Kao da nas je sputala ogromna želja za medaljom

"Iskreno, da u narednih sedam dana treba da se pojavim na treningu, ne znam kako bih ga odradio, ne bih mogao da pružim ni 20 odsto". Jednostavno mi nije ni do čega, kao ni cijeloj ekipi...

77 komentar(a)
15.08.2012. 09:28h

Pobjeda je bila u džepu, medalju su već gotovo svi vidjeli na grudima crnogorskih vaterpolista...

A onda je pet i po minuta prije kraja tog kobnog duela za bronzu protiv Srbije uslijedio mrak.

Mrak koji traje od nedjelje poslijepodne i koji će trajati danima, vjerovatno sve dok stručnom štabu i igračima ne postane jasno zbog čega su izgubili dobijeni meč.

Tri dana nakon teškog poraza od „delfina”, kojim je jedna velika generacija ostala bez šanse da Crnoj Gori donese (još jednu) medalju sa OI, Aleksandar Ivović je vidno i dalje bio u čudu.

"Konstantno premotavam film, ne znam šta se desilo. Znam samo da smo utučeni... Iskreno, da u narednih sedam dana treba da se pojavim na treningu, ne znam kako bih ga odradio, ne bih mogao da pružim ni 20 odsto. Jednostavno mi nije ni do čega, kao ni cijeloj ekipi", počeo je Ivović, naš ponajbolji igrač u Londonu.

Popularni Leka je sa 19 golova bio najbolji strijelac „ajkula” na Olimpijskim igrama, a drugi ukupno na turniru poslije Andrije Prlainovića koji je dao tri pogotka više.

Ipak, priča je išla samo u smjeru poraza, razočaravajućeg i vjerovatno jednog od najtežih u karijerama izabranika Ranka Perovića.

"Da li smo se uplašili medalje? Ne znam razlog što smo odjednom prestali da igramo, ali ne bih rekao da je u pitanju strah. Jer, dva i po mjeseca smo se spremali za odličje, došli smo u London spremni da učinimo sve kako bismo došli do pobjedničkog postolja, nismo skrivali ambicije. I bili smo blizu, preblizu. Ali, kao da su nas ogromna želja i energija koje smo potrošili da dođemo do medalje sputale da u finišu završimo posao", kazao je Ivović.

Napad je i protiv Hrvatske u polufinalu bio katastrofalan. Šta se desilo s napadom u dva ključna meča na Igrama?

"Vidjeli ste i sami, promašivali smo situacije iz kojih je ponekad i nemoguće da ne pogodite. Za to smo samo mi krivi. Sve te mečeve što smo izgubili, ukupno tri, karakteriše isto - promašivali smo i nemoguće, počev od meča sa SAD. Prokockali smo mnogo zicera, napad s igračem više je stao kad nam je bio najpotrebniji. U tom duelu s Amerikancima smo imali preko 30 šuteva, a dali smo sedam golova. Taj trend se nastavio i kasnije, s tim što smo ritmom i odličnom odbranom lomili protivnika i pravili razliku. Svima nam je teško da shvatimo što nam se dogodilo, jer mislim da smo od početka do kraja imali igru koja je, najblaže rečeno, bila korektna, i čini mi se dovoljna za medalju - ističe jedan od najboljih bekova na planeti".

Umjesto medalje, Crna Gora je dobila još jedno četvrto mjesto na Igrama, kao i u Pekingu 2008.

"Medalja u Londonu je mogla da bude neka vrsta iskupljenja za neke prethodne neuspjehe na velikim takmičenjima. Ovako, razočaranje je zaista veliko".

Svi su od starta potencirali snagu Hrvatske. Da li je ta ekipa bila toliko moćna u svakom smislu da se prošeta do zlata?

"Bili su najbolji, nema dileme da su zaslužili zlato. Igrali su najbolju odbranu, sa najmanje oscilacija, a od četvrtfinala do finala su primili svega 13 golova. To dovoljno govori o dominaciji i zlato je pošlo u prave ruke. Skupili su se poslije dugo vremena na ovom takmičenju, Igoru Hiniću su, na primjer, ovo bile 5. Olimpijske igre, a tek sada je dobio šansu da se bori za medalju. Zato i moram da kažem da su nijanse u pitanju, ne vidim zašto bismo mi bili predodređeni na uspjeh kad takvi igrači kao što je Hinić moraju po 20 godina da čekaju na olimpijsku medalju", kaže Ivović.

Biće promjena, vidjećemo kako će sve izgledati

Nakon Londona u vazduhu je jedno pitanje - u kakvom će sastavu Crna Gora dočekati naredno veliko takmičenje, Svjetsko prvenstvo koje se narednog ljeta igra u Barseloni.

Ono što je zvanično je da se oprostio Vladimir Gojković, ali je pitanje da li će to biti i jedini „otkaz”.

Čeka se prije svih odluka Borisa Zlokovića...

"Glave su još usijane, možda je rano da pričamo o tome da li će, pored Vlada, još neko da se oprosti. Da ste nas vidjeli u svlačionici nakon meča sa Srbijom sve bi vam bilo jasno. Pomislio sam u trenutku da niko više nikada neće ući u bazen", rekao je Ivović.

Ipak, realnost je da crnogorski vaterpolo mora da gleda naprijed.

"Moramo da se okrenemo mlađim igračima, da tražimo asove za budućnost. Ne treba očajavati, svima je teško, ali moramo da idemo dalje. Nije lako naći motiv, ali kvalitet postoji i treba ga iskoristiti".

Galerija