Povratak otpisanih

Dok su crnogorski političari na (ne)zasluženim godišnjim odmorima i „pune baterije“ za još jedan juriš na zdravi razum građana u predstojećoj predizbornoj kampanji, dužnost glavnih zabavljača crnogorske javne scene ovih vrelih avgustovskih dana preuzela su dva već skoro pa otpisana lika iz javne službe – pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije i civilnu bezbjednost Zoran Begović i direkor Regionalnog centra za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, pružanje pomoći, spašavanje i kontrolu na moru (RCUD) Veselin Mijajlović.

Dva slavna pregaoca iza kojih su ostala još slavnija djela – stotine miliona eura vrijedna izgorjela šuma po sjeveru Crne Gore, stotine Roma sa izgorjelog Konika bez krova nad glavom, stotine izgorjelih automobila građana u policijskom skladištu u Podgorici, danima blokirana država od snijega, povremene poplave koje nas redovno iznenađuju, te hiljade komada neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUBS) u zvanično „deminiranom“ crnogorskom podmorju, rijekama, jezerima, ali i livadama i pašnjacima po sjeveru države i oko podgoričkog aerodroma – sada su opet u punom elementu, spasavajući Bjelopavliće i Podgoričane od starih artiljerijskih granata i avio bombi iz Zete i Morače.

Pri tome Begović i Mijajlović vješto manipulišu (ne)znanjem poslenika javne riječi o tematici na kojoj njih dvojica, ovih dana pokušavaju da se javno rehabilituju od brojnih propusta i skandala koji karakterišu njihovo djelovanje na tim funkcijama.

Tako se baš sada (nekako baš zgodno za Mijajlovića kome je vrlo tanak ovogodišnji i prošlogodišnji učinak u onome za što ga poreski obveznici plaćaju – uklanjanju NUBS sa teritorije Crne Gore) otkrilo ogromno „nalazište“ starih artljerijskih granata u Zeti za koje su mještani znali već više od šest decenija, a na Skalinama je jel'te, sasvim slučajno, nakon skoro 70 godina, pronađena jedna od hiljada aviobombi kojima je Podgorica zasipana u Drugom svjetskom ratu.

I odmah je krenula oprobana propagandna mašinerija, pa su RCUD i Begovićev sektor u izvještajima medija „deminirali“ Zetu (iako je riječ o pukom vađenju starih granata, a ne deaktiviranju aktivne minsko-eksplozivne naprave stavljene u tzv. “oštro“ stanje i njenom uklanjanju, a što označava pojam „deminiranje“).

Koliko ozbiljno se to radilo, svjedoči podatak da su granate prije transporta u skladišta „Boostera“ ležale u vrbaku na obali Zete svima na dohvat, a onda kamionom satima po vrelom suncu, truckale do nekih zabiti u kojima su sada zvanično uskladištene.

Još veći cirkus priređen je u Podgorici – protivno svim pravilima struke (i zdravog razuma) avio-bomba sa navodno oko 220 kilograma eksplozivnog punjenja je iz Morače dizana na obalu u sred centra grada, dizalicom postavljenom na glavnom podgoričkom mostu, umjesto da se otegli člamcem nizvodno, do neke od lokacija van grada na kojima se eksploatiše šljunak, gdje bi se uz minimalan rizik po građane, izvadila iz rijeke.

Da bi prikazali kako se oni bave ozbiljnim i opasnim poslom, Begović i Mijajlović prethodno su danima trubili kako će evakuisati pola Podgorice, da bi na dan vađenja bombe, novinarskim i TV ekipama dozvolili da sve snimaju sa terase hotela „Podgorica“ samo par desetina metara od „ogromne opasnosti“.

Naravno, građane niko nije evakuisao, ipak je to bila rana zora pa bi bilo neugodno narušavati san Podgoričanima.

Show must go on, pa Begović nastavlja da „drži temperaturu“ i Radiju Antena M izjavljuje da Podgoričani treba da izbjegavaju kupanje u blizini Skalina i sačekaju nastavak akcije na uklanjanju gomila drugih NUBS iz rijeke koje je on već ranije najavio. E, sada su visoke temperature jedan od problema zbog kojih se po Begoviću tome još nije pristupilo, a drugi je to što su Mijajlovićevi ronioci sada malo zauzeti prešnijim obavezama.

“Imamo samo dvije lokacije koje treba da pretražimo, ali to zavisi od slobodnog vremena Regionalnog centra. Te eksplozivne naprave već tolike godine stoje u vodi. Moramo sve da pripremimo, da kad krenemo – to završimo do kraja.

Zbog toga ne počinjemo, dok sve ne pripremimo do kraja, da možemo da ih izvadimo na površinu i odvezemo na lokaciju gdje će biti uništene”, kaže šef sektora za vanredne situacije i civilnu bezbjednost. Dakle RCUD, po Begoviću, mora naći “slobodno vrijeme” da vrši ono što mu je osnovna funkcija, jer je Mijajlović ovih dana zauzet, prodajući novinarima na primorju maglu o novim “velikim hidroarheološkim otkrićima” sa američkom fondacijom RPM Nautical.

Umjesto da vade bombe iz Morače, Mijajlovićevi ronioci bave se onim za što nisu obučeni – hidroarheološkim istraživanjima podmorja i vadjenjem amfora, dok njihov šef – po struci zvanično profesor fizičkog vaspitanja i sporta – novinarima samouvjereno objašnjava osobine “amfora karakterističnog grčko-korintskog tipa” i govori o “petrohemijskoj analizi” njihovih fragmenata.

O tempora, o mores!

( Siniša Luković )