Istraživanje sopstvenog bića po ideji emocija

Crnogorska umjetnica Sanja Bulatović predstavila se budvanskoj likovnoj publici, u galeriji “Modiljani”, sa 35 novih ostvarenja, rađenih u kombinovanoj tehnici.

Sanja Bulatović je rođena 1982. godine u Podgorici. Diplomirala je na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti, vajarski odsjek u klasi prof. Pavla Pejovića. Magistrirala je na vajarskom odsjeku u klasi prof. Nenada Šoškića. Radi kao saradnik za nastavu na predmetu Vajanje i anatomsko crtanje na FLU na Cetinju. Izlagala je na Cetinju, Budvi, Baru, Igalu, Italiji.

Najnoviju postavku, objedinjenu nazivom “Sve moje”, umjetnica komentariše kao presjek dosadašnjeg rada koji je obilježen “istinskom vizijom ispunjenom emocijama”.

"Publika je imala mogućnost da pogleda postavku koju čini 35 radova realizovanih kombinovanom tehnikom. S obzirom na to da su radovi realizovani kao spoj reljefa i slike to je uzrokovalo zanimljivu reakciju publike koja je zatečena energijom gestualnog poteza, živim koloritom i raznorodnom strukturom osnosno površinom slika".

Likovnu publiku iznenadili ste drugačijom postavkom. Dosadašnji skulptorski izraz zamijenili ste slikarskim?

"Ovo nije tipična slikarska postavka. Imajući u vidu da sam po struci vajar taj segmet se dosljedno provukao i kroz ovu postavku. Iz domena vajarstva zadržan je fenomen reljefa kao baza na kojoj su realizovane kolorističke intervencije".

"U nekim djelima savremene umjetnosti, prvenstveno nefiguralne, forma i sadržaj se može shvatiti kao jedno"

Kako izgleda prelazak iz jedne likovne forme u drugu?

"U potrazi za sopstvenim likovnim jezikom od skulpture do slike prošao je dug vremenski period. Sam postupak traženja likovnosti podrazumijevao je eksperimente i u tom smislu promjenu i materijala i forme.

U nekim djelima savremene umjetnosti, prvenstveno nefiguralne, forma i sadržaj se može shvatiti kao jedno, odnosno u istom značenju, kao što su u istom značenju vrijeme i prostor, boja i forma.

Slika Sanje Bulatović

Tako je moguće spoznati sadržaj kao način posmatranja forme. Potrebno je imati u vidu značenje tragova u materijalu koja su ostavila sredstva obrade, energiju unijetu u konkretan trag gesta, jačinu pritiska, količinu i kvalitet određenih materijala i sve to kao činioce novog čitanja značenja sadržaja koji sugeriše postojanje same forme.

Između mene i materijala koji obrađujem postoji aktivan odnos, u smislu struganja, grebanja ili modelovanja forme, ili ga oblikujem rukama. Rukama mu prenosim svoju energiju. Prevodeći namjeru u formu, one će uvijek saopštiti nešto što izmiče konceptualizaciji. One će otkriti ono nesvjesno".

Nazivom izložbe „Sve moje“ želite da skrenete pažnju na...

"Naziv “Sve moje” se oslanja na istraživanje sopstvenog bića utemeljenog po osnovnoj ideji emocija i muško-ženskog principa. Svojim radovima ne pokazujem emociju spolja, niti je ilustrujem.

"Trudim se da moja umjetnost bude dosljedna samo sopostvenom izrazu"

Njihovo istinsko, poetsko djelovanje izvire iz načina posmatranja iz pojavnosti kao takve. Umjetničko oblikovanje nije ništa drugo do dalje izgrađivanje sposobnosti shvatanja čiji se zametak nalazi već u našoj sposobnosti da uopšte shvatimo prostor oko sebe, u sposobnosti da ga opipamo, gledamo i doživimo".

Čijim likovnim poetikama se divite i čiji spontani uticaj osjećate?

"Likovna poetika Petra Lubarde je zadivljujuća. Mada, trudim se da moja umjetnost bude dosljedna samo sopostvenom izrazu i da je izolujem od uticaja tuđih poetika".

Vašu umjetnost ne možete da zamislite bez...

"Moja umjetnost podliježe samo sopstvenim emocijama i u tom smislu se trudim da sačuvam autonomnost. Zadatak umjetnosti može podrazumijevati da uprkos svim bolestima vremena uvijek iznova vas postavi i približi vašem osjećaju, kao i povezanosti izmđu vaše predstave i vaših čulnih djelatnosti. A “moja djela su kao slojevi kože koji se s mene ljušte, jedan za drugim, obilježavajući etape mog puta. Zastirući mi lice, ona su moje lice.”

( Jelena Pavićević - Tatar )