Volonteri ulažu u sebe

Volontiranje je srž demokratije i značajan segment u razvoju društva. Može se vršiti individualno, manje ili više epizodno ili unutar organizacione strukture koja može garantovati obuku volontera, njihovu koordinaciju i kontinuitet u vršenju servisa.

Danas je volontiranje generalno prihvaćeno kao altruistička aktivnost sa ciljem da poboljša kvalitet života pojedinca, ali ljudi takođe volontiraju zbog razvoja svojih vještina, da upoznaju druge ljude, da naprave kontake za moguće zaposlenje, da se zabave i iz mnogih drugih razloga. Dakle, volonterizam je čin nesebičnog davanja pomoći nečemu u što vjerujemo, bez ikakve nadoknade. Iako osobe volontiraju i ne zarađuju novac, to dovodi do osjećaja sopstvene vrijednosti i volonteri zadobijaju poštovanje umjesto novca.

Volonterizam ima puno formi: volontiranje na bazi vještina, volontiranje u zemljama u razvoju, virtuelno volontiranje, mikro volontiranje, za životnu sredinu, u hitnim slučajevima, u školama, korporativno volontiranje, volontiranje u zajednici, međunarodni kampovi...

Da bi se razvila svijest o benefitima i važnosti volontiranja potrebno je već u školama prezentovati sve njegove prednosti i mogućnosti kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelini. Ako su mladi ljudi dobro informisani i imaju pozitivno iskustvo, vjerovatno će i kasnije tokom života nastaviti sa volontiranjem, inspirišući druge, mlađe od sebe, u njihovoj namjeri.

Zakonom o volonterskom radu, volontiranje je u Crnoj Gori dobilo sljedeću definiciju: "Volonterski rad je dobrovoljno i besplatno ulaganje vremena, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti u korist drugog lica ili za opštu dobrobit društva". Iako do sada državne strukture, političke, pa čak i vjerske organizacije nijesu bile dovoljno uključene u promociju volonterskog rada, jer i same nemaju potreban stepen informisanosti i znanja o potencijalu volonterskog rada, pozitivno je što je volonterizam prepoznat i uključen u niz nacionalnih sektorskih i međusektorskih strategija.

Na Sjednici savjeta EU od 3. 10. 2011, u skladu sa principima subsidijarnosti, Komisija nije željela da promoviše jedinstveni model volontiranja ili da uskladi kulture volontiranja u lokalnim i regionalnim nivoima. Međutim, Komisija preporučuje državama članicama da unaprijede potencijale volontiranja na sljedeće načine:

- u državama bez razvijene strukture za volontiranje i u kojima je slaba tradicija ili kultura volontiranja, postavljanje pravnog okvira može dati podsticaj podršci razvoja volonterizma;

- treba podržavati kratkoročne volonterske inicijative koje ljudi mogu lakše uklopiti sa zaposlenjem i svojim porodičnim životom, ali i podržavati rješenja koja promovišu tranziciju od povremenog volontiranja ka dugoročnom;

- treba pružiti podršku razvoju organizacija civilnog društva (kao ključnih promotera volonterskih aktivnosti) na lokalnom, nacionalnom i evropskom nivou. Značajno je osigurati kontinuirani dijalog sa civilnim društvom koji promoviše obuku volontera i organizacija koje uključuju volontere u svoj rad;

- treba afirmisati prepoznavanje kompetencija i vještina stečenih kroz volontiranje, što je od suštinske važnosti kao motivišući faktor za one koji prave mostove između volontiranja i obrazovanja.

Korporativno volontiranje

Korporativno volontiranje je mobilizacija od strane kompanija vremena, talenta, energije i znanja njihovih zaposlenih da bi na taj način aktivno doprinijeli zajednici.

Benefiti korporativnog volontiranja idu u prilog i kompaniji i zaposlenima. Koristi kompanija su: pomaže u zadržavanju zaposlenih i njihovom unapređenju, podiže moral zaposlenih, poboljšava sliku kompanije i njenu reputaciju, razvija zdraviju poslovnu sredinu. Koristi zaposlenih su: izgrađuju nove vještine i poboljšavaju postojeće, podižu samopouzdanje, izgrađuju vještine lidera, stimulišu inovativno razmišljanje, podižu zadovoljenje i motivaciju zbog korisnog rada.

U Crnoj Gori, osim u pojedinim većim kompanijama sa dominantnim stranim kapitalom gdje postoji jasno i decidno definisana poslovna politika, u većini kompanija ne postoji precizno i formalno definisana društveno odgovorna politika, pa time ni politike uključivanja korporativnih volontera u rad organizacija civilnog društva ili organizacije javnog sektora. Takvo stanje se može popraviti kroz niz različitih mjera: da bi programi društvene odgovornosti preduzeća dobili na rasprostranjenosti i značaju, potrebno je raditi na nacionalnoj platformi koja bi uključila set mjera koje bi afirmativno uticale na razvoj korporativnog volontiranja. Potrebno je da te mjere uključe i aktivnosti na unapređenju normativnog okvira za razvoj koorporativnog volonterizma. Osim zajedničkog rada svih sektora na ovim pitanjima, da bi se unaprijedio ambijent u razvoju, potrebno je posvetiti pažnju i tematskom uključivanju društveno odgovornog poslovanja i korporativnog volonterizma u obrazovni sistem na svim nivoima - od osnovnog, preko visokoškolskog pa do obrazovanja odraslih.

Da bi se razvili programi korporativnog volontiranja potrebno je da informacije o ovom segmentu društvene odgovornosti dođu do svih budućih učesnika i realizatora programa. Osim promotivnih aktivnosti usmjerenih ka privatnom sektoru, posebno je značajno voditi računa o:

- mjerama na tržištu, koje će stimulisati menadžment preduzeća da razvije strateške planove za društvenu odgovornost preduzeća i u njima aktivnosti koje se odnose na korporativni volonterizam;

- informisanju i edukaciji menadžmenta i kadrovskih službi preduzeća o efikasnom vođenju kadrovske politike na nivou preduzeća, u skladu sa privrednim i tržišnim trendovima, u cilju efikasnijeg i produktivnijeg uključivanja volontera;

- podsticanju poslodavca koji razvijaju i podržavaju volonterske programe;

- podstaknuti saradnju između javnog, civilnog i privrednog sektora u razvoju i realizaciji volonterskih servisa uz učešće korporativnih volontera.

Godina 2011. proglašena je godinom volontiranja u Evropi i doneseno je niz bitnih dokumenata koji treba da budu osnova za dalji razvoj volonterizma na evropskom i nivou zemalja članica. Procjenjuje se da je u 2010. oko 100 miliona Evropljana bilo angažovano u nekoj od volonterskih aktivnosti (23% svih Evropljana starijih od 15 godina). Takođe, studija obavljena na John Hopkins University pokazuje da sektor volonterstva može dostići 5% BDP-a. Ovaj podatak može biti veoma važan tokom perioda ekonomske krize.

U CG će kompanije tek biti u prilici da spoznaju benefite od volontiranja na mirko i makro nivou. Čini se da se gubi osjećaj i individua i kompanija, lokalnih uprava i Vlada od očekivanja i projekcija na kratak i na duži rok.

Ponuda i tražnja na tržištu rada su pokazatelji koji će protokom vremena ovaj instrument činiti izuzetno važnim. Na našim prostorima je još ulaganje u znanje daleko od vrha prioriteta personalnog portfolia građana. Čak i u kriznim vremenima kad se takva vrsta ulaganja višetruko zakonomjerno vraćaju.

( Dragan Lajović )