Hobotnica u mreži EU, Merkelove i ambicioznih saradnika

Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader je za skoro šest godine vladavine državnom budžetu nanio štetu od preko 13 milijardi i 110 miliona eura, koliko je otprilike iznosio godišnji državni budžet na početku njegove ere.

Sanaderova korupcijska hobotnica je od 2004. do 2009. Hrvatsku godišnje koštala čak dvije milijarde i 207 miliona eura, što je bilo jednako godišnjim izdvajanjima iz budžeta za zdravstvo ili penzijsko osiguranje.

Iako je hrvatska javnost godinama bila spremna da toleriše da se oni na vlasti "poslužuju" javnim novcem, ne treba zaboraviti da je HDZ krala i prije Sanadera

Još jednostavnije – svakog od oko 4, 2 miliona stanovnika stanovnika Hrvatske, od djeteta do penzionera, “prljavi poslovi” bivšeg premijera su koštali preko 3.000 eura.

To su procjene hrvatskog ekonomiste i publiciste Dražena Rajkovića, autora knjige "Kako je Sanader ukrao Hrvatsku".

Rajković je u razgovoru za "Vijesti" kazao da se procjenjuje da je od tog novca na privatnim računima mnogih učesnika korupcijske hobotnice, po evropskim standardima, moglo završiti najviše pet do deset posto.

"Naravno, hrvatski standardi nas stalno iznenađuju, pa bi iznos otuđenog novca od strane brojnih pojedinaca, ne samo Sanadera, mogao bit veći", dodaje Rajković.

On se kao ovlašteni broker, investicioni savjetnik i doktorant ekonomije rukovodio podacima relevantnih institucija za procjenu štete u javnim nabavkama ili saobraćajnoj infrastrukturi, pa je njegova knjiga prva i najkompletnija analiza državnih poslova bivše hrvatske Vlade.

Pet osnovnih modela krađe

Autor je na njoj je radio godinu dana, detaljno je obradio 60 afera, na temelju kojih je postavio pet osnovnih modela krađe, odnosno korupcijskog izvlačenja novaca iz državnog budžeta, plus je izdvojio aferu u vezi sa Hipo bankom.

"Prvi model je kršenje pravila javne nabavke. U šest Sanaderovih godina nanesena procijenjena šteta je četiri milijarde i 800 miliona eura. U drugom modelu, onom izvlačenja novca iz javnih preduzeća koji obuhvaća sve moguće manje ili više sofisticirane načine pljačkanja državne imovine u obuhvaćenih 17 afera, država je oštećena za skoro tri milijarde. U sljedećem modelu, kroz jedanaest afera u okviru privatizacija državnih preduzeća poreski obaveznici su oštećeni za dvije milijarde i 220 miliona", priča Rajković.

On navodi da je kroz četiri afere s velikim spekulacijama građevinskim zemljištem, državni budžet oštećen ili je trebalo imati nepotrebne troškove vrijedne milijardu eura.

"Konačno, Sanaderova vlada u obrađenih četrnaest slučajeva političke korupcije bespotrebno je potrošili najmanje dvije milijarde državnog novca", zaključuje Rajković.

Kako je uspostavljena "nova hobotnica"

Iako je hrvatska javnost godinama bila spremna da toleriše da se oni na vlasti "poslužuju" javnim novcem, ne treba zaboraviti da je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) krala i prije Sanadera. Zato je "stara hobotnica" bila ljuta na "novoosnovanu" jer uzima previše.

"Posljednji preduslov nesmetanog funkcioniranja državne korupcije bila je Sanaderova vladavina nad državnim medijima i pacificiranje uređivačke politike većine uticajnih privatnih medija"

Sudski proces protiv bivšeg premijera Sanadere i slični procesi pokrenuti zbog korupcije se van Hrvatske tumače kao znak "desanaderizacije", odnosno dekriminalizacije Hrvatske.

Jedno je pitanje da li je to desanaderizacija i do koje mjere. Drugo, koje su pretpostavke da je došlo do "sanaderizacije".

"Prvo su potkresana krila organima gonjenja. U MUP su do tada imenovani nesposobni i nestručni, anonimni trećerazredni stranački poslušnici, sve do iznuđenog imenovanja Tomislava Karamarka, sposobnog profesionalca. Takođe, po županijskim policijskim upravama i ključnim odjeljenjima za istraživanje organizovanog i političkog kriminala često su postavljane osobe koje nisu bile spremne da stave profesionalnost, dužnost i savjest ispred ličnih, stranačkih, ideoloških i klanovskih predrasuda ili interesa", kaže ekonomista i autor knjige o korupciji.

Kosor na suđenju Sanaderu

Državno tužilaštvo je posebna priča, nastavlja Rajković, iako je Mladen Bajić, glavni državni tužilac, postavljen u vrijeme Vlade Ivice Račana, još dva mandata je dobio od saborske većine koju su kontrolisali Sanader i Jadranka Kosor.

Još prije 10 godina prvi puta su se spominjale provizije za kredite u Hipo banci, naziralo se što se zbiva s HDZ blagajnom još u vrijeme afere Brodosplit itd

"Na prvi pogled izgleda da je tužilaštvo upravo u Bajićevo vrijeme, naročito nakon Sanaderova pada, otvorilo najviše afera, teško se oteti utisku da mu je ritam djelovanja bio isuviše podređen političkim okolnostima", dodaje Rajković.

Sagovornik "Vijesti", kaže da se uz tako "posloženu" policiju i pravosuđe megakorupcijski mehanizam ne samo da nije napadao već je aktivno i svjesno bio branjen brojnim istragama bez ikakih rezultata.

"Posljednji preduslov nesmetanog funkcioniranja državne korupcije bila je Sanaderova vladavina nad državnim medijima i pacificiranje uređivačke politike većine uticajnih privatnih medija. Tek uz sve te preduslove osigurano je nesmetano širenje metastaza kleptokratskog mehanizma Sanaderove vlasti", dodaje Rajković.

Desanaderizavija počela ostavkom

Vodeća hrvatska politička komentatorka i bivša glavna urednica Globusa i Business.hr koja je otkrila mnoge afere, Đurđica Klancir kaže da je desanaderizacija Hrvatske započela činom njegove ostavke.

"Mada je sve do njegovog neuspjelog puča u stranci izgledalo da se samo radi o ličnom manevru, preusmjeravanju karijere. Mediji koje je kontrolirao do tada još su uvijek bili na njegovoj liniji i zapravo se samo ponekad spominjalo da su možda nešto konkretno našli Austrijanci u slučaju Hypo", priča Klancir.

Razlog njegove ostavke ni do danas nije utvđen. Visokorangirani HDZ-ovaci su imali “pouzdane informacije”, ali sam Sanader nikad nije otkrio o čemu se radilo.

Sanader je na početku političke karijere nudio svoj evropski izgled i znanje jezika, uvjeravao je unutarstranačku scenu, ali i cijelu javnost da je bolji od "mračnog"desničara Ivića Pašalića

"Kad je dao ostavku već su trajale različite istrage koje su mogle razotkrivati njegovu upletenost u kriminal. Ali i mnogo ranije bile su uočene njegove veze s čudnim tokovima novca. Još prije 10 godina prvi puta su se spominjale provizije za kredite u Hipo banci, naziralo se što se zbiva s HDZ blagajnom još u vrijeme afere Brodosplit itd", nastavlja sagovornica "Vijesti".

U Hrvatskoj, kaže ona, nikada nije izgledalo da same istražne radnje tužilaštva i policije mogu odigrati političku ulogu.

"Te radnje nikada ranije nisu bile završene. Što je ovaj put bilo drugačije, što ih je učinilo dovoljno zrelima da budu primjereni pritisak za pad premijera?", pita se Klancir.

Kontrolisani mediji i kolege okreću leđa

Prema njenom mišljenju, Sanader je samo nastavio Tuđmanov model.

"To što se u Tuđmanovo vrijeme ništa nije istražilo i procesuiralo, samo ga je motivisalo na daljnju drskost. Za razliku od Tuđmana, Sanader je bio više sklon kombinacijama oko novaca, a 'zanemario' je umrežavanje u tajne službe i podzemlje. Na sreću. Nije za sebe vezao razne filoustaške, radikalne elemente podzemlja. Zato mu je propao puč", smatra ona.

Kada je bivši premijer propao u svojoj stranci, a bez ozbiljnih umreženja u policiji i podzemlju, dramatično su ga počeli napuštati ključni saradnici u stranci i hrvatskim medijima.

Angela Merkel

Ipak, do pada su ga doveli brojni faktori, smatraju sagovornici "Vijesti": pritisak iz Brisela da se postupa po zakonu i da pravosuđe obavlja svoj posao, sugestija njemačke kancelarke Angele Merkelove da se makne sa scene na neko vrijeme, zasićenost naroda time da su političari „krali više nego što im pripada“, ali i njegovo zanemarivanje da podzemlje upregne u svoja kola.

U briselskim analitičkim institutima, postsanaderovska Hrvatska više se ne prati, jer je na neki način „riješena“

"Bio je samo lopov, a ne i ubica", dodaju analitičari.

U prvoj fazi desanaderizacije, za vrijeme mandata Jadranke Kosor, uklonjen je državni vrh i njegovi bliski prijatelji i poznanici, ali nisu bili uklonjeni ministri, srednji i niži sloj činovnika imenovani po rodbinskim, klanovskim, zavičajnim ili političkim vezama, kao ni direktori javnih preduzeća i privatnih firmi koje su zavisile od države.

Sanader je na početku političke karijere nudio svoj evropski izgled i znanje jezika, uvjeravao je unutarstranačku scenu, ali i cijelu javnost da je bolji od "mračnog"desničara Ivića Pašalića, svog oponenta na unutarstranačkim izborima, kada je preuzeo stranku, ali je onda krenuo nesrazmjerno da grabi.

Za razliku od nove vlasti koja ima čudne savjetnike za komunikaciju i cijele grozdove PR agencija, bivši premijer je imao izvjesnog Ratka Mačeka, eksperta za „spin“ koji je kontrolisao medije.

U Briselu ga rado zaboravili

Poslije više od godinu i po od njegovog hapšenja, u Briselu o Sanaderu uopšte ne žele da razgovaraju.

Evropski političari i funkcioneri se osjećaju namagarčeno. Trebalo im je neko vrijeme da povjeruju da je Sanader doslovno u koferima i vrećama primao keš.

Neki i danas misle da treba „razdvojiti“ njegov proevropski angažman od mračnog dijela ličnosti.

Mada je nedavno rumunski novinar Dan Aleksu koji piše knjigu o bivšem premijeru Hrvatske otkrio da nije studirao filozofiju u Rimu kao što je tvrdio. HDZ-ovci u Zagrebu su time bili više pogođeni nego ogromnom pljačkom.

U briselskim analitičkim institutima, postsanaderovska Hrvatska više se ne prati, jer je na neki način „riješena“. Poneki evroparlamentarci se još redovno informišu o Sanaderovom procesu, ali ministre spoljnih poslova i premijere to više ne zanima.

Brisel nije ciljao samo na premijera

Ko je ranije čitao izvještaje o napretku bivše jugoslovenske države, mogao je da vidi da se svako nekoliko pojavljuju „nepravilnosti oko javnih nabavki“, “nepravilnosti oko finansiranja partija“ i slični tragovi

Gledano iz inostranstva, Sanader je nekada bio evropsko lice Hrvatske. U Evropskoj uniji (EU) su ga potpuno prihvatili, a na njemu se između ostalog jasno vidjelo da je drugačiji od tvrdih nacionalista, te da mu ne pričinjava problem čišćenje partije i društva od takvih pojava.

Pošto je provodio detuđmanizaciju, bivši premijer u Hrvatskoj je bio stalni predmet pohvale. No, kada su počeli pregovori sa Briselom, to je značilo da je Evropska komisija vrlo duboko ušla u hrvatsku javnu upravu.

Koliko duboko, političari nijesu znali, ali su briselski činovnici prvi ustanovili prljave poslove u Hrvatskoj. Pritisak iz Brisela bio je ključan, ali nikako ne jedini element u padu korumpiranog premijera. Iako su pritisci bili stalni, sagovornici "Vijesti“ tvrde da EU sigurno nije ciljala samo na Sanadera.

"Oni su samo htjeli da se razjasni ono što su njihovi činovnici primijetili i stavili u izvještaje o napretku, kao najvažnijem dokumentu kojim se Brisel u toku pregovora obraća zemlji kandidatu", kazala je hrvatska politička analitičarka za "Vijesti".

Ko je ranije čitao izvještaje o napretku bivše jugoslovenske države, mogao je da vidi da se svako nekoliko pojavljuju „nepravilnosti oko javnih nabavki“, “nepravilnosti oko finansiranja partija“ i slični tragovi.

Da nije želio povratak, možda ne bi bio u zatvoru

Sanaderova ostavka je iznenadila i začudila briselske zvaničnike. Predsjednik Evropske komisije Žoze Manuel Baroso je bio bijesan, a tada komesar za proširenje Oli Ren duboko zabrinut.

"Šta se dešava? Je li Sanader bolestan?", pitali su se u evropskim redovima, dok u Hrvatskoj nijesu znali otkud toliko interesovanja za njihovog korupiranog premijera.

Ni poslije godinu upornog istraživanja, novinari nijesu dobili potvrdu šta se desilo, ali su sugestije postojale. Merkelova ljuta zbog stanja u sestrinskoj partiji, bavarskoj CSU i zbog njihovih sumnjivih veza kojima je u korijenu bila Hipo banka, saznala je da je jedan važan krak te bavarsko-austrijske-Hipo veze u Hrvatskoj.

Volfgang Šojbl

Prema vrlo upućenom austrijskom diplomati, savjetovala je Sanadera da se makne neko vrijeme sa scene, dok traju istrage. Praksa da se političari povuku sa scene dok se istraga završi, a onda da se vrate, koristi se i u evropskim zemljama Njemačkoj i Francuskoj.

Sličan slučaj je bio u Njemačkoj kada je Volfgang Šojbl, prvi nasljednik Helmuta Kola, zajedno sa njim povezan s jednim internim skandalom finansiranja stranke CDU. Kol, iako heroj ujedinjenja, nikad se nije skroz vratio na scenu, a Šojbl jeste kao ministar finansija u njenoj Vladi.

Novoj vlasti ne treba vjerovati na riječ

Da je desanaderizacija zbilja ozbiljno antikorupcijsko čistilište, hrvatska javnost bi sada režala na takve pojave. Međutim, sagovornici „Vijesti“ smatraju da bi nova vlast trebala da ugradi mehanizme kontrole „sivih zona“ jer ovako djeluje da je desanaderizacija još uvijek kontrolisana.

Politička komentatorka Klancir se boji da desanaderizacija ne bude kao krpa kojom se maše da se ne vide aktualne nevolje

Uz to, smatra hrvatski ekonomista, pravosuđe ne bi smjelo biti previše blisko nijednoj vlasti. Prema njegovom mišljenju, u Hrvatskoj je nužno sprovesti temeljnije reforme u izbornom sistemu i u promjeni odnosa tri grane vlasti.

"Pravosuđe bi moralo postati istinski nezavisno, a na medijskoj sceni bi trebalo eliminisati dominantan vlasnički interes nad slobodom javne riječi. Ukratko, čeka nas puno posla da bismo se riješili svih negativnosti naslijeđenih dijelom još od Tuđmana, a najvećim dijelom i od Sanadera, kako bi ovo društvo napokon normalno profunkcioniralo", kaže Rajković.

Međutim, politička komentatorka Klancir se boji da desanaderizacija ne bude kao krpa kojom se maše da se ne vide aktualne nevolje.

"Brine me da ne vidim kod nove vlasti volju da ugradi ozbiljne mehanizme da se spriječe procesi koje je, smatram, ustanovio još Tuđman, a Sanader razradio do bizarnosti. I ova vlast polazi od toga da treba da im vjerujemo na riječ. Nažalost, tome smo dijelom već svjedočili i kod Sanadera."

Galerija

( Ines Sanalić )