3D politika za Crnu Goru

U kojoj i kakvoj dimenziji se nalazi naša politika i da li ona uopšte ima dužinu, širinu i dubinu, velika je dilema. Stoga je potraga za novim uglom gledanja na društvo i uviđanja njegovih realnih kapaciteta strateški posao za razumom obdarene i sve dobronamjerne u ovoj zemlji u kojoj je tranzicija jedina konstanta. 3D politika za Crnu Goru podrazumijeva komponente koje nijesu jedine i najvažnije, ali koje su veoma značajne za njen pravilan razvoj. To su diskontinuitet, decentralizacija i depolitizacija društva.

Diskontinuitet podrazumijeva prekid dosadašnje političke prakse i aktuelne političke (ne)kulture. Ovo se ne odnosi samo na promjenu vlasti kao najbitnije komponete diskuntinuiteta, već na težnju usvajanja i afirmisanja novog etičkog sistema zasnovanog na promociji evropskih vrijednosti i evropske političke prakse. To znači da se svijest o percepciji politike kao cilja mora promijeniti u njeno razumijevanje kao sredstva ostvarivanja sopstvenih prava i sloboda svakog građanina pojedinačno. Diskontinuitet se mora desiti kao plod zrelosti jednog društva, spremnog da raskine sa svojim porokom podaništva, i omogući razvoj slobode, samokritičnosti i odgovornosti za sebe i sve generacije koje nadolaze. Od njegovog razumijevanja zavisiće i naša dinamika integracionih procesa.

Decentralizacija je temeljna odrednica na kojoj počiva savremena Evropa. Princip supsidijarnosti ili donošenje odluka što bliže građanima, važna je pretpostavaka budućeg razvoja. Društvo koje počiva na pretpolitčkom konceptu, na nasljedstvu totalitarnog sistema, logično po svojoj genezi teži centralizaciji. Ona podrazumijeva marginalizaciju slobode i vodi ka osjećaju beznačajnosti lokalnih zajednica. Politika se mora voditi što bliže građanima, a odluke, od onih najvažnijih do onih najbanalnijih, moraju proisticati kao plod njihove volje, a ne slobodne procjene neke interesne grupe ili bogomdanih lidera. Brojni gradovi u Crnoj Gori su bili taoci pogrešnih centralističkih odluka, a lokalne samouprave nebitne karike u planiranju i upravljanju sopstvenim razvojem. Decentralizacija mora dati veću autonomiju lokalnim zajedinacama i samim tim podsticati i njih same na preuzimanje veće odgovornosti. Koncept decentralizacije društva podrazumijeva disperziju obaveza, pa u takvom sistemu svako postaje važan, za razliku od centralističkog gdje velike grupe ostaju na marginama, te vremenom, kao što je to slučaj u Crnoj Gori, potpuno nezainteresovane za ono što se dešava u njihovom dvorištu i ono što se upravo njih najviše i tiče. Decentralizacija je borba za aktivno građanstvo bez kojeg praktično i ne postoji demokratija.

Depolitizacija je još jedna važna stavka za prosperitet društva. Što zbog svoje istorije, što zbog broja stanovnika, Crna Gora je postala klijentelistička država u kome partijska knjižica postaje ulaznica ne samo za posao, nego i za bolnicu, školu, fakultet... Takav sistem daje rezultat partijama na vlasti, ali istovremeno prozvodi štetu čije će se posljedice tek osjetiti, kada sva ona bahatost bude kao bumerang vraćena u lice tim istim partijama. Takvi sistemi, prije ili kasnije, izjedu sami sebe, ali, nažalost, u ponor za sobom vuku cijelu zajednicu. Depolitizacija podrazumijeva i profesionalizaciju, kako javne uprave tako i društva u cjelini. Ljudi se moraju osjećati slobodnije i komotnije, znajući da njihova profesionalna dostignuća neće zavisiti od političke pripadnosti bilo kojem subjektu, već od stvarne mogućnosti da se ostvare u svojim odabranim pozivima. Jednostavnmo rečeno, depolitizacija podstiče konkurentnost u kome uvijek isplivavaju najbolji i u tome nema nikakve ljutnje.

Ove tri dimenzije su samo dio velike promjene koja će se desiti kada je sagledavanje umorne i zapuštene političke zbilje u Crnoj Gori u pitanju. Njihovo dostignuće značiće na neki način i prelazak na jednu novu, željno očekivanu dimenziju, a to je demokratizacija. Bez ispunjenja ova tri uslova ona praktično ostaje nedostižna i, kao što je sada slučaj, služi za maskiranje loših rezultata neučinkovitih vlada. U svakom slučaju, vrijeme je za uvid u nas same, u dubinu naših duša, željnih boljeg i pravednijeg društva. Ako se ima jasan cilj i iskrena želja za njegovim dostignućem, ništa nije nemoguće, pa ni upoznavanje sa nekom drugom dimenzijom života, jer se u ovoj aktuelnoj praktično niko ne osjeća komotno. Stoga, samo hrabro i pozitivno!

( Dritan Abazović )