Vjerski turizam: Crkva zarađuje, država po strani

Godinama se već u javnosti lome koplja o tome koliko, zapravo, Mitropolija crnogorsko primorska SPC zaradi od posjeta poznatom svetilištu, manastiru Ostrog.

Ako se za ovaj manastir ne zna tačan podatak, zna se da, prema zvaničnim podacima MCP, samo organizovano i u grupama, Cetinjski manastir dnevno posjeti više od dvije hiljade ljudi, ne računjući one koji svakodnevno u sopstvenoj režiji dolaze u manastir.

Svi ovi podaci, kao i ocjene stručnjaka govore da država ima ozbiljnu šansu da dobro zaradi od sve zanimljivije i unosnije grane turizma - vjerskog turizma.

Ipak, često se čuje i ocjena da država zasada tu šansu propušta, i uglavnom dozvoljava da u se u ovoj oblasti stvari dešavaju stihijski i van kontrole državnih organa - kako akteri ove priče, prije svega religijske zajednice, sami zamisle.

Izuzetan potencijal

Vjerski turizam, kaže za “Vijesti doc dr Silvana Đurašević, sa Fakulteta za turizam Univerziteta Mediteran, podrazumjeva dobru strategiju i vrlo pažljivo promišljanje.

“Najprije, potrebno je naći način da se pomire interesi posjetilaca, koji se na ovaj način duhovno nadograđuju, turističke privrede kao realizatora ovog poduhvata, države, koja treba da nađe svoj interes u razvojnim procesima, i vjerskih zajednica koje ne tretiraju posjete svojim svetinjama kao turističke, ali ih i ne odbacuju.

Kad se svi ovi elementi poslože, mogli bi se stvoriti uslovi za ozbiljniji razvoj u ovoj oblasti na zadovoljstvo i vjernika i turista” ističe Đurašević.

Po pitanju vjerskog turizma, dodaje ona, neophodan je konsenzus vjerskih zajednica i države.

U podnožju Orlovog krša, na mjestu na kome se nalazio dvor Ivana Crnojevića, vladika Danilo je 1701. godine podigao Cetinjski manastir – najstariji i njaznačajniji manastir u Crnoj Gori

“Jednostrane aktivnosti po ovom osnovu ne mogu obezbjediti boljitak u ovoj oblasti. Dogovor države i Mitropolije crnogorsko-primorske oko izgradnje crkve Svetog Aleksandra Nevskog na Svetom Stefanu, ukoliko se do kraja realizuje, mogao bi biti potvrda moguće saradnje” kaže Đurašević.

Što se tiče potencijala, dodaje ona, njih karakteriše bogatstvo u sakralnim objektima i događajima različitih konfesija, raskošna kulturno-istorijska baština, utemeljena na tragovima različitih civilizacija i značajno materijalno i duhovno stvaralaštvo.

“Da pomenemo samo dio: od kulturne prijestonice Cetinja sa Cetinjskim manastirom, Narodnim muzejom Crne Gore koji čuva jednu od najpoštovanijih Svetih ikona, Ikonu Bogorodice Filermose, do najposećenijeg Svetog mjesta u Crnoj Gori - Manastira Ostrog, Kotora - grada muzeja, Katedrale Svetog Tripuna i Crkve Svetog Nikole, Peraških ostrva, Gospe od Škrpjela i Svetog Đorđa, Husein Pašine džamije u Pljevljima, brojnih manastira i crkvenih zdanja, starih gradova duž primorja od Ulcinja do Herceg Novog. Zanimljivo je da su u agencijama SPC-a, posjeta Ostrogu i Svetoj zemlji najtraženiji aranžmani” kaže Đurašević.

Cetinjski manastir nudi relikvije

U podnožju Orlovog krša, na mjestu na kome se nalazio dvor Ivana Crnojevića, vladika Danilo je 1701. godine podigao Cetinjski manastir – najstariji i njaznačajniji manastir u Crnoj Gori. Ovaj vjerski objekat oduvijek je privlačio pažnju velikog broja vjernika i turista.

Cetinjski manastir, skladne arhitektonske cjeline, danas predstavlja simbol crnogorske duhovnosti i prosvetiteljstva

Ovaj sakralni objekat privlači goste kako svojim izgledom i istorijom, tako i relikvijama koje su u njemu pohranjene. Za priču o bogatstvu manastira zadužen je jedan od 25 monaha, koliko ih ima na Cetinju. Monah Justin priču o Cetinjskom manastiru počinje sa činjenicom da je to “glavni” manastir u Crnoj Gori, kao manastir koji ima istorijski značaj .

“Na prvom mjestu, ovaj manastir nudi svetinju i blagodet, da se ljudi napoje svetinjom koja tu zrači. Prije svega, tu je čestica svetog krsta na kojoj je razapet Isus Hrist, zatim desna ruka svetog Jovana krstitelja koja je je široko poznata u svijetu, i mošti svetog Petra Cetinjskog, jednog od najvećih naših svetitelja, čije su mošti takođe neraspadnute kao i mošti svetog Vasilija Ostroškog. To je ono što na prvom mjestu privlači ljude u naš manastir” kaže monah Justin.

On dodaje da ljudi dolaze u grupama i da su to najčešće gosti iz Rusije, mada ih ima iz svih evropskih zemalja.

“Sljedeće što ovaj manastir nudi svojim gostima je manastirska riznica. To je najveća i najbogatija riznica u Crnoj Gori. U njoj se nalazi prvoštampana knjiga, drevni Oktoih, zatim razne rukopisne knjige, ikone, epitrahilj svetog Save iz 12. vijeka, kruna Stefana dečanskog iz 14. vijeka, zatim puno odeždi prvog crnogorskog mitropolita Danila Petrovića, te stvari vezane za dinastiju Petrović, kao i neke od ličnih stvari kralja Nikole i knjaza Danila” kaže monah Justin.

Cetinjski manastir, skladne arhitektonske cjeline, danas predstavlja simbol crnogorske duhovnosti i prosvetiteljstva. Kao takav možda ima samo jednu manu, jer je mali po prostranstvu, pa nema mjesta za konačište.

Kada su, prije šest godina, čestica svetog krsta i ruka Jovana krstitelja bile na hodočašću u Rusiju, saznalo se za naše svetinje i onda je prosto krenula rijeka ljudi

“Ljudi nas stalno pitaju za konačište, ali to je nemoguće ovdje obezbijediti. Ali, manastir je uvijek otvoren za sve ljude sa dobrim namjerama, i nema razlike da li su pravoslavci ili ne. Svetinje se otvaraju ujutro tokom jutarnje službe i uveče tokom večenje. Tako ko god želi može da dođe, da se pokloni svetinjama. Ako se radi o pokloničkim grupama koje dolaze sa sveštenikom, dovoljno je da se obrate monasima koji su zaduženi za prijem poklonika, i izaći ćemo im u susret, koliko god možemo, otvorićemo svetinje i uraditi onoliko koliko možemo” kaže monah Justin. On dodaje da u manjem obimu ljudi posjećuju Vlašku crkvu i crkvu na Ćipuru gdje su sahranjeni kraj Nikola i kraljica Milena.

“U posljednje vrijeme interesantna im je i Bogoslovija, koja doduše još uvijek nema adekvatnih uslova da napravi neku muzejsku postavku. Onda ih zanimaju naša biblioteka i arhiv, jer tu ima dosta dokumenata koji svjedoče o istoriji i nekim interesantnim temama. U tom dijelu konkretno dolaze stručnjaci koji poručavaju knjige i ljudi koji se bave rodoslovima” kaže monah.

On dodaje da sve više ljudi dolazi do posjeti Cetinjski manastir, te da se monasi zbog toga raduju.

“Ljudi su ranije dolazili zbog istorijskog značaja manastira. Kada su, prije šest godina, čestica svetog krsta i ruka Jovana krstitelja bile na hodočašću u Rusiju, saznalo se za naše svetinje i onda je prosto krenula rijeka ljudi. Ta priča se prenosi sa čovjeka na čovjeka, i to je sasvim dovoljan način da promovišemo naš manastir” kaže monah Justin.

Izgraditi puteve, praviti suvenire...

“Interes države je višestruk, kako sa aspekta razvojnih mogućnosti, zapošljavanja i ostvarenja prihoda, tako i jačanja imidža"

“Tema vjerski turizam je vrlo kompleksna i sa aspekta države podrazumjeva stvaranje regula za njegovo nesmetano funkcionisanje. To pored stvaranja opštih uslova koji su inače potrebni za razvoj turizma, znači i brojna uzimanja i davanja, kroz ubiranje odgovarajućih taksi i nadoknada, ali i njihovog ulaganja u unapređenje ove djelatnosti. Potrebno je izgraditi pristupne puteve, signalizaciju, odmorišta za vjernike, smještajne i ugostiteljske objekte, originalne religijske suvenire, obučenu vodičku službu, adekvatnu promociju, kadrovski i tehnološki unaprijediti agencijsku infrastrukturu. Sve zajedno moglo bi pospješiti regionalni razvoj i preduzetničku inicijativu, unaprijediti saobraćajnu infrastrukturu, aktivirati poljoprivredu, stočarstvo, stare zanate, i tako izvuči mnoge krajeve iz učmalosti i siromaštva” ističe Silvana Đurašević.

Dosadašnje angažovanje države i institucija na lokalnom nivou je, smatra ona, nedovoljno.

“Interes države je višestruk, kako sa aspekta razvojnih mogućnosti, zapošljavanja i ostvarenja prihoda, tako i jačanja imidža. Njeno veće angažovanje u ovoj oblasti značlilo bi i prelazak sa deklarativnog zalaganja za multikulturalnost na ovim prostorima. Međutim, u našim uslovima, teško je očekivati da se država koja ima neadekvatan pristup razvoju turizma po brojnim pitanjima, dublje unese u zavođenje reda u ovoj oblasti” zaključila je Đurašević.

Desant na Međugorje

Od milijardu turističkih putovanja godišnje, svako peto je, kaže Silvana Đurašević, religijsko. “Božić, Uskrs i Krstovdan hrišćani najradije provode u Svetoj zemlji, u maju pravoslavci pohode ruske svetinje, a Vatikan, Carigrad i Sveta Gora obilaze se tokom cijele godine. Najveće svetinje islamskog svijeta su Meka i Medina. U Kini, Rusiji i ostalim postkomunističkim zemljama, religijski turizam cvijeta.

U vremenu krize vjerski turizam je jedini vid turizma koji bilježi rast, jer narod sve više traži spasenje u vjeri. Međutim, ono što zabrinjava, to je da svjetska turistička privreda u oblasti religijskog turizma odavno gradi zaradu na potrebi ljudi za religijom, tačnije za Bogom.

Primjer da se „vjera“ može dobro valorizovati u našem okruženju je Međugorje u Hercegovini, koje je postalo središte vjerskih, trgovačkih i kulturnih događaja, a da nikada nije dokazana pojava Gospe.

Međugorje je godišnje posjećivalo 5 miliona hodočasnika, što je donosilo 50 odsto ostvarenog ukupnog prihoda od turizma, a broj izgrađenih kreveta je i danas najveći u BiH” podsjeća Đurašević.

O popularnosti Međugorja i spremnosti lokalne zajednice da navodnu pojavu Gospe dobro unovči, svjedoči i činjenica da je ovo mjesto postalo najpopularnija destinacija u BIH - ove godine su ga posjetile sportske veličine poput fudbalera Bareselone Lea Mesija, kao i slavnog golmana Đanluiđija Bufona.

( Boris Adžić, Danijela Lasica )