Kako je Brazil od sirotinjske zemlje postao globalna sila

Vozač autobusa Luiz Bezera nekada je mislio samo na jedno dok se peo oronulim stepenicama u Kantagalu svake večeri. Ta misao ga je opsijedala više nego neprijatna vlaga ili znoj na njegovom čelu; "Kako ćemo supruga, naše dvije ćerke i ja preživjeti ovu noć".

Kantagalo, sirotinjska četvrt na obroncima iznad plaža Rio de Žaneira, mogla se smatrati živopisnom samo ukoliko se gleda sa bezbjedne udaljenosti turističkog helikoptera.

Na svakom uglu ove favele, što je brazilski izraz za sirotinjsku četvrt, stajali su dileri droge koji su nesuglasice rješavali automatskim oružjem. Kriminalci su silovali mlade žene, pljačkali starije, kontrolisali četvrt i sprečavali svaku vrstu javnog reda.

Sanjarenje umjesto košmara

Ovih dana Bezera ima drugih briga koje bi mogle biti sumirane u dvije fraze: "sakupljanje smeća" i "poštanski brojevi“. Sada se njegov život vrti oko sanjarenja, umjesto oko noćnih mora.

"Siguran sam da vama sve ovo nije pretjerano zanimljivo", kazao je ovaj prosijedi čovjek novinaru „Špigla“.

On sjedi u svojoj radnoj sobi, gdje maketa stana sa minijaturnim kaučem i ugradnom kuhinjom govori o njegovom usponu do srednje klase.

"Ni meni nije pretjerano uzbudljivo. Međutim, vjerujte mi, prvi put poslije jako dugo vremena, mi obični ljudi učestvujemo u brazilskom procvatu, prvi put osjećamo nadu".

Je li moguće da je Rio, haotični grad sambe koji je prije deset godina bio beznadežno ogrezao u kriminalu i mjesto na koje su turisti upozoravani da izbjegavaju, sada na putu da postane uzor za druge gradove

Bezera (67) je sada penzionisani vozač, a stanovnici ove favele su ga izabrali da predsjednika lokalnog udruženja građana. Zajedno sa gradskim vlastima i policijom, on je odgovoran za oko 20.000 stanovnika Kantagala. Stara se o tome da oni sakupljaju smeće, umjesto da ga jednostavno spaljuju kao što su to do sada činili. Pomaže im da registruju kuće, od kojih su mnoge sagrađene nezakonito. Upozorava susjede da ne kradu struju, nego da plaćaju redovno režije i sluša njihove pritužbe kada su pokradeni. Nasilni zločini su sada rijetkost u Kantagalu.

Ovdje patrolira policijska mirovna jedinica. Ova jedinica je silom osvojila Kantagalo, izbacivši narkodilere i zaplijenivši oružje. Mirovnjaci su poštovani, ali ne uvijek i voljeni. Prečesto u prošlosti korumpirana vlada je bila u dogovoru sa kriminalcima. „Policija se pravila da ne vidi kada su se bande međusobno masakrirale i kada su ubijali mnoge od nas i to u 'mikrotalasnoj'. To je izraz kada se žrtve žive spaljuju“, kazao je jedan stanovnik Kantagala koji je želio da ostane anoniman.

Međutim Kantagalo je sada neprepoznatljiv. Otvoreni su novi barovi i radnje u kojima se prodaje sve od deterdženta do prezervativa.

Trostruki efekat

Je li moguće da je Rio, haotični grad sambe koji je prije deset godina bio beznadežno ogrezao u kriminalu i mjesto na koje su turisti upozoravani da izbjegavaju, sada na putu da postane uzor za druge gradove? Da li je moguće da poznata lascivnost ovog grada sada ustupa mjesto skoro njemačkom smislu za red – ovdje u prijestonici brazilskog karnevala?

Ova zemlja ima skoro izbalansiran budžet, mali dug i skoro potpunu zaposlenost

Ove impresivne promjene ne odigravaju se samo u Riju, mada su ih ubrzala dva velika predstojeća događaja, Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2014. i Olimpijada 2016. Brazil je dugo smatran zemljom velikog potencijala – ali vječno proklet da zaostaje zbog haotičnih vlada koje nijesu umjele da se organizuju. Međutim, sada je cijela zemlja u usponu. Najveća zemlja Južne Amerike i dio takozvanog BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina), koje su okupljene u tu kovanicu jer se smatraju regionima rasta sa naročitim ekonomskim potencijalom. Mnogi vjeruju da je Brazil već na putu da postane globalna sila.

Ova zemlja ima skoro izbalansiran budžet, mali dug i skoro potpunu zaposlenost, ističe njemački nedjeljnik. U procesu je nadmašivanja Francuske i Velike Britanije i uskoro će postati jedna od pet najvećih ekonomija na svijetu. Zahvaljujući dolarskim rezervama od preko 350 milijardi, Brazil bi mogao da pomogne u spasavanju Evropske unije.

Ekspert za globalizaciju Nikolas Leman sumirao je brazilsko čudo u članku u „Njujorkeru“: „Među svjetskim glavnim ekonomskim silama Brazil je uspio da ostvari rijetki trostruki efekat: visoki rast, političke slobode i smanjenje nejednakosti“. Prvi faktor je u žestokom kontrastu sa SAD i Evropom, drugi sa Kinom a treći skoro sa svim zemljama svijeta. Zbog Lemanovog hvalospjeva Brazilu, svjetski lideri koji traže tajnu za dobro upravljanje mogli bi da posjete Amazon.

Knjiški primjer dobrog upravljanja

Kako je administracija uspjela u tome? Kako je Brazil, sa 192 miliona stanovnika, postao jedna od zemalja sa najboljom upravom u novim industrijalizovanim zemljama. Ova zemlja takođe nosi težak istorijski teret. Brazilsko društvo je daleko od homogenog, ekonomija nije dobro razvijena i nemaju demokratsku tradiciju.

Zapravo tokom većeg dijela istorije Brazil je tretiran kao marioneta stranih sila. Portugalski osvajači su bili brutalni u ophođenju prema starosjediocima. Eksploatisali su zemlju kako god im je odgovaralo od XVI do kraja XIX vijeka. U XX vijeku u zemlji je izbijao puč za pučem i dvije decenije počev od 1964. njome je upravljala vojna diktatura koju je Vašington nekad tolerisao a nekad aktivno podržavao. Do ranih 1990-ih, brazilska ekonomija je dotakla dno. Nasilni zločini u velikim gradovima su dostigli stepene košmara. Vlada nije pružala ni najosnovnije usluge, a hiperinflacija je gutala zarade.

Tokom većeg dijela istorije Brazil je tretiran kao marioneta stranih sila

Takve okolnosti su mogle biti plodno tle za radikale. Međutim, čovjek koji je pritekao u pomoć i sve preokrenuo je umjereni socijaldemokrata, Fernando Enrike Kardoso, koji sada ima 81 godinu. Kardoso, tada ministar finansija, je 1993. okupio najinteligentnije ljude u zemlji.

Stvorio je novu valutu, moderni real, restrukturirao strani kredit i podigao tarifne barijere. Neke industrije nijesu preživjele ove drastične promjene, međutim, novi pristup je donio povjerenje i potrošnja je počela da raste.

Kardosov pristup upravljanju zemljom podrazumijevao je sredstva koja su knjiški primjer dobrog upravljanja. Kardoso je imenovao tehnokrate umjesto svoje političke sljedbenike. Otvorio je zemlju stvarajući međunarodne ekonomske veze i nagrađen je za svoje napore kada je izabran za predsjednika 1994. i ponovo četiri godine kasnije.

Najpopularniji političar na svijetu

Ipak, Kardoso nije ostvario jedan od ključnih ciljeva dobrog upravljanja: ravnomjernu raspodjelu bogatstva. Tu na scenu stupa njegov nasljednik, lider ljevičarske Radničke partije Luis Injasio Lula da Silva, poznat kao „Lula“, koji je postao predsjednik 2002. Bivši čistač cipela, kovač i lider sindikata Lula je bio član brazilske niže klase.

Njegova prva supruga i nerođeno dijete umrli su jer porodica nije mogla da priušti neophodnu medicinsku njegu. On je 2003. kao predsjednik prvo putovao da se sretne sa svjetskim ekonomskim liderima u Davosu u Švajcarskoj, a zatim dva dana kasnije na Svjetski socijalni forum, kontra-inicijativa održana u Porto Alegru u Brazilu.

„Na oba skupa održao sam isti govor o gladi i borbi protiv nje“, prisjećao se kasnije sa ponosom.

Lula je uspio da pomogne sirotinji programima poput „Fome zero“ (Nulta glad), koje je implementirao uprkos savjetima Svjetske banke i MMF-a. Ipak Lula je uspio. Više od 20 miliona ljudi je prešlo iz niže u srednju klasu, a broj Bruzilaca koji žive u apsolutnom siromaštvu smanjio se za 50 odsto.

Lula je uspio da pomogne sirotinji programima poput „Fome zero“ (Nulta glad), koje je implementirao uprkos savjetima Svjetske banke i MMF-a. Ipak Lula je uspio

Brazilci su Lulu nagradili popularnošću i izbornim rezultatima koji su jedinstveni u zapadnim zemljama: Osvojio je 61 odsto glasova na izborima 2006, a kada je napustio kabinet 2010. podržavalo ga je 80 odsto stanovništva. Barak Obama, koj je dvije godine prije toga tretiran kao mesija zbog 53 odsto glasova na izborima za predsjednika SAD, kazao je da je njegov brazilski kolega „najpopularniji političar na svijetu“.

Birači bi Luli sigurno dodijelili treći mandat, ali brazilski ustav dozvoljava dva mandata, a kongres je blokirao napore da se to promijeni. Poštovanje zakonskih procesa je još jedan univerzalni princip dobrog upravljanja zemljom, ali ne i princip koje poštuju sve nove industrijalizovane zemlje.

Voljna da eksperimentiše i uči

Lulina nasljednica, bivša pripadnica gerile Dilma Rusef, preuzela je funkciju 2011. Na mnogo načina ona je harizmatična Lulina suprotnost: ozbiljna, temeljna i izuzetno posvećena poslu. Ona je od početka stavila do znanja da očekuje da svi oko nje posao shvataju jednako ozbiljno, zakazujući zasijedanja kabineta petkom popodne i prezentacije ponedjeljkom u 7:30 i zabranjujući izraze poput „nemoguće“ ili „možda sjutra“.

Lulina nasljednica, bivša pripadnica gerile Dilma Rusef, je od početka stavila do znanja da očekuje da svi oko nje posao shvataju jednako ozbiljno, zakazujući zasijedanja kabineta petkom popodne i prezentacije ponedjeljkom u 7:30 i zabranjujući izraze poput „nemoguće“ ili „možda sjutra“

Za razliku od Lule, Rusef koja ima 66 godina i koja se oporavlja od raka, ustremila se na istrebljivanje i najmanjih naznaka korupcije smijenivši sedam ministara tokom prve godine mandata. Poznata je po fenomenalnom pamćenju. Na pitanje novinara „Njuzvika“ da li zna koliko je radnih mjesta njena vlada stvorila, Rusef je odgovorila, „1.593.527 tokom prvih šest mjeseci“.

Strategije Rusefove su izbile u vrh globalne debate o dobrom upravljanju zemljom: profesionalizacija političkog posla, spremnost da eksperimentiše i sposobnost da uči.

Uprkos žestokim vladinim intervencijama, regulativama i oporezivanju, brazilske komapnije nemaju na što da se žale. Veće nacionalne korporacije su postale neke od najvažnijih poljoprivrednih proizvođača na svijetu. Ova uzorna zemlja Južne Amerike je bez sumnje iz globalne finansijske krize 2008. izašla snažnija nego ikada. Ipak, dugoročna stabilnost zavisi od faktora o kojima se ne odlučuje u brazilskoj predsjedničkoj palati.

London im je jeftin

Brazilski real se sada smatra jednom od najjačih svjetskih valuta, što može biti košmar i to ne samo za turiste.

"U posljednje vrijeme brazilski investitori koji me posjećuju u Londonu govore da im je čak i London jeftin", kazao je Džim O'Nil, koji je 2001. skovao termin BRIK.

Tri četvrtine svih proizvoda koji se prodaju na brazilskom Karnevalu dolaze iz Istočne Azije.

Brazil je zemlja sa brojim prirodnim resursima. Posjeduje nepregledne kišne šume, koje nazokonito sijeku mafijaške grupe koje čak ni Rusefina administracija nije uspjela da stavi pod kontrolu.

Brazil takođe posjeduje i više od polovine plodnog zemljišta Južne Amerike, kao i obilje minerala i prirodnog gasa. Nafta, isti resurs koji se pokazao više kao kletva nego blagoslov za toliko zemalja i često dovodi do „lošeg upravljanja“ – do nejednakosti, korupcije i krvoprolića – može odigrati ključnu ulogu u budućnosti Brazila.

Nema roštiljanja na Kopakabani

U Riju, skoro četvrtina svih Karioka, kako stanovnici ovog grada zovu sebe, živi u favelama a tek mali broj njih je sređen kao Kantagalo. Mnoge od njih su izložene riziku od klizišta, a sve to je doprinijelo odluci grada 2010. da osnuje novi komandni centar.

Kopakabana

Ovdje, ljudi u bijelim kombinezonima prate ogroman zid sa monitorima na kojima stalno pristižu novi podaci o dešavanjima u gradu. Preko 560 kamera šalju slike visoke rezolucije sa raskrsnica, stanica metroa, trgova i plaža.

Sirene postavljene u 66 favela koje su izložene rizicima od klizišta pružaju pravovremena upozorenja na opasnost, a 400 zaposlenih bilježe zločine i nesreće, požare i nestanke struje i odmah prosljeđuju podatke policiji, vatrogascvima i hitnoj pomoći. Uskoro ovi podaci će preko interneta biti dostupni svima pružajući upozorenja o tome koje oblasti grada treba izbjegavati u datom trenutku.

Američka kompanija IBM je napravila ovaj centar po cijeni od 11 miliona eura i nada se da će i drugi veći gradovi instalirati slične centre ukoliko se sistem u Riju pokaže efikasnim. Međutim, ideja nije potekla od američke kompanije.

Gradonačelnik Rija, Eduardo Paes, predočio je svoju zamisao ovom kompjuterskom gigantu. On upravlja Rio De Ženejrom na način na koji Dilma Rusef upravlja zemljom – sa skoro njemačkom strogoćom. Roštiljanje je zabranjeno na poznatoj Kopakabani, a fudbal se ne igra prije pet popodne.

Međutim, Paes priznaje da neće biti moguće sprovoditi ove politike svo vrijeme i u svim okolnostima.

"Ne želimo da naš grad postane kao Lozana ili Cirih", kazao je.

Živopisne, haotične noći u gradskim favelama definitivno neće dozvoliti da se takvo što dogodi u skorije vrijeme. Germanizacija Brazila još nije otišla tako daleko.

( Nada Bogetić )