Naučena bespomoćnost

Stanko Cerović u tekstu „Edvard Snouden Disident“ objavljenom u magazinu Moderna vremena (a tekst je kasnije objavio i Nedeljnik) koristi se formulacijom „naučena bespomoćnost“ i detaljno je analizira. Riječ je o usavršavanju efikasnosti programa kako da se u ljudima stvori osjećanje bespomoćnosti, a zatim kako da im se daje osjećanje da je ta bespomoćnost kad je jednom prihvate kao ideal, put do uspjeha u društvu.

Analizom dva primjera, precizno se može zaključiti da je Crna Gora i te kako dio, ako čak ne i prvak u „naučenoj bespomoćnosti“. Nedjelja, dan posljednjih izbora i sve što je pratilo taj dan govori u slavu ove formulacije, da smo naučeni da budemo bespomoćni. Broj apstinenata, tih prepametnih mudrih glava koje misle da ako umiju da skinu seriju sa Torenta i titl pride, da su provalili cio svijet, oni smatraju da je demode baviti se politikom, upravo zato jer ne poznaju suštinu iste i plaše se konflikta, odnosno razotrkivanja da je sve poza, a ništa osnova i znanje. U većoj mjeri, apstinenti su lideri naučene bespomoćnosti.

Naučenoj bespomoćnosti pripadaju i oni koji tvrde da su svi isti, da ništa nema smisla, da se ništa ne može promijeniti, oni koji tvrde da se treba prikloniti, jer tako je pametnije, zna se da je Sizif budala i da je Crna Gora jedno veliko brdo.

Dokaz da je Crna Gora najveći lider naučene bespomoćnosti stigao je odmah nakon izbora. Gorivo je poskupilo, postali smo lider u Evropi po skupoći goriva. Saznali smo da imamo Premijera koji vježba na nama demagogiju, i to ne onu finu, zavijenu svjetsku „kad ja tamo a ono međutim“ već kombinaciju Svetozarskomarovićevskelukavštine i provincijalnobistrinske demagogije. Ali što god da je rekao Premijer, a rekao je da će dati sve od sebe da sačuva standard, da će

Vlada da prati rast, da reaguje ako treba i stvorio je mrvu privida da će nešto da uradi, ali litar je litar. Gorivo je skupo, a narod nema para.

Narod je naučen da bude bespomoćan, ma koliko da skoči cijena litre goriva. To što se desilo sa gorivom može da se desi sa svim namirnicama, životom uopšte, niko neće reagovati. Pojavila se i Ministarka ekonomije (da, ona postoji) i saopštila da je sve što se tiče cijene goriva samo dio svjetskog talasa poskupljenja barela nafte. Baš kao da narodu u Crnoj Gori nešto znači pomen „barela“.

Nema boljeg primjera naučene bespomoćnosti od izjave naše drage Ministarske ekonomije, jer, ona je čak pokušala da se izvuče na najstariju foru: nije do nas, takav je svjet. To je kao da je rekla: „Takav je život, što da se radi, gorivo je skupo, a mora da se vozi“. To vam je što vam je, drugim riječima. Istina je sljedeća: to što ste glasali, to ste dobili. Koštaju odlijela nova za mlade pulene DPS-a koji hoće da sijaju kao Milo kad ide na glasanje. Sve to narod plaća, jer oni ništa ne rade osim to što ih vidimo na ekranima kako djeluju za interese svoje partije. Sve je to platio narod Crne Gore, najveći doprinos dali su najsiromašniji. Za svaki litar njihovih službenih kola, za svaki sat, odijelo, šešir, odmor, ljetovanje, hranu, poklone ljubavnicama, svakom političaru to plaća narod Crne Gore. Da, narod, naučen da bude bespomoćan.

( Đuro Radosavović )