Honda sivik 1.8 iVTEC: Sportski duh u praktičnom omotu
U duhu pravog sportskog vozila, centralni analogni mjerač pokazuje broj obrtaja motora, a dva manja sa strane temperaturu vode i količinu goriva. Volan je priča za sebe
Honda ima status proizvođača koji pravi automobile pune sportskog duha, što i jeste u genima japanske kompanije koja je dugo isporučivala najsofisticiranije mašine za bolide F1.
Japanci su vrlo posvećeni svojim kupcima, što uz neprikosnoven kvalitet izrade, izuzetnu pouzdanost i vrlo mali pad cijene tokom upotrebe, objašnjava zašto veliki broj vlasnika honde je ponovo kupuje.
Zato je bilo i za očekivati da će se tvorci nove, devete generacije hečbek modela sivik, potruditi da oslušnu kritike vozača prethodnog modela i pokušaju da poboljšaju automobil u tim oblastima.
Pod lupom je bilo pet stvari: čudan dizajn, slaba vidljivost unazad, kvalitet enterijera, izolacija od buke i udobnost u vožnji. Mi smo na probu dobili novi sivik sa 1.8 iVTEC motorom, i potrudili smo se da utvrdimo koliko je Honda uspjela u svojim namjerama.
Što se tiče izgleda novog modela, o tome možete da sudite sami. Naš utisak je da je svemirski izgled prethodnika skrojen na prihvatljivu mjeru. Honda je zadržala platformu prethodne generacije, pa su dizajneri imali ograničen manevarski prostor, što znači da je automobil morao da zadrži konture koje se generalno nijesu dopale široj javnosti.
Ipak, sivik je sada dosta prikladniji za posjedovanje, za razliku od prošlog modela čiji je izgled bio interesantan samo na prvi pogled, a kasnije su se njegovi vlasnici osjećali kao marsovci. Naravno, i vozači novog modela će biti primijećeni, ali se u njih neće gledati sa toliko zaprepašćenja.
Ako postoji vizuelni napredak onda je to niži profil, jer je auto spušten za dva centimetra i širi za centimetar, a ima i istaknutije blatobrane, pa izgleda dosta sportskije. Novi dizajn je poboljšao i aerodinamička svojstva, pa sivik sada ima jedan od najnižih koeficijenata otpora vazduha u klasi – 0,27.
Enterijer prošle generacije nije bio baš tako loš, ali je ipak bio kritikovan. Međutim, Honda je sada i najvećim kritičarima zatvorila usta. Materijali su pažljivo birani, i uklopljeni gotovo savršeno, pa se po tom pitanju ni u Audiju ne bi postidjeli ovog kokpita.
Dizajnerski, komandna tabla sivika se ne može upoređivati ni sa čim. Mi nikada nijesmo bili u svemirskom brodu Enterprajz, ali kada smo sjeli za volan sivika pomislili smo da osjećaj za komandnim mostom tog svemirskog broda mora biti sličan.
Sivik je izgleda stvaran za idealne puteve, pošto na naravnim cestama gdje dolazi do odskakivanja, previše lebdi, pa treba malo više napora da ga iskontrolišeteInstrument tabla je podijeljena u dva dijela, od kojih je jedan u klasičnom obliku smješten odmah iza volana, a drugi digitalizovani u širokom pojasu na vrhu table. Uzgred, pogled na taj gornji dio instrumenata koji pokazuje trenutnu brzinu i podatke putnog računara i muzičkog uređaja, ponekad može da bude malo ometen svjetlošću, a na njemu nema indikatora broja kilometara koji može da se pređe sa aktuelnom količinom goriva u rezervoaru.
U duhu pravog sportskog vozila, centralni analogni mjerač pokazuje broj obrtaja motora, a dva manja sa strane temperaturu vode i količinu goriva. Volan je priča za sebe.
Njegov oblik i debljina obruča bez ikakve sumnje za volan prizivaju one koji žele da aktivno voze, a ne samo da upravljaju. U tom duhu su i metalom obložene pedale komandi.
Probni sivik sa paketom opreme Comfort+ koji sadrži i više nego što većini vozača treba kod ovlašćenog zastupnika Honde, Efel Motorsa košta 17.450 euraPozicija vozača je solidna, mada bi ljubitelji brže vožnje vjerovatno voljeli da ono može još da se spusti. Buka u kabini i udobnost u vožnji su takođe bile na meti kritika, a odmah je primjetno da su u Hondi radili na tome. U kabini je sada vrlo tiho, a od spoljašnjih zvukova je prekomjerno čujan samo onaj koji dolazi od kotrljanja prednjih guma po asfaltu.
Mada je ogibljenje omekšano, čime je obezbijeđena veća udobnost, sivik je ipak dovoljno stabilan i krut u krivinama. Volan reaguje prilično brzo na pomjeranje, malo je lakši nego što bi bilo poželjno za ovakav sportski auto, ali je izuzetno precizan. Preko njega nećete dobiti previše informacija o tome šta rade prednje gume, ali će vas uvijek dovesti u putanju koju želite.
Sivik je izgleda stvaran za idealne puteve, pošto na naravnim cestama gdje dolazi do odskakivanja, previše lebdi, pa treba malo više napora da ga iskontrolišete.
Inače, stop/start sistem i dugme “Eco”, koje ograničava i gas i klimatizaciju, doprinose smanjenju potrošnje 1,8-litarskog benzinca koji je pod haubom testnog primjerka.
Radi se o motoru sa čuvenom VTEC tehnologijom, koji se rado vrti i u visoke obrtaje, pa maksimalnu snagu od 140 KS isporučuje pri velikih 6.500 obrtaja.
To u praksi znači da ono najbolje iz njega dobijate kada ga vozite u nešto većem broju obrtaja, mada maksimalni obrtni moment od 170 Nm imate već pri 2.000 o/min, pa možete da spojite lijepo i korisno. Manuelni mjenjač je prava mehanička perfekcija i pravo je zadovoljstvo koristiti njegovu ručicu koja kao da vas vuče u željenu poziciju.
Potrošnja goriva je nešto veća od šest litara, koliko stoji u katalogu. Na našem testu auto je u prosjeku trošio nešto preko sedam litara. Za razliku od prethodnika, koji je odgovarao užem krugu kupaca, novi sivik je dosta univerzalniji, i izgledom i po voznim osobinama.
Njegova spoljašnjost šalje poruku vozaču da se pripremi na sportsku vožnju, čemu se pridružuje motor, dok mekano ogibljenje i lagani volan idu u prilog udobnosti i komforu.
Neki će u tome vidjeti razočarenje, a neki pravi balans dinamike i udobnosti. Probni sivik sa paketom opreme Comfort+ koji sadrži i više nego što većini vozača treba kod ovlašćenog zastupnika Honde, Efel Motorsa košta 17.450 eura.
Ne okreći se, vozaču
Unutrašnji retrovizor kod prethodnog sivika gotovo da nije bio potreban, jer je pogled u njega vozaču mogao da donese samo konfuziju. Ako ste nekada vozili taj auto, znate dobro na šta mislimo. Lim koji je dijelio zadnje vjetrobransko staklo gotovo potpuno je onemogućavao vozača da vidi šta se dešava pozadi, pa je on imao osjećaj kao da vozi furgon.
Honda se kod novog sivika pozabavila ovim problemom, ali se nije odrekla površine koja dijeli staklo, već je sa strana ove prečke ukomponovala zadnja svjetla. Međutim, uvažene su želje vlasnika prošlog modela i dodat je brisač na gornji dio zadnjeg stakla. Donja ivica donjeg stakla je sada niža, ali srednja prečka ponovo u određenoj mjeri ometa pogled u retrovizor, jer je postavljena tačno tako da sakriva žmigavce automobila koji se kreću iza vas.
Sjedišta mogu u gepek
Komfor u putničkoj kabini je možda najveća vrijednost novog sivika. I prednja i zadnja sjedišta su velika, meka i vrlo komforna i pogodna za duža putovanja, a putnicima ne fali prostora, bez obzira gdje se nalazili.
Osim toga, iako bi mnogi očekivali da komplikovan oblik vozila stvara poteškoće u pristupu kabini i prtljažniku, to nije slučaj.
Prtljažni prostor je sa 477 litara sa prostorom ispod podnice (osnovni 396) u samom vrhu klase, a unikatna karakateristika sivika je sistem preklapanja zadnjih sjedišta, koja se mogu potpuno sklopiti u prtljažnik, pri čemu se na njihovom mjestu otvara ogroman prostor za ubacivanje glomaznih stvari. Sve u svemu, sivik nastavlja dominaciju u C-segmentu što se tiče prostranosti.
Galerija
( Saša Marković )