Goran Krivokapić: Izvodim program koji volim
Nastup i publika su naravno ne samo nešto spolja, nego i dio cjelokupne mašine koju vidimo kao ličnost jednog koncertnog muzičara.
Jedan od vodećih evropskih gitarista mlađe generacije, Goran Krivokapić, nastupio je nedavno u Nikšiću u okviru Guitar festa.
Krivokapić, koji je rođen u Bijeloj, prema mišljenju kritike, svojom virtuoznošću i interpretacijom nakon svakog nastupa postavlja nove standarde kalsičnim gitaristima.
Pobjednik je 17 međunarodnih takmičenja, što je jedinstven slučaj u svijetu, a među nagradama koje je osvojio su “Andre Segovija” (Španija), “Mikele Pitaluga” (Italija) i “Golden Guitar” za najboljeg mladog umjetnika i za najbolji CD na desetoj Međunarodnoj gitarskoj konvenciji u Aleksandriji.
Godine 2005. snimio je CD za “Naxos Records”, koji je dobio odlične kritike širom svijeta.
Krivokapić je počeo da uči da svira gitaru sa samo osam godina kod profesora Miće Poznanovića u Herceg Novom, a diplomirao je u klasi Srđana Tošića na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu.
Usavršavanje je nastavio u Njemačkoj, u klasi Huberta Kapele, koji se smatra jednim od najboljih profesora klasične gitare u Evropi. U Holandiji je učio sa Karlom Markioneom na Konzervatorijumu u Mastrihtu.
Kao solista je nastupao sa slovačkim kamernim orkestrom, Beogradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Crne Gore, Simfonijskim orkestrom Čilea, Filharmonijom iz Torina… Održao je i više seminara i radionica na festivalima gitare, muzičkim festivalima i koncertnim sesijama u Njemačkoj, Italiji, Španiji, Austriji, Holandiji, Francuskoj, SAD, Kanadi…
O njemu je snimljeno i nekoliko dokumentarnih filmova, a svirao je i za brojne radijske i TV emisije. Intervjue i članke sa mladim gitaristom objavljivali su uticajni časopisi poput Classical Guitar Magazine (Velika Britanija), Akustik Gitarre (Nemacka), Gendai Guitar Magazine (Japan), Les Cahiers de la Guitare (Francuska), Musica (Italija)...
Dugo ste nastupali sa kolegom Danijelom Cerovićem, sa kojim ste u martu snimili materijal za CD u Zagrebu u izdanju Muzičkog centra Crne Gore. Do koje mjere je potrebno da se podudare energije dvojice umjetnika, da bi nastupi bili izuzetno zapaženi?
- To je izuzetno važno za uspjeh, ali je za mene čak i nemoguće raditi zajedno bez takve energije. Međutim, tu su naravno i mnogobrojni drugi jako važni aspekti, kao što su i slično doživljavanje nekih estetskih ili stilskih pojmova, sličan osjećaj za ritam, slične tehničke sposobnosti, sličan kvalitet instrumenata ...”
Sve više mladih ljudi se interesuje za klasičnu gitaru, a to nije bilo tako prije nekih 10 ili 20 godina.
Koliko je za jednog muzičara važan solo nastup, u kontekstu boljeg prepoznavanja i kontakta sa publikom?
Nastup i publika su naravno ne samo nešto spolja, nego i dio cjelokupne mašine koju vidimo kao ličnost jednog koncertnog muzičara.
Nastupajući na velikom broju festivala u zemlji i inostranstvu, možete li napraviti paralelu između naših i inostranih festivala?
Paralela ima mnogo, konceptualnih i kvalitativnih. Ima i posebnosti, ne između naših i festivala u inostranstvu, nego je i svaki od tih festivala u inostranstvu na svoj način poseban.
Kada je riječ o publici, šta biste izdvojili kao osnovne karakteristike crnogorske publike. Koliko je ovdašnja publika “bliska” sa klasičnom gitarom ?
Ne mogu, a da ne primijetim da je u toku rast popularnosti klasične gitare kod ovdašnje publike. Sve više mladih ljudi se interesuje za klasičnu gitaru, a to nije bilo tako prije nekih 10 ili 20 godina.
Mislim da u tome mnogo doprinose i festivali kao sto je Nikšić Guitar festival koji već sedam godina zaredom okuplja mlade gitariste iz regiona i inostranstva.
Što se tiče karakteristika ovdašnje publike, sve zavisi od mjesta do mjesta. U svakom slučaju osjetna je razlika kad ste na koncertu u jednom od naših gradova, koji već imaju dugogodišnju tradiciju kad su u pitanju koncerti klasične muzike i/ili koji imaju koncertne dvorane i kad ste na koncertu u mjestu gdje ta tradicija ili koncertna dvorana ne postoji. Međutim, i u tim mjestima se stvari mijenjaju, to je dugogodišnji proces upoznavanja ljudi sa nečim novim, koji zahtijeva prije svega optimalne uslove i konstantna zbivanja, znači koncerte klasične muzike. Tako da još uvijek ima potrebe da se po neko dijete opomene da ne ulazi sa kesicama grickalica na koncert klasične gitare, kao što se radi recimo napolju na nekom rok koncertu, ali isto i da se skrene pažnja ponekom fotoreporteru da se uzdrži od škljocanja u toku koncerta i to jako blizu umjetnika, kao što je to uobičajeno recimo na nekoj konferenciji za novinare.
Potencijal ali i rezultati za ovako malu zemlju su jako dobri. U inostranstvu me ljudi vrlo često pitaju u čemu je tajna
Ali, kao što sam već rekao, iz godine u godinu i toga ima sve manje. Mislim da je jako pozitivna stvar za Nikšić Guitar festival u odnosu na prethodne godine, što se koncertni i takmičenja zbivaju u jednom optimalnom prostoru, u koncertnoj dvorani nove muzičke škole.
Kakav je potencijal naše zemlje kada je u pitanju klasična gitara ?
Potencijal ali i rezultati za ovako malu zemlju su jako dobri. U inostranstvu me ljudi vrlo često pitaju u čemu je tajna činjenice da veliki broj jako dobrih muzičara dolazi iz naših krajeva. Ja uvijek odgovorim da je naš sistem školovanja (mislim na muzičke skole) jako dobar…
Kako birate program koji ćete izvoditi? Koliko se on razlikuje od jednog do drugog nastupa ?
Program biram uvijek po sopstvenom ukusu ili raspoloženju, ali ga i prilagođavam situaciji ili određenoj vrsti nastupa. Što znači da postoji često neko prilagođavanje koncepciji raznih festivala ili koncertnih serija, ali na kraju uvijek izvodim program koji volim.
( Darko Bulatović )