Dr Crnogorac-Vasić: Ljudi su izgubili želju i motiv da bilo što urade
"Vrijedi otići kada se vaši ciljevi da napredujete u karijeri ili obrazovanju poklope sa pruženim mogućnostima"
Mladi ljudi koji pokazuju želju, upornost i kontinuitet u svom radu, treba da odu u inostranstvo, ukoliko im se pruži mogućnost, da napreduju.
Ovo je poruka dr Svetlane Crnogorac–Vasić, najbolje učenice zlatnog nikšićkog odjeljenja biologa iz generacije 80/81, koje je proglašeno najboljim u bivšoj SFR Jugoslaviji. Ona je danas uspješna psihijatrica u Londonu.
“Mladi treba da uzmu sve dobre stvari kojih ovdje nemaju. Da ispune sami sebe i postanu zreli i zadovoljni ljudi. Poslije toga, potpuno je nevažno, da li će se vratiti ili ne. Njihov lični uspjeh je zagarantovan”, priča dr Crnogorac-Vasić za “Vijesti”.
Ona je nakon srednje škole završila medicinski fakultet u Beogradu, da bi potom otišla u Baltimor, gdje je nekoliko godina radila u bolnici Johns Hopkins
U inostranstvo se ide iz ekonomskih, političkih, edukativnih razloga ili jednostavno zbog šopinga.
“Mi smo otišli iz svih ovih razloga, osim posljednjeg. Prvo smo otišli u Ameriku gde je moj suprug bio na postdiplomskim studijama, drugi put u vrijeme užasnih ratnih, političkih i ekonomskih zbivanja kada je bilo teško donijeti bilo kakvu racionalnu odluku i kada je budućnost određivala nužda.
Treći put, odlučili smo da ostanemo u Engleskoj kada je naš sin dobio mjesto na vodećoj školi za dječake, na prestižnom Eton Collegu”, kaže Svetlana.
Dug boravak u inostranstvu
Ona je nakon srednje škole završila medicinski fakultet u Beogradu, da bi potom otišla u Baltimor, gdje je nekoliko godina radila u bolnici Johns Hopkins. Vratila se u Beograd, specijalizirala neuropsihijatriju u Beogradu, zaposlila se na Vojnomedicinskoj akademiji odakle je život ponovo odveo u inostranstvo.
"Odluka o odlasku u nepoznato ne rađa se preko noći"
“Nakon VMA uslijedio je dug boravak u inostranstvu. Prvo Moskva, a zatim Velika Britanija. Suština cijele priče je da smo odlazili zbog školovanja, a specifičan posao neuropsihijatra, životno i radno iskustvo, pružili su mi fleksibilnost i mogućnost da radim sa svojim pacijentima gdje god da se nađem, i da u isto vrijeme budem uz svoju porodicu”, naglašava dr Crnograc-Vasić.
Prema njenim riječima, odluka o odlasku u nepoznato ne rađa se preko noći, niti se odlazi zato što je "trava tamo zelenija":
“Ne odlazi se ni zbog toga što zarađujete više novca pa sebi možete kupiti veću kuću od komšijine. Tako bar nije bilo u našem slučaju. Vrijedi otići kada se vaši ciljevi da napredujete u karijeri ili obrazovanju poklope sa pruženim mogućnostima, koje onda treba snažno zgrabiti i iskoristiti. Poslije ide sve samo po sebi, jer tad vi postajete gospodar situacije i odlučujete šta ćete i gdje ubuduće raditi. Učinak je dvostruk”.
Uvijek na privremenom radu
Za njenu porodicu bi se moglo reći da nikada, zapravo, nijesu ni otišli iz Crne Gore:
“Mi smo uvijek na privremenom radu. Živimo u dvije zemlje, govorimo dva jezika, poštujemo dvije različite kulture. Zahvaljujuci lakoći komunikacija, danas se ne osjećate tako daleko od kuće kao prije.
"Ono što bih se usudila pomenuti, na nivou opšteg raspoloženja jeste opšte prisutna letargija"
Svakoga dana gledate televiziju, razgovarate sa porodicom i rodbinom, pratite sve što se dešava u zemlji, čitate novine. Jedino što vam nedostaje je miris svježe štamparske boje, da vas podsjeti da ste se ipak izmakli malo dalje nego što biste možda željeli”.
Dr Crnogorac-Vasić smatra nepristojnim da govori o situaciji u Crnoj Gori jer trenutno ne živi u svojoj otadžbini:
“Moja porodica živi ovdje, često dolazim i ne znam što bi se moglo reći, što mi već svi ne znamo. Ono što bih se usudila pomenuti, na nivou opšteg raspoloženja jeste opšte prisutna letargija. Ljudi, utučeni problemima koji tako dugo traju, izgubili su želju i motiv da bilo što urade.
Čak i najmanje stvari koje ne zavise ni od novca, ni od države, niti od stranaka na vlasti. Citirala bih mog prijatelja koji, kada dođe u Crnu Goru i pozove svoje drugare na piće, začuđen kaže - Ispada kao da ih zovem na kopanje.
Odavno su prestali da postoje mali lijepi razlozi koji daju smisao životu. I to je ono što užasava, gotovo da se jedva pomjeramo, tek toliko da udahnemo još malo svježeg vazduha kako bismo preživjeli do sjutra”.
Fondacijom hoćemo da kažemo da je biti vrijedan i pametan privilegija
Povodom osnivanja fondacije "Oikos", koja će podržavati i nagrađivati rezultate učenika nikšićke Gimnazije, a koju su osnovali nekadašnji učenici nikšićke srednje škole, Biološkog odjeljenja IV/5 koje je školske 80/81. godine proglašeno za najbolje odjeljenje u SFR Jugoslaviji, ona je kazala da je cilj fondacije da vrati poljuljane vrijednosti.
Ideja o osnivanju fondacije nastala je prošle godine na proslavi trideset godina mature
“Želimo da pokažemo da biti vrijedan i uspješan nije sramota, već privilegija. Vjerujemo da takve djece ima u našim školama, želimo da ih izdvojimo, nagradimo, učinimo posebnim i da nastave svijetli primjer našeg odjeljenja, IV-5.
Fondacija se zasniva na dobrovoljnom radu i prilozima svih ljudi dobre volje koji žele da podrže našu akciju”, ističe dr Crnogorac-Vasić.
Ideja o osnivanju fondacije nastala je prošle godine na proslavi trideset godina mature, a u čast njihovog razrednog starješine Slobodana Brajuškovića fondaciju su nazvali po njegovom nadimku - Oikos.
( Jelena Jovanović )