Salman Ruždi snima filmsku verziju klasika "Djeca ponoći" i piše memoare

Gotovo 25 godina nakon objave “Satanskih stihova”, kontroverznog romana koji je nadahnuo iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Homneija da proglasi fatvu protiv pisca, zbog čega je njegova porodica bila prisiljena da se skriva deset godina, Salman Ruždi je pronašao mir. On snima filmsku verziju svog klasika “Djeca ponoći” i radi na novim memoarima o periodu koji je proveo u bijegu.

U intervjuu za “Foreign Policy”, britansko-indijski književnik dotakao se i Arapskog proljeća i sa sjetom se prisjetio boljih vremena u Iranu, u mladosti.

“Bio sam vrlo optimističan što se tiče Egipta prošle godine, jer se činilo da je pokret zaista sekularan, demokratski, a ne pod uticajem vjerskog ekstremizma. Izgledalo je kao da Egipat želi da postane istinski moderna nacija. Očigledno je da je sve pošlo u drugom pravcu. Trebalo bi reći da je Arapsko proljeće gotovo.

“Bio sam vrlo optimističan što se tiče Egipta prošle godine, jer se činilo da je pokret zaista sekularan, demokratski, a ne pod uticajem vjerskog ekstremizma

Mladi ljudi koji su započeli ustanak bili su politički nevini. Zaista je razočaravajuće to da je revolucija, koja nije imala nikakve veze s religijom i koja je bila neprijateljski nastrojena prema vojnom zapovjedništvu autokratske države, došla u situaciju u kojoj još uvijek ima autokratsko vojno zapovjedništvo, a uz to i vrlo religiozne elemente. Na neki način, to je suprotno od onoga za što su se ljudi borili', kazao je u intervjuu za “Foreign Policy” britansko-indijski pisac Salman Ruždi.

“Između mene i Irana postojala je posebna i vrlo intimna veza – a to je ona da su me pokušali ubiti”, kazao je Ruždi govoreći o fatvi koju je Iran proglasio protiv njega nakon što je objavio “Satanske stihove”.

Između mene i Irana postojala je posebna i vrlo intimna veza – a to je ona da su me pokušali ubiti

“Posjetio sam Iran kada sam imao 21 godinu, u vrijeme šaha. Bilo je predivno. Taman sam završio fakultet, a takav je svijet bio u to vrijeme, 1968, da sam bio u stanju voziti se s prijateljem skroz iz Londona do Južne Azije. Mislim, pokušajte se sada voziti preko Irana i Avganistana! Sjećam se da je Iran bio vrlo kosmopolitski, a društvo vrlo kulturno.

Uvijek mi se činilo da je dolazak islamskog radikalizma u tu zemlju, od svih zemalja, bio osobito tragičan jer su imali tako naprednu kulturu - što ne znači da branim šahov režim koji je bio užasan. Ali to je jedna od istorijskih tragedija u kojoj strašan režim zamjenjuje još gori. Nadajmo se da se to isto neće dogoditi Egiptu”, kazao je Ruždi za FP.

“Ukoliko pogledate unatrag u svjetsku istoriju, u odnosu na prije 200 godina stupnjevi pravde su se povećali. Doba velikih carstava je gotovo. Mnogi narodi - uključujući moju vlastitu zemlju, Indiju - sada sami odlučuju o svojoj sudbini, umjesto da to čini neko izvana. No istorija je jedna od onih rijeka koja se uvijek kreće u oba smjera u isto vrijeme. Ako pogledate Kinu, možete tvrditi da nije došlo do poboljšanja, a u većem dijelu islamskog svijeta imamo nazadovanje. A možda čak i u djelovima SAD-a”, smatra Ruždi.

“Očekivanja su bila jako visoka kada je Barak Obama došao na vlast. Ali svako ko priznaje razmjere problema s kojima se suočava znao je da neće moći ispuniti svačije nade. Još uvijek mislim da je zauvijek promijenio istoriju Amerike, kao i Hilari Klinton”, naglasio je Ruždi.

( Dragana Tripković )