i Crna Gora i da će dostojanstveno proslaviti. Znao sam da se sprema neko iznenađenje.

Samo 12 sati kasnije, već narednog jutra, stigao je poklon iznenađenja svim građanima Podgorice i cijele Crne Gore u obliku vijesti o novom velikom, ali “dostojanstvenom” skoku cijena goriva. Sada, po zakonima tržišta, slijedi poskupljenje troškova prevoza, što će izazvati poskupljenja cijena svih proizvoda, možda ne odmah, dok traju zalihe, ali to je neizbježno i na koncu novo pogoršanje, ionako lošeg životnog standarda građana.

Ono što nas čeka u bliskoj budućnosti, kao jedna od direktnih posljedica “betoniranja” DPS i njenih satelita u Podgorici i ostalim gradovima, jeste neminovno smanjenje zarada u javnom sektoru, ali i penzija, zbog ogromnog nivoa javnog duga. Da živimo u normalnoj, pravno uređenoj državi, pored dodatnog oporezivanja luksuza, a olakšica i pomoći najugroženijima, trebalo bi prvo ukinuti povlastice „eliti“, onima koji imaju milione, a plaćaju niži PDV.

No, hoće li Vlada prije pribjeći smanjenju plata i penzija ili krenuti u obračun sa „elitom“, dodatno oporezovati luksuz i povlašćenima ukinuti povlastice (a znamo ko su povlašćeni u privatnoj državi zvanoj Montenegro)? Sjetite se majki sa troje i više djece, kada su odlučili da im ukinu nadoknade, a tajkunima koji duguju desetine miliona eura poreza, čijom bi se naplatom u ukupnom iznosu u budžet slila sredstva dovoljna za isplatu nadoknadi svim majkama narednih 10 godina, odlučili da i dalje opraštaju dugovanja - “nije trka”.

Zemlju iz krize i problema ne može izvući onaj ko je izazvao krizu i stvorio probleme. Naivno je očekivati da se DPS može transformisati i odjednom početi da djeluje u interesu građana i države, jer bi morali udariti na sebe. Možda bude nekih sitnih pomaka, pod pritiskom spolja, pa u narednom periodu žrtvuju još nekoga poput Svetozara Marovića, ali ova ekipa nikako ne može povesti Crnu Goru putem reformi, naprotiv - svaki njihov potez je unaprijed sračunat i povučen isključivo u cilju zaštite piramide moći, vlasti i opljačkanog bogatstva. DPS i pravna država, slobodne i nezavisne institucije? Neizvodljivo. Upravo slučaj Marović to potvrđuje.

U političkoj ravni, za očekivati je da diktator Đukanović, na krilima nasilničke pobjede na lokalnim izborima, uskoro, vjerovatno već do kraja godine, a najdalje početkom iduće, raspiše prijevremene parlamentarne izbore. Time bi izvršio još jedan udar, dodatan pritisak na građane, ionako već zamorene od konstantnih izbornih procesa, dok bi sa druge strane pred međunarodnom zajednicom - paradoksalno, ali veoma izgledno - tako pokazao demokratski kapacitet, te ispao još i faktor stabilnosti i dijaloga: “opozicijo, tražili ste vanredne parlamentarne izbore, imate vanredne parlamentarne izbore”.

Ukoliko se stvari budu ovako odvijale, ti izbori će biti i definitivno posljednja šansa koja će nam se ukazati da oslobodimo našu voljenu domovinu i to za jedan duži period, jer u slučaju još jednog “betoniranja” DPS-a, nakon svega, morali bi se pomiriti sa činjenicom da ćemo još dugo vremena provesti u ropstvu. Stoga, pod hitno se mora raditi na daljem jačanju kapaciteta opozicije, već od danas, nastaviti borbu na terenu, intenzivirati međunarodne aktivnosti, raditi na razrađivanju svih modela djelovanja u budućem periodu, uključujući i pitanje samog učešća na tim izborima, kako i pod kojim uslovima, jer još uvijek smo daleko od iole slobodnih.

Na drugoj strani imamo višedecenijske opozicione političke lidere koji, nakon debakla na lokalnim izborima, umjesto da podnesu ostavke poslije 30 godina poraza, sada ponovo traže krivce u opozicionim redovima i pozivaju na proteste. Međutim, to je potpuno očekivano s njihove strane, ništa novo, tako da ne treba isključiti mogućnost organizovanja nekih novih protesta,,po starom receptu“, sportskim rječnikom kazano „kad se steknu idealni vremenski uslovi za igru”, naravno prvenstveno u cilju političkog oživljavanja, kao onomad. Ono što je možda iznenađujuće jeste da pored optužbi za loš izborni rezultat na račun kolega iz opozicije, građana i američke ambasade, još uvijek nema uobičajenog optuživanja masona i Vatikana.

Ako bi došlo do takve organizacije protesta, dok DPS svakako planira prijevremene izbore, opet bi to bila samo jedna predstava za narod, nahranili bi jedni druge i danom raspisivanja izbora svi bili zadovoljni - prvi što bi vjerovatno spasili nekoliko poslaničkih mjesta liderima koji tamo sjede decenijama i pred građanima sebi pripisali zasluge što su izazvali prijevremene izbore ulicom, drugi organizacijom protesta prvih i novom rundom podjela.

Ozbiljne proteste, sa ozbiljnim zahtjevima i jasnim ciljem, mogu organizovati samo ozbiljni ljudi. I veoma važno – protesti mogu doprinijeti, biti sredstvo demokratskog pritiska, pod uslovom da su vođeni iskrenim namjerama, gandijevskim otporom, bez nasilja, nekada mogu biti i okidač, ali govoriti o ulici kao viziji puta do promjena, gusalti o revolucijama, u malom sistemu, gdje je sve živo kontrolisano, je smiješno, uvjerili smo se u to prije samo par godina.

Jedini ispravan put u ovom trenutku je put istrajnosti, nastavka beskompromisne borbe, kojim, uprkos svemu, ponosno, mudrom politikom, iskrenošću, zajedništvom, danonoćnim radom na osvješćivanju nacije, oštro i bez ikakvih kalkulacija, krupnim koracima grabi naprijed obrazovana i hrabra crnogorska mladost, kao jedina zdrava snaga, zvijezda vodilja, jedina nada u bolje śutra i svijetlu budućnost svih građana i države Crne Gore.

Autor je predsjednik Odbora Demokrata Prijestonice i odbornik u Skupštini Prijestonice Cetinje

( Danilo Mrvaljević )