Izbori 2012.

Ljudi, biće izbora! To vam danas ni najsumnjičaviji neće osporiti. Biće ih kad kaže vlast, a ne kad kaže opozicija. Biće izbora po važećim zakonima. Onim za koje je glasala i opozicija. Sve bitne političke partije će izaći na izbore. Na nadležnim stranačkim organima, uglavnom glavnim odborima ili predsjedništvima, odlučiće o samostalnom ili koalicionim nastupima. U skladu sa svojim, a ne tuđim interesom. U skladu sa pameću koju imaju. Na izbore će izaći i najmanje jedna nova partija. Ideja bojkota izbora je propala. Jednako kao i ideja bojkota institucija.

Pokret za promjene i Nova srpska demokratija su u svoje redove privukli gospodina Lekića i osnovali neformalnu predizbornu koaliciju pod nazivom Demokratski front. Očigledno je da se spremaju za izbore. Ove i ovakve. SNP i Pozitivna izlaze samostalno.

U vezi sa izborima je najvažnije pitanje ko će pobijediti? Na to pitanje odgovor će dati građani. Znam, i meni ovo zvuči kao fraza. Zato je možda bolja parafraza one poznate Linekerove izjave o fudbalu i Njemcima, koja bi mogla da glasi „Izbori u Crnoj Gori su igra u kojoj se takmiče različite partije, a u kojoj na kraju uvijek pobijedi DPS. Međutim, popu Njemaca u fudbalu, poraz DPS-a na izborima će se dogoditi jednog dana. Smjena vlasti, ili makar dokidanje apsolutne vlasti, neophodni su za razvoj demokratije, vladavine prava i razvoj građanskog društva. Međutim, opoziciji će trebati mnogo sreće u tom poslu za koji je ostalo još samo par mjeseci. Kako staroj tako i novoj.

Kad već imamo SDP, BS, HGI, DUA, NS i druge, koje svoju političku budućnost ne vide van koalicije sa DPS-om. Zamislite situaciju u kojoj ove stranke žele makar jednom, makar za neko vrijeme, da razmotre sklapanje postizborne koalicije sa starim i novim opozicionim strankama. Kako bi tada bila manje sigurna, manje bahata, manje osiona, manje arogantna, manje štetna Demokratska partija socijalista!

Poraz na izborima ili formiranje parlamentarne većine i vlade bez DPS-a, na neki čudan način, mogao bi da dugoročno pomogne DPS-u, a naročito njegovim „zdravim snagama“, uz veilku vjerovatnoću da se na vlast vrate na prvim narednim izborima, možda i prije kraja redovnog mandata.

Na izborima, građani će moći da biraju različite opozicione stranke i koalicije. Crnogorske i manje crnogorske, srpske i manje srpske, građanske i nacionalne. Pri tom, tri najveće grupacije najvjerovatnije će biti formirane u liku SNP, Koalicije PZP-NOVA i Pozitivne Crne Gore. Važno je zato da se glasovi opozicionih stranaka ne rasipaju, odnosno da budu dati onim opozicionim strankama koje sigurno ulaze u Skupštinu.

DPS koalicija će tvrditi da su najzaslužniji za naš „svjetski rekord“ na evropskom putu, te da nas još veće ubrzanje čeka nakon izbora, na kojima bi vlast bila stabilizovana za naredne četiri godine. DPS Koalicija će i dalje tvrditi kako bi pobjeda opozicije bila prijetnja državi, ili u najmanju ruku identitetu.

Ipak, ključ izbornih pobjeda DPS-a je sistemski i nestaće tek onog dana kada DPS prvi put ode s vlasti. Ključ se nalazi u mreži društvene moći koju ima članstvo DPS u mjesnim zajednicama, javnim preduzećima, inspekcijama, javnim službama, organima i organizacijama, sportskim, ženskim, boračkim i mnogim drugim. Njihova društvena moć je posljedica intenziteta komunikacija, uticaja u organima, organizacijama, zajednicama, grupama sa kojima rade i nema tog zakona kojim se ta mreža može rasformirati. Ostaje samo mogućnost da se jedan dio građana umori od vladanja DPS, da izbore dožive kao jednu vrlo dosadnu stvar i ipak ostanu kući ili prekriže listić, ako već ne žele da glasaju za neku drugu stranku. S druge strane, potrebno je da opozicija osigura da opozicioni brači izađu na izbore i glasaju opozicione partije koje ulaze u parlament.

Istina, jedna broj birača će svoj glas prodati, a zauzvrat dobiti neku, uglavnom kratkoročnu uslugu. Novac, neku socijalnu pomoć, oprost kazne (zatvorske, novčane), rješenje predmeta, okončanje spora, upis u obrazovnu instituciju, rješenje, dozvolu, osjetljivost inspektora. No, to je manje bitno jer onome ko hoće da proda svoj glas ne može se zabraniti.

Na opoziciji je da pokaže što je u ove četiri godine uradila da dostigne i prestigne infrastrukturu „najorganizovanije partije na Balkanu“ sa preko 1000 (slovima:hiljadu) mini štabova (čitaj: najmanje 3 i više partijskih aktivista). Izbori se dobijaju na terenu u direktnom susretu sa građanima. Opozicija će morat da im ponudi nešto bolje nego na prethodnim.

Političke promjene su demokratska potreba crnogorskog društva. Možda je vrijeme da se one i stvarno dese. Uprkos svemu. Kad im se najmanje nadaju i jedni i drugi i treći.

( Stevo Muk )