O crnogorskoj postavci na XIII Bijenalu u Veneciji: Gumno u Mlecima

Arhitektura je zavisna umjetnost...

Rifat Alihodžić, "Neke zemlje ne poznaju divlju gradnju", Dan, 22. jun 2012.

Komesar crnogorske postavke na predstojećem, XIII Bijenalu arhitekture u Veneciji, gospodin Rifat Alihodžić, nije završio u mardelju (prijemni ispit na Arhitektonskom fakultetu) - upravo suprotno, posljednjih je dana i nedjelja vrlo eksponiran u javnosti, tj. u medijima. Na sve strane potanko pripovijeda o našoj postavci - niko ga ništa ne pita o prijemnom, naravno, biće da je ta nesretna epizoda odavno gurnuta pod tepih - i svim silama pokušava da ostavi dobar utisak - o sebi, prvenstveno, a usput i o postavci.

Alihodžićev šarm blagog, dobronamjernog učitelja, upotpunjen dječačkom odrešitošću koja nalazi izraz u neobaveznom pristupu najtežim sistemskim pitanjima koja se tiču prostora Crne Gore - pitanjima koja ipak ne bi smio uzimati olako, s obzirom na svoju školsku spremu i poziciju u društvu - mnoge je ostavio bez daha.

Studentski tim - Gordana Dragojević, Goran Ćuković, Aleksandra Novićević, Miloš Laković, Mia Kecojević i Slobodan Petrović - što stoji iza projekta naslovljenog "Sljedeći korak", kojim će se Crna Gora predstaviti u Veneciji - mediji uporno zaobilaze. Moji pokušaji da na Internetu iskopam neku studentsku, tj. autorsku izjavu o postavci - nisu urodili plodom. Kad malo bolje razmislim - zašto bi neko pitao studente što misle o bilo čemu, kad je tu profesor Alihodžić - uvijek spreman da zauzme mjesto pod reflektorima. Sa druge strane, činjenica je da bi studenti lako mogli da pogriješe, da izlanu nešto neodmjereno, neumjesno i neprimjereno značaju čitave te stvari - što se profesoru svakako ne može desiti. Opet, mogao je profesor da prepusti svojim studentima odgovor na poneko od lakših pitanja, mogao je da kaže - Najbolje je da to pitanje postavite autorima postavke, mojim dragim studentima, pružite i njima priliku da nešto kažu o svom radu - ali nije. Njegova glad za medijskom pažnjom je, izgleda, slijepa i neutaživa - što je u najmanju ruku smiješno - donekle i dirljivo.

Mogao je profesor da prepusti svojim studentima odgovor na poneko od lakših pitanja, mogao je da kaže - Najbolje je da to pitanje postavite autorima postavke, mojim dragim studentima, pružite i njima priliku da nešto kažu o svom radu - ali nije

Dakle, Rifat je posljedenjih dana i nedjelja mnogo toga rekao o pomenutoj postavci, mnogo je dodao, istakao, naglasio, posebno akcentovao, mnogo toga je i ponovio - na primjer da se naš prostor susreće sa urbanim problemima globalnog karaktera prepoznatim kroz centrifugalno dejstvo gradova na demografiju što podstiče naglu urbanizaciju - ma što to značilo (liči na lošu interpretaciju odavno zagorjelih teorija - aktuelnih negdje sredinom prošlog vijeka - skovanu isključivo u funkciji utiska o njegovoj kompetenciji).

Preskočio je, nažalost, ključnu temu - preskočio je priču o organizovanom kriminalu i korupciji u crnogorskom urbanizmu (i uopšte u društvu) - preskočio je da se odredi po tom suštinskom pitanju. Riječi kriminal i korupcija - ne postoje u njegovom rječniku.

Naravno, banalna priča o kriminalu i korupciji ne priliči jednom uglednom univerzitetskom profesoru - ili kako narod kaže: ne čačkaj mečku... (pa ćeš od mečke na kraju dobiti sladoled).

"Dramatične promjene koje su se dešavale u posljednjih dvadeset godina u cjelokupnom prostoru Crne Gore, nose specifikume lokalnog, regionalnog i dijelom globalnog karaktera", konstatuje naš komesar - pa kaže da je autorski tim studenata magistarskih studija sa podgoričkog Arhitektonskog fakulteta "kroz kritičku analizu sadašnjeg stanja došao do zaključka da je za rješenje sadašnjih poblema neophodan dijalog".

Rješenje je, dakle, u dijalogu - kako se neko toga ranije nije sjetio? Državni aparat, arhitektonska struka, investitor i korisnik treba da sjednu i da se, kroz dijalog, dogovore o svemu - a onda ćemo, svi zajedno, da sadimo cvijeće i drveće unaokolo - umjesto nebodera.

"U izgradnji uopšte imate faktor države koja kontroliše prostor", objašnjava komesar, "faktor investitora, koji ulaže novac da bi ga zaradio, korisnika i arhitektu".

A što ćemo ako se potrefi da je država ujedno i investitor i korisnik, pa projektovanje povjeri najjeftinijem arhitekti - onom koji traži najmanje za svoje usluge - bez obzira na kvalitet? Što ćemo ako je investitor u bliskim i prijateljskim odnosima sa državom, pa mu država, po definiciji, dozvoljava da gradi gdje hoće i što hoće? Što ako je investitor toliko moćan da država ne smije ni da ga pogleda u oči, a kamoli da mu ispostavi nekakve urbanističke uslove i pokuša da naplati takse? I ko je uopšte taj korisnik? Odnosi li se to na korisnike budućih prostora, ili pak na korisnike postojećih prostora? Što ako država odobri investitoru da podigne novu zgradu, koja meni, koji živim u staroj zgradi, zatvara pogled ka moru? A što ako država dozvoli investitoru da podigne zgradu u parku? Pitam li se ja, kao korisnik bivšeg parka, bilo što? I koja je uopšte uloga arhitekte u svemu tome, osim da pronikne u vizije investitora i da mu pomogne, kako zna i umije, da što prije dođe do građevinske dozvole?

Kako bilo, inventivni studenti predlažu gumno kao arhetipsku, prepoznatljivu formu, koja savršeno korespondira s idejom o dijalogu. Napravili su i jedno malo, moderno gumno - gumance - od nekog materijala koji sigurno nije kamen, išlo se na jeftiniju varijantu - ali su ga zato ofarbali u plavo-bijelo, da bi bilo ljepše.

Riječ je o gumnu četvorosjedu - predviđeno je jedno mjesto za državu, jedno mjesto za struku, jedno mjesto za investitora i jedno mjesto za korisnika. Jednom riječju - savršeno - pitanje je samo da li će posjetilac bijenala, čovjek iz Australije, na primjer, pogoditi iz prve da je to gumno. Lako se može desiti da pomisli da se radi o maketi rotora parne turbine, ili o sanduku za prodaju sladoleda. Možda ne bi bilo loše da se negdje pored gumna stavi mali tag: gumno - da ne bilo zabune (round table, tavola rotonda - o korektnom prevodu riječi gumno na engleski i italijanski neka razmisle oficijelni prevodioci).

Možda ne bi bilo loše da se negdje pored gumna stavi mali tag: gumno - da ne bilo zabune (round table, tavola rotonda - o korektnom prevodu riječi gumno na engleski i italijanski neka razmisle oficijelni prevodioci)

Problem je zapravo što na Rifatovom gumnu nema mjesta za nevladin sektor - a činjenica je da je ta naša divlja prostorno-planska igranka nezamisliva bez NVO MANS.

Evo nađoh tekst naslovljen "MANS među odbornicima", objavljen krajem marta u Monitoru - baš u vrijeme kada su studenti pakovali ideje i predloge za crnogorsku postavku u Veneciji. Tekst savršeno ilustruje što se dešava kad predstavnici NVO MANS pokušaju da uđu u dijalog sa predstavnicima vlasti (u Budvi, u ovom slučaju).

"Manipulacije sa zemljišnim parcelama u vlasništvu Opštine", piše Branka Plamenac, "donošenje urbanističkih planova po mjeri investitora i legalizacija bespravnih objekata bile su teme koje su obilježile burno zasjedanje Skupštine opštine Budva 27. i 28. marta ove godine. Sjednici budvanskog parlamenta prisustvovali su predstavnici NVO MANS na koje se obrušio više od godinu dana prikupljan jed i animozitet lokalne vlasti koji ovu nevladinu organizaciju krive za sve nevolje koje su zadesile opštinske čelnike, od burnih hapšenja s kraja 2010, do podizanja niza krivičnih prijava sa sumnjičenjima za zloupotrebe položaja i nezakonito gazdovanje opštinskom imovinom. Sjednica je održana u sjenci novih krivičnih prijava koje je MANS podnio protiv predsjednika Skupštine Krsta Ljubanovića i predsjednika Opštine Budva Lazara Rađenovića optužujući ih za organizovani kriminal, odnosno zloupotrebu službenog položaja i nanošenje milionske štete opštinskom budžetu malverzacijama sa opštinskim zemljištem.

Bahato ponašanje nosioca vlasti i političkih prvaka Budve te neumjesno vrijeđanje predstavnika MANS-a Ines Mrdović i Dejana Milovca, koji su, u skladu sa poslovnikom o radu parlamenta, uzeli učešća u skupštinskoj raspravi, pokazale su pravu prirodu lokalne uprave poznate turističke opštine".

Nameće se pitanje: ako je odlučeno da se potegne ta teška priča o devastaciji CG prostora, zašto nas onda NVO MANS ne predstavlja na XIII Bijenalu arhitekture u Veneciji? O devastaciji prostora - o konkretnim mehanizmima koji su doveli do devastacije - NVO MANS zna neuporedivo više od Rifatovih studenata - čast studentima, svakako.

"Treba priznati da je bilo grešaka sa svih strana", kaže Rifat. "Samo kroz proces dijaloga možemo identifikovati krivca".

Zašto onda MANS nije uključen u taj nazovi-dijalog. MANS se dugi niz godina bavi upravo identifikacijom odgovornih za devastaciju CG prostora.

OK - da rezimiramo: prvo je Rifata postavilo za komesara crnogorske postavke i stavilo mu u zadatak da malo kao kritikuje, onako neobavezno - u minulom periodu smo postigli fantastične rezultate, to se podrazumijeva, ali hajde sad malo, kao, da vidimo što ne valja.

O devastaciji prostora - o konkretnim mehanizmima koji su doveli do devastacije - NVO MANS zna neuporedivo više od Rifatovih studenata - čast studentima, svakako

Dalje je išlo po sistemu trijangulacije - tj. trojki - A trojke su Đuro šta? - Osnovne jedinice diverzantskih grupa.

Rifat je oformio tročlani Organizacioni komitet - uz komesara imamo pomoćnika komesara, sa desne strane, a sa lijeve imamo kuratora, tj. kuratorku. Zatim je Rifat smislio naslov "Sljedeći korak", pa je oformio tročlani žiri i raspisao konkurs za buduću postavku - opšti, anketno-programski, interni konkurs - što će reći da su pravo da učestvuju na konkursu dobili isključivo tročlani timovi studenata specijalističkih i magistarskih studija podgoričkog Arhitektonskog fakulteta - i eventualno po jedan student ili jedna studentica osnovnih studija - u sastavu trojki, naravno.

Žiri je odabrao dva tročlana tima - jedan čisto muški i jedan čisto ženski - onda su se rješenja oba tima umiksala - imamo i gumno i nešto što se zove urban-cleaner - i dobili smo crnogorsku postavku na XIII Bijenalu arhitekture u Veneciji.

Otvaranje naše postavke je 27. avgusta, dakle u sljedeći ponedjeljak, u 19 sati, na adresi: Palazzo Malipiero, San Marco 3079.

Ako se nađete u Veneciji u ponedjeljak, predlažem vam da prvo ovjerite otvaranje hrvatske postavke - u Arsenalima, u 18 sati - pa onda trkom na otvaranje naše postavke (nije problem ako malo zakasnite, vino se služi tek kad prođu govori).

I javite mi gdje je služeno bolje vino - na otvaranju naše, ili pak hrvatske postavke.

O hrvatskoj postavci u narednom broju.

( Borislav Vukićević )