Mladić koji je zaslužan za nevjerovatne građevine u Aziji

Ole Šeren je osoba koja nemoguće u arhitekturi čini mogućim. Osoba koja strukturalne analize pretvara u magiju, koji može stvoriti privid nebodera koji nestaju u vazduhu i koji je osmislio bioskop koji pluta u Indijskom okeanu. Na talasu uspjeha Šeren je već daleko stigao, ali, kako se navodi u članku njemačkog nedjeljnika „Špigl“, ovo će biti tek njegov početak.

Međutim, jedne vrele subote u Pekingu, on proživljava jedan kratki, zanimljivi momenat neuspjeha. Da ironija bude veća, to se dešava ispred njegove najpoznatije građevine. Oko novog sjedišta kineske državne televizije CCTV-a nalazi se zaštitna ograda. Kapija je otvorena a sve se čini pomalo napuštenim. Međutim, u trenutku kada Šeren prolazi kapiju, pojavljuje se nekoliko muškaraca – neki u uniformama, neki u civilu. Vjerovatno misle da je turista. Ne pitaju ga šta želi, samo mu blokiraju put. Šeren se okreće i napušta gradilište. Smije se. Očekivao je to.

"Trenutno je gotovo nemoguće ući u zgradu“, ističe Šeren - čak i njemu samome.

Zaboravljeni arhitekta

Pomenuta građevina dominira u Šerenovoj pozadini. Čine je dvije iskošene kule koje na vrhu i na dnu povezuju elementi u obliku latiničnog slava „L“. Šereni oblik zgrade naziva "okvirom" – silmbolom saradnje. Kula CCTV je najveća zgrada na svijetu u kojoj je smještena neka medijska kuća.

Kao da su građevinski radnici zaboravili njemačkog arhitektu istog trenutka kad je posao završen, kao da žele reći da je on, na kraju krajeva, samo stranac koji tu ne pripada

Sa spoljne strane se čini da je zgrada završena. Tako izgleda posljednjih tri ili četiri godine, ali je nedavno otvorena. Oko 14.000 zaposlenih u CCTV-u postepeno se seli iz nekoliko kilometara udaljene komunističko-utilitarističke građevine u novo avantgardno sjedište. U ovom trenutku, čini se da je svaka osoba preko ovih 14.000 zaposlenih - suvišna. Međutim, to se odnosi i na samog Šerena.

Kao da su građevinski radnici zaboravili njemačkog arhitektu istog trenutka kad je posao završen, kao da žele reći da je on, na kraju krajeva, samo stranac koji tu ne pripada. Međutim, Šerin nije tip osobe koju bi to uznemirilo. Zgrada CCTV-a je spomenik njegovom najvećem uspjehu. On je, takođe, u prilici da je posmatra svakog dana, bilo na putu do posla bilo sa prozora njegove kancelarije. Posljednji put je bio u njoj prije nekoliko mjeseci.

Ovaj njemački arhitekta je osmislio zgradu zajedno sa čuvenim holandskim arhitektom Remom Kulhasom i njegovom firmom OMA (Office for Metropolitan Architecture). Premda je plan zgrade plod timskog rada, Šeren smatra da je njegov udio „od suštinskog značaja“. OMA je prije 10 godina pobijedila na konkursu za izgradnju novog sjedišta CCTV-a. Šeren je u bio u ranim 30-im kada se preselio u Peking, navodi „Špigl“. Aziju je smatrao mjestom prepunim mogućnosti i vjere u budućnost, za razliku od – kako je smatrao – stanja umrtvljenosti na Zapadu.

Uprkos prethodnim uspjesima, najvažnija etapa njegove karijere upravo je počela. On je već poznat, ali to nije dovoljno za Šerena. Ovaj njemački arhitekta želi da dokaže da može da uradi nešto više od zgrada vlade i stambenih naselja u Aziji.

Kada u Singapuru osvane senzacionalni neboder, kritičari umjetnosti su skloni da to ignorišu

"Ovo je i dalje mjesto na kojem ti postavljaju pitanje o budućnosti", rekao je Šeren, koji želi da i dalje bude aktivan u Evropi.

Kada u Singapuru osvane senzacionalni neboder, kritičari umjetnosti su skloni da to ignorišu. Zato Šeren želi da otvori kancelariju u Londonu što je prije moguće. London je već dom velikog broja vrhunskih arhitekata poput Zahe Hadid, Dejvida Čiperfilda i Normana Fostera. Svi oni su dio jedne drugačije generacije, ali je Šeren – rođen 1971. – već prevazišao sve iz svoje generacije.

Eksperimentalno, ali realno

Šeren trenutno radi na višespratnicama od Singapura do Bangkoka, kao i na umjetničkim studijima. Želio bi da njegov naredni projekat bude izgradnja jednog muzeja. Šeren ističe da mu je veoma bitna psihologija društvene kohezije.

Sigurno će puno postići sa takvim pristupom arhitekturi. Veliki broj njegovih projekata su neočekivani, eksperimentalni ali ipak izvodljivi, osmišljeni za specifične lokacije a, ipak, univerzalni u svojoj suštini.

Jedan takav projekat je neboder koji se gradi u Kuala Lumpuru, pored Petrona kula – koje su poznate u svijetu po svojoj visini i grandioznosti. Njegova kula nije toliko visoka, ali nije manje primjetna. Na samom početku, Šeren je nacrtao klasičnu višespratnicu. Ali zatim, u kasnijim skicama, podijelio je zgradu na pet djelova i ispremještao ih na neočekivan način. Još jednom, njegov rezultat je jedna netipična skulptura, ali ona koja se čini preciznom po trenutnim azijskim standardima.

Stambeni kompleks "Splet"

Tropsko zelenilo i vitalnost grada su ukorijenjeni u bazu zgrade, gdje je ispremještao tradicionalnu organizaciju spratova. Spratovi za garaže, restorane i prodavnice su "razbacani", a duboko unutar ovog organizovanog haosa su iznenađujuće moderna i neobične mjesta za molitve zbog muslimanskog dijela stanovništva. Ovaj neboder trebalo bi da predstavlja simbol višeslojnog društva u gradu – koji je dom Maležanima, Kinezima, Evropljanima i radnicima iz svih djelova svijeta.

Kralj detalja

Neki od projekata na kojima Šeren trenutno radi počeo je još u vrijeme dok je radio kod Kulhasa. „Splet“, projekat stambenih zgrada u Singapuru, jedan je od njih. Investitor je zatražio niz višespratnica, a sada će dobiti prizor isprepletanih šestospratnica sa međusobno povezanim otvorenim krovovima i dodatnim otvorenim prostorima. Kada bude završen, „Splet“ će biti veliki kompleks sa više od 1.000 apartmana, kompaktno urbano okruženje koje ne pruža osjećaj ograničenosti, već prije prostranosti i, najvažnije, života.

Plutajući bioskop

Ovog proljeća, Šeren je imao plutajući bioskop – splavove smještene u vodi blizu jednog tajlandskog ostrva, čije prirodno okruženje oduzima dah

Sve više uspjeva u onome u čemu nije mogao sa zgradom CCTV-a u Pekingu, a i što nije bio cilj investitora: da uzme arhitekturu nepristupačnog i da je demonumentalizuje. Premda sjedište CCTV-a predstavlja alternativu klasičnom neboderu, ono je i dalje grandiozno.

Njemu je uvijek bitno da postigne spektakularan utisak. Ovog proljeća, Šeren je imao plutajući bioskop – splavove smještene u vodi blizu jednog tajlandskog ostrva, čije prirodno okruženje oduzima dah. Krajem avgusta, poslao je pomenuti bioskop na Bijenale arhitekture u Veneciju, gdje je smješten u jednoj staroj luci. Tamo će biti prikazan i jedan dokumentarni film o njemu i njegovom radu. To je njegov način da obavijesti Evropu da se vratio.

On je vizionar i kralj senzacionalnih detalja. A prije svega, Šeren radi sa strašću, što se ne bi moglo reći za veliki broj njegovih kolega. Čak je i njegov bivši šef i mentor, Rem Kulhas, dugo ugodno uživao u ulozi pisca manifesta.

Važnost stpljenja

Šeren, sin arhitekte, odrastao je u njemačkom gradu Karlsrue. Sa 18 godina, otac mu je dopustio da u njegovo ime nedjeljama nadgleda gradilišta, u čemu je Šeren uživao. Međutim, uskoro je zaželio da radi sa Kulhasom, guruom nekonformizma. Kulhas je intelektualna figura, ističe Šeren, koja sebe smatra za nekog ko „stvara stvarnost“.

Prije nekoliko godina, od grupe studenata arhitekture zatražio je da naprave hiljade papirnih figura, koje je zatim postavio ispred makete zgrade CCTV-a. Želio je da zamisli veliki broj ljudi koje pomenuta zgrada može da primi. Sada su ove papirne figure oživjele, a on nije dio svega toga.

Šeren se ne slaže sa idejom da njegova arhitektura naglašava status režima koji nikada nije namjeravao da postane moderan poput njegove arhitekture, režima koji, kako ističe „Špigl” i danas ostaje totalitaran.

Šeren smatra da je Zapad pristrasan i jednostran, ali govori i o nadi u promjenu.

Zgrada nije kriva za način na koji se ova zemlja razvija

"Da je nemam, ne bih ni bio ovdje."

Međutim, on napominje i da je moć njegove arhitekture precijenjena. „Zgrada nije kriva za način na koji se ova zemlja razvija“.

Da li je ova vrsta razmišljanja dopustiva? Za njega je društvo veoma značajan pojam, kao i odgovornost. Međutim, kineski režim mu nije baš omiljena tema. On je odlučan u tome da ga ne porede sa arhitektama koji žive i rade u Evropi, i odatle dovršavaju svoje projekte koji se grade u Pekingu i Šangaju – u suštini izvozeći arhitekturu. „Ja živim ovdje“, rekao je. „U tome je razlika. Ja sam se povezao sa Azijom“. On možda neće zauvijek ostati u Pekingu, ali Kina „nikada neće prestati da bude dio mene“.

Šeren pominje nešto što naziva tipičnom „evropskom sentimentalnošću“. Čini se da ga to trenutno zabavlja - nakon toliko godina u Kini, oslobodio se te sentimentalnosti.

Šeren je sa novinarom „Špigla” posjetio još jedno gradilište. Jedna aukcijska kuća ga je angažovala da izgradi novu građevinu na mjestu gdje se sada ruše stare zgrade.

Jedva je i nogom kročio na gradilište kada mu je prišao jedan čovjek. Prišao je sa osmijehom na licu i pitao Šerena želi li da kupi tu zemlju. To je bila ili šala ili pokušaj da se proda nešto što nije na prodaju.

Šeren jednim pokretom ruke prekida čovjeka. On ne zna kineski, ali jednu stvar govori tečno i bez akcenta: „Ja sam arhitekta“. Zvuči ponosno, čak pomalo evropski i sentimentalno, zaključuje novinar „Špigla”.

Mlad i kul

Šeren je znalački iskoristio svoju mladalačku i kul ličnost, i ulogu jedne od pop zvijezda arhitekture. On je do nedavno bio u vezi sa najpoznatijom kineskom glumicom Megi Čeung, koja je poznata i u inostranstvu zahvaljujući ulogama u filmovima kao što je „Raspoloženi za ljubav“.

Pored nje, bio je u stanju da iskusi život na crvenom tepihu, dok se ostatak svijeta divio tome kako život jednog arhitekte u Pekingu može da bude glamurozan.

Svoju firmu otvorio je prije dvije godine, kada je postao direktor Biroa Ole Šeren. Atmosfera nije poput onih u tipičnim arhitektonskim kancelarijama u Berlinu ili Londonu, sa sve sivim betonskim podovima, bijelim zidovima i mladim ljudima koji rade za kompjuterima.

Prethodne noći, Šeren je priredio zabavu za 50 zaposlenih. Cilj Šerenove zabave bio je da ih pripremi za budućnost. Rekao im je da arhitektura podrazumijeva naporan rad, ali je to više zvučalo kao obećanje nego kao prijetnja.

Galerija

( Miloš Rudović )