"Zlatnu lavicu" u Danilovgradu dočekale prvi trener i predsjednik kluba
"Obradovalo me što su me dočekale dvije sugrađanke iz moje branše koje ovaj uspjeh itekako znaju da cijene,čime su mi iskazale poštovanje"
Danilovgradsku “zlatnu lavicu” Mariju Jovanović juče su u kafeu "Central" u tom gradu, dočekale njen prvi trener Zorica Pavićević i predsjednik kluba u kojem je Mara napravila prve rukometne korake Zorica - Beba Kovačević.
Pavićević i Kovačević, kazale su da im je želja bila da među prvima dočekaju Jovanović i čestitaju joj osvajanje srebrne medalje na Olimpijadi u Londonu .
Kovačević i Pavićević su čestitale Jovanovićevoj na postignutom uspjehu i zahvalile joj se što dostojno predstavlja grad, državu i što je odvojila vrijeme "za kafu sa njima".
"Nas dvije smo se organizovale jer smo cijenili za potrebno, kao sportisti i kao sportski radnici, da dočekamo igračicu koja je ponikla u klubu u kom je Zorica bila trener, a ja predsjednik kluba. Poklonile smo joj jednu skromnu sliku Ostroga, rad slikarke Mire Kovačević da je podsjeća na borbenost koju je pokazala i na osvajanje medalje, a kako ovo nije u organizaciji nikakvog kluba ni saveza, pozvale smo je na kafu u ovaj prelijepi lokal našeg sugrađanina Aleksandra Abramovića",kazala je Kovačević.
Obradovalo me što su me dočekale dvije sugrađanke iz moje branše koje ovaj uspjeh itekako znaju da cijene,čime su mi iskazale poštovanje. One znaju koliko znoja i koliko rada je trebalo da bi se došlo dovdePavićević, koju 1984. godine po povratku sa Olimpijade niko od danilovgradskih rukovodioca nije pozvao ni na kafu da popije u Opštini, niti joj čestitao, kazala je da iz svog iskustva zna kako je kad grad ne prepoznaje uspjeh i da je i to dodatni razlog da odmah vide Mariju.
"Meni, kao njenom prvom treneru čast što je stigla tu gdje jeste.
Lavicu je iznenadio i obradovao poziv Kovačevićeve i Pavićević, jer nije očekivala da će je se neko iz branše sjetiti.
"Obradovalo me što su me dočekale dvije sugrađanke iz moje branše koje ovaj uspjeh itekako znaju da cijene,čime su mi iskazale poštovanje. One znaju koliko znoja i koliko rada je trebalo da bi se došlo dovde,zbog toga ovaj njihov gest i ima veći značaj. Srećna sam što sam imala priliku da mi Zorica bude trener, da igramo zajedno i to što mi je, dok sam pravila prve korake govorila da jednog dana mogu biti kao ona, što me motivisalo, tjeralo me da idem dalje. Ova medalja jeste moja, ali sam se borila za sve moj grad, za čitavu državu", kazala je Jovanović.
Ona je dodala da su je obradovale i komšije iz zgrade, rođaci, porodica koji su čitavog dana dolazili da joj čestitaju i osvrnula se na veličanstveni doček na trgu.
Nakon dočeka na trgu, olimpijci su se razišli kućama, nije bilo fešte do zore, a vlasnik "Centrala" Aleksandar Abramović pozvao je Mariju da sa svim rukometašicama, budu njegovi gosti i u Danilovgradu proslave olimpijsku medalju.
Nezapamćen doček
"Kada smo došli iz Londona i vidjeli onaj nezapamćen doček pitala sam se što treba neko da uradi da bi to doživio, čime da zasluži. Mi smo zaslužile medaljom koju smo sanjali, čak smo sanjali i da se uopšte borimo za nju.
Sa dočeka u Podgorici
Mislim da nema razloga da budemo tužni što nismo došli do zlata, jer kad sam vidjela da su svi oni ljudi došli zbog nas, da ih ne zanima ništa drugo osim mi, kad sam vidjela koliko su nas slavili i čekali do zore, shvatila sam koliko smo privilegovane time što su nam priredili", kazala je Jovanović.
Galerija
( Jelena Jovanović )