Manku ugodili da radi što hoće
Do danas je mrtvo slovo na papiru ostao Sporazum o saradnji između Vlade i kompanije PM Securities koji je Mank sa Đukanovićem potpisao 28. oktobra 2006. godine
Jedan od vladinih partnera, kanadski milijarder Piter Mank koji u Tivtu gradi marinu i nautički centar Porto Montenegro, pohvalio se u intervjuu zagrebačkom “Globusu” da je Vlada Crne Gore spremno uklonila sve prepreke njegovim ulaganjima.
Dokumenta „Pod lupom“ o ovom aranžmanu, utanačenom prije šest godina kada je sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem dogovorio kupovinu bivšeg vojnog brodogradiliša Arsenal u Tivtu, to i potvrđuju. Ali, teško da se isto može reći za ispunjavanje dijela obaveza vremešnog kanadskog milijardera.
Do danas je mrtvo slovo na papiru ostao Sporazum o saradnji između Vlade i kompanije PM Securities koji je Mank sa Đukanovićem potpisao 28. oktobra 2006. godine, kada su njih dvojica parafirali i Ugovor o kupovini, prodaji i investiranju u vojnu imovinu MTRZ „Sava Kovačević“ Tivat i Doma vojske Tivat.
Rok se po automatizmu produžava na 30, pa još 30 godina... Postoji, doduše, i mogućnost da se Manku u međuvremenu izmjenama zakona omogući da se na tu zemlju i more i formalno uknjiži kao vlasnik, što je nagoviješteno i jednom od odredbi Ugovora o prodaji Arsenala
Mank je na osnovu tih dokumenata za male pare (3,26 miliona eura) kupio ogromnu imovinu bivšeg tivatskog vojnog brodogradilišta i dobio 90-to godišnji zakup preko 24 hektara zemljišta na najljepšem dijelu tivatske obale i preko 60 hektara akvatorijuma Tivatskog zaliva. Od najavljenih više od pola milijarde eura ulaganja, Mank je do sada ispunio tek petinu.
“Na bazi analiza i izvještaja nadležnih organa i institucija, utvrđeno je da je u izgradnju marine Porto Montenegro i turističkog naselja do sada investirano preko 109 miliona eura, uključujući kupoprodajnu cijenu, socijalni program i donaciju opštini od 5 miliona eura.
Posebno naglašavamo da je ova investicija realizovana u periodu globalne finansijske i ekonomske krize, te je utoliko značajnija za stabilizaciju ukupnih ekonomskih prilika u Crnoj Gori,” navodi se u pisanom odgovoru za “Pod lupom” iz Birou Vlade za odnose sa javnošću.
Kanađanin i vlasnik nekretnina po Sporazumu, Vlada je samo na osnovu iskazane namjere investitora (Mankove firme PM Securities) „da sam, preko povezanih društava ili zajedno sa svojim poslovnim partnerima, vrši značajna ulaganja koja mogu da budu i preko 500 miliona eura, prvenstveno u turističku privredu...“, Mankovoj of-šor firmi dala značajne povlastice.
Između ostalog, obavezala se da PM Securitiesu pomogne pri dobijanju svih potrebnih dozvola i saglasnosti, licenci za rad i ostaloga, obezbijedi kooperativan stav državnih agencija i javnih preduzeća kao i „obavljanje svih drugih radnji koje su potrebne ili korisne za svaku potencijalnu investiciju koja može da nastane kao rezultat ili u vezi ovog Sporazuma.“
Posebno interesanta je tačka „d“ člana 2. Sporazuma o saradnji Vlade i PM Securitiesa do kojeg je došao „Pod lupom“, kojim je Mank 2006. praktično postao vlasnik 24 hektara zemlje i 60 hektara mora u Tivtu najmanje do 2096. godine.
Nakon toga, rok se po automatizmu produžava na 30, pa još 30 godina... Postoji, doduše, i mogućnost da se Manku u međuvremenu izmjenama zakona omogući da se na tu zemlju i more i formalno uknjiži kao vlasnik, što je nagoviješteno i jednom od odredbi Ugovora o prodaji Arsenala: „Ukoliko kupac ne stekne svojinu koje se nalazi na zemljištu koje se nalazi iza linije od 6 metara od linije vode tokom perioda od tri uzastopna zakupa od 30 godina, strane se obavezuju da ulože maksimalne napore da riješe status zemljišta u skladu sa primijenljivim propisima Crne Gore koji tada budu na snazi“.
Crnogorska Vlada je obećanja ispunila što potvrđuje i protokol o utvrđivanju konačnog datuma (za stupanje na snagu kupčevih obaveza i Ugovora o prodaji Arsenala), a koji su 20. avgusta 2008. potpisali bivši ministar odbrane Boro Vučinić u ime Vlade, odnosno Savo Đurović u ime Mankovih kompanija PM Securities i Adriatic Marinas.
Oni su ovjerili da je Vlada „usvojila studiju lokacije za područje Arsenala, sa sadržinom koja će omogućiti izvođenje Projekta u skladu sa Investiciono-razvojnim planom“, te da je usvojen Zakon o jahtama i Zakon o porezu na dodatu vrijednost „koji će sadržati poresku stopu od 7 posto za usluge vezane za jahte“.
Mnogi podržali olakšice Portu
U uvođenje aktuelnog fiskalno-carinsko-bezbjednosnog režima u Porto Montenegru osim Đukanovića, manje-više učestvovali su mnogi bivši i aktuelni vladini funkcioneri – Boro Vučinić kao predsjednik Tenderske komisije, bivši ministar finansija, a sadašnji premijer Igor Lukšić, Branko Vujović i Predrag Nenezić.
Ovdje je napravljena jedna destinacija za svjetske hohštaplere, njihove privatne zabave i bahanalije, pravljenje prljavih poslova, destinacija sa koje je lako bez kontrole, brodom prebaciti jednog Šarića, Kalića ili već što vam treba na neku drugu destinaciju“, rekao je Medojević
Aktuelni ministar ekonomije Vladimir Kavarić bio je član pododbora tenderske komisije za Arsenal za koncesije, carine, poreze i slobodne zone, ministar finasija Milorad Katnić bio je član pododbora za finasiranje ekoloških projekata, a tadašnji i sadašnji pomoćnik ministra turizma Nebojša Popović rukovodilac pododbora za razvojni plan za Arsenal.
„Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”, opisao je lani ovakvo ponašanje u razgovoru za kanadski magazin „Toronto Life“ izvršni direktor Porto Montenegra Oliver Korlet.
Neki crnogorski poslanici, poput Nebojše Medojevića izrazili su bojazan da je Porto Montenegro načinom na koji funkcioniše danas bezbjedonosni izazov broj jedan u Crnoj Gori.
„Na skupštinskom Odboru za bezbjednost ćemo postaviti pitanje organizovanog kriminala, šverca, droge i prostitucije koja je u ovaj nekada mirni grad došla sa Porto Montenegrom.
Ovdje je napravljena jedna destinacija za svjetske hohštaplere, njihove privatne zabave i bahanalije, pravljenje prljavih poslova, destinacija sa koje je lako bez kontrole, brodom prebaciti jednog Šarića, Kalića ili već što vam treba na neku drugu destinaciju“, rekao je Medojević tokom lokalne predizborne kampanje, ali od toga nije ništa bilo.
Njegove tvrdnje, međutim, državni zvaničnici negiraju pa je tako šef vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima Zoran Ulama prije nekoliko dana u Tivtu izjavio da je Porto Montenegro „jedinstven primjer otvorenog tipa u regionu“.
„Načelnik Ispostave policije Tivat Veselin Smolović uvjerio me je da je jedan policijski inspektor non-stop angažovan u Porto Montenegru isključivo zadužen da provjerava sve sumnjive stvari u toj luci, tako da vjerujem da ljudi koji su kompetentni za tu oblast to predano rade, prate i nemam razloga da drugačije mislim nego kao i oni,“ istakao je Ulama.
Otpad zagađuje more
Prema podacima „Pod lupom“ Mank nije ispoštovao ni dio obaveza koji se ticao ekološke sanacije lokacije bivšeg Arsenala, koji je Tenderska komisija procijenila kao veliki plus u njegovoj ponudi.
Dio nje bila je i „Studija izvodljivosti za upravljanje gritom za peskiranje u MTRZ „Sava Kovačević“ (Arsenal) i o interakcijama novih naselja i upravljanja čvrstim otpadom u regionu Tivta“, a koju su pripremili Center for Urban Water (CUW-UK) i Imperijalni koledž iz Londona u decembru 2005.
Naslage na dnu mora sadrže znatno veće koncentracije od maksimalno dozvoljenih teških metala i drugih štetnih materija što su pokazale ianalize CETI-ja iz 2005
Autori tog dokumenta naglašavaju da je u javnosti sve prisutnija zabrinutost zbog zagađujućih materija koje nastaju prilikom remonta brodova.
„U ovom slučaju briga je zasnovana na planovima da se na lokaciji i u blizini Arsenala razvije savremena marina sa rezidencijalnim i drugim naseljima, stoga je neprihvatljivo da se morsko dno ostavi neočišćeno od zagađenja ovom vrstom otpada koji ima elemente koji se mogu smatrati opasnim“, stoji u uvodu te studije koja nakon pomnih ispitivanja navodi da je oko 14.300 kvadrata površine morskog dna u akvatorijumu Arsenala zagađeno upotrijebljenim gritom za pjeskarenje brodova i drugim otpadom te da „zapremina kontaminiranog sedimenta (mulja) koji zahtijeva remedijaciju morskog dna iznosi oko 8.330 kubika, sa dodatno približno 1.900 kubika upotrebljenog grita za peskiranje koji je preostao na tome mestu“.
Naslage na dnu mora sadrže znatno veće koncentracije od maksimalno dozvoljenih teških metala i drugih štetnih materija što su pokazale ianalize CETI-ja iz 2005.
Do danas je Adriatic Marinas sa deponije na obali u sjevernom dijelukompleksa Arsenala uklonio samo tih 1.900 kubika grita koji su bili na suvom, upakovao u vreće i odložio dalje od mora unutar još neizgrađenog dijela Porto Montenegra, očekujući postizanje sporazuma za izvoženje tog opasnog otpada iz Crne Gore.
Iz podmorja najelitnije marine na Mediteranu, međutim, nije uklonjeno skoro ništa od naslaga kontaminiranog mulja koje su evidentirali stručnjaci CUW-a, a njihov nalaz i mišljenje tako visoko vrednovala je Tenderska komisija za prodaju Arsenala.
Imajući u vidu da je Porto Montenegro već u poodmakloj fazi izgradnje luksuznih stanova za prodaju na tržištu, i da u njemu gotovo stalno boravi preko 200 jahti, teško je vjerovati da će ikada i biti urađen.
Svi ćute, a znaju za štetu
Kompanija Adriatic Marinas, Agencija za zaštitu životne sredine i Ekološka inspekcija nijesu odgovorili na pitanja „Pod lupom“ o tome koliko je uklonjeno grita i mulja, gdje se on nalazi i da li je ispoštovana ekološka procedura u tom slučaju. Sudeći po prošlogodišnjem izvještaju Agencije za zaštitu životne sredine, Mank nije ispunio obaveze.
Agencija za zaštitu životne sredine i Ekološka inspekcija, ignorisale su i pitanja na koji način je Adriatic Marinas riješila problem sa gritom koji je zatekla na lokaciji današnje marine, o kojim količinama se radi i da li je data saglasnost da se dio upotrijebljenog grita iskoristi u izgradnji internih saobraćajnica unutar marine
“Rezultati fizičko-hemijske analize sedimenta uzorkovanog na lokaciji marine Porto Montenegro u julu pokazuju da sadržaj žive prevazilazi više od 3 puta sadržaj…Sadržaj bakra, kadmijuma, olova, nikla i cinka je između nivoa akcije 1 i 2, dok je arsen na nivou akcije 2. Sadržaj žive prevazilazi referentni nivo i vrlo je blizu interventnog, pa su mogući uticaji po vodeni ekosistem neprihvatljivi”, piše u izvještaju Agencije.
Ta državna ustanova, kao i Ekološka inspekcija, ignorisale su i pitanja na koji način je Adriatic Marinas riješila problem sa gritom koji je zatekla na lokaciji današnje marine, o kojim količinama se radi i da li je Agencija za zaštitu životne sredine dala saglasnost da se dio upotrijebljenog grita iskoristi u izgradnji internih saobraćajnica unutar marine.
Vlada Crne Gore je upitana da li je upoznata sa činjenicom da kompanija Adriatic Marinas do sada nije obavila ekološku remedijaciju lokacije Arsenala u dijelu koji se tiče čišćenja morskog dna, zbog čega to nije urađeno kako je to predviđao poseban projekat koji je kompanija PM Securities predstavila Vladi prilikom konkurisanja na tenderu za prodaju Arsenala, a koji je kasnije bio visoko vrednovala Tenderska komisija, te da li će Vlada zbog nesprovođenja ekološke remedijacije akvatorijuma marine Porto Montenegro na obećan način, preduzeti bilo kakve korake protiv Mankove kompanije.
Iz Biro za odnose sa javnošću Vlade je odgovoreno samo da je “u remedijaciju životne sredine na prostoru nekadašnjeg vojno-remontnog zavoda, kao i implementaciju standarda u oblasti zaštite životne sredine uloženo 3,5 miliona eura”.
“U proteklom periodu, Porto Montenegro je sproveo značajne aktivnosti na čišćenju morskog dna. Svaki vez ima infrastrukturu za ispumpavanje otpadnih voda, a kišnica se sakuplja i prolazi kroz separatore ulja.
Ministarstvo održivog razvoja i turzima formiraće, nakon isteka roka za izvršenje investicionog programa, stručnu komisiju koja će utvrditi ukupan obim investicija u ovom projektu,” saopšteno je iz Vladinog biroa iako stanje na terenu pokazuje drugačije.
Đukanović bez odgovora
Lider DPS i bivši premijer Milo Đukanović nije odgovorio na pitanja “Pod lupom” o tome zbog čega Mankova kompanija nije uložila u turizam 500 miliona eura, kao što se obavezala, a što je navodno tada bio osnovni motiv za njegovu Vladu da tom investitoru obezbijedi niz povoljnosti. Nije bilo odgovora ni na pitanje da li Đukanović smatra da je Vlada učinila sve što je mogla u cilju realizovanja svojih obaveza preuzetih tim Sporazumom.
“Da li smatrate da je, s obzirom na izostanak očekivanih investicija od strane kompanije PM Securities i njenih partnera u najavljenom obimu, bilo mudro tom investitoru dati tako povlašćen položaj i u nekim ga djelovima izuzeti iz važećeg pravnog režima u Crnoj Gori?
Zbog čega ste prihvatili preporuku Tenderske komisije za prodaju Arsenala Vladi kojom ste predsjedavali, da se potpiše ugovor o prodaji i investiranju u tu imovinu sa kompanijom PM Securities, kada Tenderska komisija nije uspjela da u pregovaračkom procesu sa investitorom poboljša njegovu ponudu u ključnim elementima u kojima je i sama ta komisija ocijenila da je ponuda nezadovoljavajuća još prilikom njenog otvaranja – pitanja su na koja, takođe, Đukanović nije dao odgovor.
Ne kontrolišu ko su gosti Porto Montenegra
Javno preduzeće Morsko dobro je 27. juna 2007. sa Adriatic Marinasom sklopilo ugovor o korišćenju morskog dobra za lokaciju nautičkog centra i marine Porto Montenegro, po kojem je Mankovoj kompaniji dat nevjerovatan niz povlastica i mogućnosti koje nema nijedan drugi zakupac.
Tim propisom uveden je poseban Registar jahti, te niz olakšica njihovim vlasnicima i operaterima, od kojih bi se neke mogle smatrati i svojevrsnom legalizacijom tzv. crnog čartera
Skupština je istog dana usvojila Zakon o jahtama koji je prethodno Vlada pripremila u saradnji sa stručnjacima Mankovog tima, kako bi se u Crnoj Gori stvorio „podsticajan ambijent za razvoj jahtinga“.
Tim propisom uveden je poseban Registar jahti, te niz olakšica njihovim vlasnicima i operaterima, od kojih bi se neke mogle smatrati i svojevrsnom legalizacijom tzv. crnog čartera.
Maksimalno su liberalizovana carinska i imigraciona pravila, do mjere da se jahte koje uplovljavaju u Porto Montenegro iz inostranstva, uopšte ne vezuju na carinsko molo ispred objekta zvaničnog graničnog prelaza u marini, već direktno odlaze na svoje gatove.
Tada osoblje marine od zapovjednika, posade i putnika pokupi pasoše i ostalu neophodnu dokumentaciju koje daje policiji i carinicima na graničnom prelazu, a oni tu dokumentaciju ovjeravaju, ni ne provjerivši prethodno da li se lica čije pasoše imaju pred sobom uopšte u stvarnosti i nalaze na tom brodu, odnosno da li je sa jahtom u zemlju možda prispjela i kakva sumnjiva roba.
Koliko je stvarno plaćen Arsenal
Tenderska komisija za prodaju Arsenala kojom je predsjedavao Boro Vučinić konstatovala je da provobitna ponuda PM Securitiesa na tenderu raspisanom 20. oktobra 2005. „ne zadovoljava u potpunosti zahtjeve i očekivanja prodavca“.
Zanimljivo je da je u platformi za pregovore iz 2006. Tenderska komisija naglasila da je u pregovorima neophodno odbaciti sve elemente ponude kojima su kupovina i predložene investicije u vezi sa imovinom uslovljene budućim projektima ovog ponuđača i aktivnostima pojedinih državnih organa
Stoga je u dokumentu „Platforma za pregovore sa kompanijom PM Securities – Barbados“ konstatovala da u „pregovorima treba insistirati na povećanju iznosa kupoprodajne cijene (3,26 miliona eura prim.aut.), naročito imajući u vidu obavezu da se iz ovog iznosa obezbjeđuju sredstva za izmještanje Mornarice na drugu lokaciju, za izvršenje određenih finansijkih obaveza prema radnicima u skladu sa potpisanim Kolektivnim ugovorom i drugo“.
Koliko je Tenderska komisija poštovala te stavove potvrđuje njeno saopštenje iz novembra prošle godine, kada se nakon teksta u „Toronto Lifeu“ digla polemika koliko je Mank zapravo platio Arsenal.
“Na osnovu Ugovora koji je zaključen, kompanija PM Securities je zakupovinu predmetne imovine predložila 20.115.300 eura. U toku pregovora došlo je do njegovog povećanja na 29.164.068 eura”, saopštila je lani Tenderska komisija.
Zanimljivo je da je u platformi za pregovore iz 2006. Tenderska komisija naglasila da je u pregovorima neophodno odbaciti sve elemente ponude kojima su kupovina i predložene investicije u vezi sa imovinom uslovljene budućim projektima ovog ponuđača i aktivnostima pojedinih državnih organa.
Koliko se u tome uspjelo, svjedoče Mankovi uslovi koji su ušli u kupoprodajni ugovor o usvajanju planske dokumentacije, ugovora sa Morskim dobrom , kreiranje “podsticajnog” zakonodavno-pravnog okvira za projekat Porto Montenegra.
Galerija
( Siniša Luković )