Stav
Novo porobljavanje
Aplikacija EU sadrži pravila igre, visoko birokratizovan jezik, preduslove i uslove, FIFOVE, LEFOVE… ograničenost područja i tema, crtanje ciljnih grupa prema onom što birokratija misli da je za nas, iako im je svaka druga riječ „poštovanje konteksta“
Dok se Grci samoubijaju u režiji države i EU birokratije, u Crnoj Gori je, između ostalog, na snazi nova “ludačka košulja” u vidu aplikacije za konkurs za evropske pare koje su jedine ostale, jer je voljom Evropske unije rastjerano i ono malo donatora koji su makar znali da uvide da nam ostave minimum digniteta, imajući povjerenja da umijemo sa njihovim novcem koji su nam opredijelili.
Aplikacija EU (ta nova španska čizma) sadrži pravila igre, visoko birokratizovan jezik, preduslove i uslove, FIFOVE, LEFOVE… ograničenost područja i tema, (razvojne teme u ovim okolnostima dođu kao psovke, a ružne riječi nisu dozvoljene), crtanje ciljnih grupa prema onom što birokratija misli da je za nas, iako im je svaka druga riječ „poštovanje konteksta“.
Više od polovine uposlenika iz Evropske unije pokazuje vrlo malo znanja o nama, što je vidljivo kroz sterotipne stavove o našem karakteru preuzete iz repertoara DPS elite. Jasan je kolonijalan odnos onih koji iz svojih birokratskih niša nisu izašli iz neonskih svjetala u sred bijela dana i klimatizovanih vazdušnih jastuka, zbog straha da će im naš sirovi kiseonik na neki način nauditi. Uposlenici, s naše strane opet, koji su imali specifična znanja i vještine kako ih zovu (znali su engleski i par seminara o važnosti integracija, novogovora i nije moralo ništa više jer su predodređeni da slušaju i provode, a ne da doprinose) su “novi janjičari” koji i sami pomisle u jednom trenu da su dosegli plafon plafona. Te plafonjerke rijetko kada govore, ti roboti rijetko kada pokazuju empatiju prema smrtnicima iz svoje ulice, jer ih je kapija odvojila u novu klasu koja nam leži na leđima.
Sve ove pobrojane situacije su tu da demotivišu i ono malo kritički raspoloženih ljudi koji su imali snage, volje i znanja da u uslovima u kojima mi živomo između dvije vatre, s jedne strane naš sistem koji dvadeset godina plode zločinci i kriminalci, s druge EU politika, koja pristaje u bijelim rukavicama preko kojih se rukuju, pritjeruje nas svojim pravilima igre da kolaboriramo sa tim sistemom i igračima u njemu, koje su opet oni izabrali i sa kojima su sami kolaborirali, pa je najednostavnije ugasiti svaku kritiku i disciplinovati do samog gašenja svaku organizaciju koja uperi prst na ono mjesto koje zaboli - kolaboracija njih samih sa krimosima i političarima. Zato im smetaju oni koji iole misle svojom glavom. Kao što su jednom davno izmislili zatvore i ludnice, metodologiju i jedne i druge institucije sada sa “novim mengelama” u ime stare Dame igra europska ujedinjena birokratska zajednica. Ne smiješ napraviti grešku jer će te evropski komesar ili njegov niže rangirani klon, pucnuti i baciti na koljena.
- Nema grešaka, kaže Evropa koja je dozvolila da krimosi budu šampioni Evrope. Ista je odabrala da se ne miješa, kako se predstavlja, u rad institucija suverene države koja da bi mogla da stupi nogom na tlo Evrope mora da prođe kroz karantin i ostavi svoje vaši i šugu u Lazaretu. Miješa se zato u civilno društvo i njegove organizacije pokazujući visok stepen nepoznavanja i ignorancije za dobru saradnju tih grupa koje su ovdje bile i prije nego su se spustili na naše tlo. Zato će sada da “kultivišu”, pa će navodnim pravilima igre pod brojevima 2.1.3 – rutinski, vjerovatno preko formulara kojeg stavi na aplikaciju pa preko standardizovanog posla pređe na isključivanje.
Arsenal njihove neosjetljivosti, van interesovanja za realne probleme kojima se te aplikacije pune, bez osjetljivosti za dobre primjere partnerstva među organizacijama civilnog društva, naročito se ogleda u odgovoru koji je, za sada, uvijek bio elektro-šok poslije kojeg se bojiš i kada se lampica upali, poput Pavlovljevog psa. A onda podgijana supa kroz hinjenu nadu i socijalnu konvenciju da će drugi put biti bolje. Bolje neće biti jer cilj nije da bude bolje već da se disciplinuju oni koji misle. Pačiju školu hoće – neće partnere. Došli su da bi ovdje sve ostalo isto i još gore, jer su u zaletu da sve što se nejako izgradilo u civilnom društvu razbiju. Isključivanjem. Nema prijetnje prstom, tako kažu - ima isključivanja. Suočene sa potpunom neosjetljivošću, ostaje jedino da se porobljavanje iznese na glas - makar da se čuje lajanje.
( Ervina Dabižinović )