Štiglic: SAD nije društvo jednakih šansi, to je mit

Od dopisnika "Vijesti"

Američki razvoj izgleda ovako: šest nasljednika kompanije Volmart raspolaže sa 69,7 milijardi dolara, što je jednako bogatstvu trećine stanovništva SAD.

To je samo jedan od podataka iz nove knjige Džozefa Štiglica „Cijena nejednakosti“ (The Price of Inequality) koju je predstavio u njujorškoj knjižari „Barns end Nobl“. Slavni nobelovac je u nekoliko teza predočio kako ekonomska nejednakost urušava takozvani „američki san“ i vodi društvo u nestabilnost.

"Ova zemlja nije zemlja jednakih šansi za sve, to je mit. Poneko uspije da se probije sa dna, ali te priče su tako zanimljive upravo zato što su rijetke", rekao je ugledni profesor ekonomije i jedan od žestokih kritičara takozvanog „tržnog fundamentalizma“.

Štiglicovo geslo glasi: kada imate problem sa ekonomijom, riješite ga politički. Problem je, kaže, što politiku oblikuju oni koji nijesu ekonomski ugroženi.

Začarani krug izgleda ovako: ekonomska nejednakost stvara nejednakost u svijetu politike, gdje pobjeđuje ideja da se ništa ne mijenja ni u ekonomiji.

Štiglic zaključuje: „U Americi više ne važi parola jedan čovjek jedan glas, nego jedan dolar jedan glas.“

Ogromni klasni jaz učinio je da Ujedinjene nacije rangiraju SAD iza Irana u istraživanju društvenog razvoja po mjeri čovjeka

On napominje da se lažna slika o američkom društvu stvorila jer su svi dugo gledali BDP po glavi stanovnika i mislili da je to pokazatelj blagostanja, „iako taj podatak ne govori ništa o problemima srednjeg sloja“.

U posljednjih 30 godina zarade 99 odsto stanovništa SAD su skočile za 15 odsto, dok „jedan odsto na vrhu“ zarađuje 200 odsto više. Samo 0,1 odsto stanovništva, dakle oni najbogatiji, trostruko su uvećali zarade.

Ogromni klasni jaz učinio je da Ujedinjene nacije rangiraju SAD iza Irana u istraživanju društvenog razvoja po mjeri čovjeka. Prosjek bogatstva američke porodice srednje klase pao je od 2007. do 2010. za 40 odsto, što je povratak u ekonomske vrijednosti iz 90-ih godina prošlog vijeka.

"Nakon Drugog svjetskog rata svaki segment američkog društva je rastao, ali najviše su ekonomski napredovali ljudi sa dna. Od 1980. godine novac ide prema manjini na vrhu a rast je usporio. Država je uvećala prihod, ali prosječni Amerikanac ga vidio nije“, rekao je Štiglic.

Brazil shvatio da je nejednakost prijetnja

Bivši savjetnik predsjednika SAD Bila Klintona i glavni ekonomista Svjetske banke, Štiglic je istakao Brazil kao primjer države koja je shvatila da je nejednakost prijetnja.

"Ljudi sa dna i vrha su krenuli da rade zajedno i počeli sa ulaganjima u obrazovanje i socijalne programe“.

Profesor Štiglic se posredno uključio i u predizbornu polemiku između republikanca Mita Romnija i predsjednika SAD Baraka Obame oko važnosti državnih ulaganja.

Jedan odsto Amerikanaca kontroliše 40 odsto nacionalnog bogatstva i Štiglic upozorava da se nejednakost u SAD približava nivou koji se više ne smije tolerisati

Obama je nedavno napomenuo da veliki biznismeni ne bi uspjeli u poslu da im država nije stvorila infrastrukturu, dok je Romni ironično uzvratio da Obama misli kako ni Stiv Džobs, osnivač "Epla" nije uspio svojim snagama.

Štiglic napominje da je Internet kao veliko otkriće novog doba nastao kao posljedica istraživanja koje je rukovodila i finansirala - država.

"Morate da imate ovu vrstu (državnih) ulaganja. Problem je što imate društvo nejednakosti i podijeljeno društo u kojem ljudi sa vrha ne trebaju ono što i ostali. Javni servisi koji čine da društvo funkcioniše bogatima na vrhu uopšte nijesu potrebni".

Još kao dječak, Štiglic se zainteresovao za fenomen nejednakosti i siromaštva. Danas ga nazivaju ekonomistom koji "pokušava da vrati moralna načela u kapitalizam"

Štiglic ostavlja mogućnost da jedan odsto najbogatijih ljudi shvati da im se velika nejednakost u američkom društvu ne isplati i počnu nešto da rade na njenom suzbijanju, po paroli, „biti dobar ne zbog duše, nego jer je to dobro za biznis“.

"Kad mladi nemaju šansu da se pokrenu jer žive u siromašnoj porodici, oni ne iskoriste svoje kapacitete. A naravno, imamo talentovane ljude i u bogatom i u siromašnom sloju. Ako svi ne dobiju šansu, onda ne koristimo najvažniji resurs jedne države“, rekao je.

Jedan odsto Amerikanaca kontroliše 40 odsto nacionalnog bogatstva i Štiglic upozorava da se nejednakost u SAD približava nivou koji se više ne smije tolerisati.

Niko neće da kupi knjigu bez nade

Džozef Štiglic je odrastao u gradu Geri, industrijskom mjestu u Indijani gdje je, kako kaže, prvi put vidio da sistem ne funkcioniše dobro.

Još kao dječak, Štiglic se zainteresovao za fenomen nejednakosti i siromaštva. Danas ga nazivaju ekonomistom koji „pokušava da vrati moralna načela u kapitalizam“.

Poznat je kao veliki kritičar Međunarodnog monetarnog fonda, teoretičar krize i globalizacije. Napisao je 24 knjige, stekao globalnu slavu, ali u šali priznaje da je nekad pod pritiskom urednika.

"Moj izdavač mi je rekao, daj neku nadu na kraju knjige, niko neće da kupi knjigu koja ne ostavlja tračak nade".

Galerija

( Brano Mandić )