Prokletstvo afričkih lidera: U četiri godine umrlo 10 predsjednika

Rijetko se dešava da lider jedne zemlje premine dok je na funkciji. Od 2008. godine to se dogodilo 13 puta širom svijeta – međutim deset od tih lidera su bili Afrikanci. Postavlja se pitanje zašto se to tako često dešava na ovom kontinentu.

Veliki broj ljudi oprostio se prošle nedjelje u Adis Abebi od lidera Etiopije Melesa Zenavija. On je preminuo u 57. godini nakon duže bolesti.

Ranije ovog mjeseca desetine hiljada Ganijaca prisustvovale su sahrani njihovog pokojnog predsjednika, Džona Ate Milsa, koji je iznenada umro u 68. godini.

Četiri mjeseca ranije, u Malaviju je proglašen neradni dan kako bi što je moguće više ljudi moglo da prisustvuje sahrani pokojnog predsjednika Bingu Va Mutarika, koji je umro od srčanog udara u 78. godini. A u januaru, predsjednik Gvineje Bisau, Malam Bakai Sana, preminuo je u vojnoj bolnici u Parizu nakon duže bolesti. On je imao 64. godine.

Dakle četiri afrička lidera su preminula na funkciji samo ove godine. To je svakako uznemiravajuće za njihove zemlje, tragično za njihove porodice, ali na trenutak pomislite i na novinare.

„Imam osjećaj kao dobijam jako puno poziva usred noći u kojima mi neko kaže da je umro neki afrički predsjednik“, kazao je za BBC Sajmon Elison, dopisnik južnoafričkog sajta „Dejli mejverik“. „Zašto afrički lideri umiru tako često?“. Ovo pitanje ga je navelo da se pobliže pozabavi stopom njihove smrtnosti.

„Vratite se samo malo u prošlost i spisak preminulih afričkih lidera se alarmantno povećava“, kazao je on. Zaista, od 2008, 10 afričkih lidera je preminulo na dužnosti.

Sasvim je sigurno da lideri češće umiru na funkcijama u Africi nego na drugim kontinentima. U istom periodu samo tri druga nacionalna lidera su preminula na funkcijama, Kim Džong Il iz Sjeverne Koreje. Poljski predsjednik Leh Kačinjski, koji je stradao u avionskoj nesreći i Dejvid Tomson sa Barbadosa koji je bolovao od raka.

Stariji od ostalih

Odgovor koji se prvi nameće je da su afrički lideri jednostavno stariji od onih na ostalim kontinentima, što je objašnjenje koje se najviše dopada Sajmonu Elisonu. On vjeruje da Afrikanci preferiraju starije lidere – poštovanje prema starijima je ukorijenjeno u kulturi mnogih zemalja na ovom kontinentu.

Međutim, da li su oni zaista stariji?

Zapravo prosječna starosna dob afričkih lidera je 61 godina – ista kao i u Aziji. Evropljani su na primjer u prosjeku stari 55 godina, dok lideri Južne Amerfke imaju 59.

Međutim još jedna stvar koju treba uzeti u obzir je i životni vijek koji je, među generalnom populacijom, niži u Africi nego u Evropi, Latinskoj Americi i Aziji. To je djelimično i zbog problema poput rasprostranjenosti HIV/AIDS-a i zbog slabe medicinske njege, što dovodi do visokih stopa smrtnosti među novorođenčadima.

Teško djetinjstvo

Međutim siromaštvo u djetinjstvu i ranom životu mogu takođe nimati dugotrajan efekat, kao što to objašnjava doktor Džordž Lison, gerantolog sa Univerziteta u Oksfordu.

Afrički predsjednici, prije nego što su izabrani vodili su težak život i to utiče na njihov životni vijek“, kazao je on.

„Dakle, jednom kada stupe na predsjedničku funkciju mada će voditi život daleko od svojih sunarodnika, što bi trebalo da produži njihov životni vijek, oni su akumulirali probleme i poteškoće koji će u jednom trenutku stići za naplatu“.

Mada, naravno, nijesu svi afrički lideri imali teško djetinstvo.

Međutim, postoji li još jedan faktor kjoji treba uzeti u obzir – politiku? Stereotip je da se afrički lideri drže na vlasti do samo kraja. Međutim, činjenice ne idu u prilog tom objašnjenju. „To je istina za neke lidere koji su preminuli na funkciji, naročito za Omara Bonga, Kontea ili Gadafija“, kaže Sajmon Elison.

„Svi oni su bili dikatori stare škole koji nikada ne bi svojevoljno otišli sa vlasti , ali su ostali drugačiji – Meles Zenavi se držao na vlasti poprilično dugo, ali je imao sveg 57 godina. A svi ostali su bili u ustavom vremenski ograničenim mandatima.

Važno je naglasiti da su u računicu BBC-a ušli samo smrtni slučajevi lidera od 2008. Možda je broj smrti afričkih lidera u ovom vremenskom okviru samo statistička zanimljivost, navodi se u članku.

Vakuumi u vlasti

Međutim, što god da je u pitanju takva jeziva brojka izaziva neizvjesnost. Smrt na dužnosti stvara vakume u vlasti, što može biti opasno i destabilizirajuće.

„Pogledajte šta se dogodilo u Gvineji Bisau“, kaže Sajmon Elison. „Kada je Sana umro ubvrzo poslije toga je došlo do puča. To je veoma teška situacija za Afriku, koja se istorijski gledano nikada nije dobro snalazila u vakuumima vlasti“.

Ipak, on vjeruje da postoji razloga za optimizam.

„U Zambiji, u Malaviju Gani i Nigeriji, snakon smrti predsjednika uslijedilo je ustavom uređeno nasljeđivanje sa minimalnim nasiljem i sukobima, i ja mislim da je to krajnje ohrabrujući znak za razvoj Afrike“, kazao je Elison.

( Nada Bogetić )