Kao da opet počinjem da se bavim fudbalom

Crnogorski golman Vukašin Poleksić juče je 77 minuta stajao na golu Debrecina, u prijateljskom meču sa Košicama, koji je završen 1:1.

Za njegove saigrače bio je to najobičniji mogući sparing meč, jedan u nizu tokom iscrpljujućeg pripremnog perioda. Ne i za 29-godišnjeg Nikšićanina, koji duel sa slovačkim timom pamtiti još dugo, upisaće ga i kao svoj drugi debi u seniorskom fudbalu.

Priča je, naravno, poznata već dvije godine - nekadašnji golman Sutjeske, Lećea i crnogorske reprezentacije juče je čuvao mrežu svog tima po prvi put od kada mu je Uefa juna 2010. godine izrekla nevjerovatnu 24-mjesečnu suspenziju zbog toga što nije prijavio da mu je nepoznato lice nudilo da namjesti meč Derbrecina u Ligi šampiona.

Suspenzija je konačno prošla, ali su osjećenja prvog golmana crnogorskog fudbalskog tima i dalje pomiješana...

Psihološki sam bio jak, nisam se dao i pokušaću da se izdignem. Trenirao sam baš naporno kako bih održao formu, koliko god to bilo teško bez utakmica

"Iskreno, ne znam jesam li srećan ili sam tužan. Čak mogu da kažem da nisam toliko srećan koliko sam mislio da ću biti kada mi isteknu te dvije godine, definitivno najteže u mom životu. I dalje osjećam nevjerovatnu gorčinu, ali znam da moram da se skoncentrišem na fudbal i da moram da nastavim pakleno da radim. To je jedini pravi put", kaže Poleksić za “Vijesti”.

Od tog 24. juna 2010. godine trajala je mukotrpna vanterenska bitka crnogorskog golmana. Umjesto da se dokazuje na treninzima i utakmicama, Poleksić se vucarao po sudovima i kancelarijama. Sve do 25. maja 2011, kada je Arbitražni sud u Lozani odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostepenu odluku Uefe.

Stvar je bila krajnje neuobičajena - Poleksić nije bio suspendovan jer je namjesto, ili pokušao da namjesti utakmicu, već zbog toga što nije prijavio telefonski poziv i ponudu da namjesti meč!

"Najteže mi je bilo kada je Sud u Lozani prošle godine potvrdio suspenziju. Sve do tada sam čvrsto vjerovao da ću izaći čist iz svega. Tada sam definitivno izgubio bitku. Više nije bilo nade da može bilo šta da se promijeni".

Dvije godine kasnije, kada je suspenzija konačno prošla, Poleksić ne zna da li se kaje što nije prijavio kobni telefonski poziv.

Suspenzija je prošla i sada sve ide iz početka - kreće borba za mjesto među stativama. I u Debrecinu, i u crnogorskoj reprtezentaciji

"Dobio sam poziv od lica za koje nikad nisam čuo, niti sam ga ikada vidio. Taj čovjek mi je ponudio pare da namjestim meč, što sam naravno odbio. Ta osoba je kasnije uhapšena, onda se pojavila kao zaštićeni svjedok. Uefa je došla do telefonskog razgovora i prepoznala moj glas. Optužen sam što nisam prijavio slučaj korupcije. I nije bilo šansi da se izvučem, jer Uefa ima nultu toleranciju kada su takve stvari u pitanju. Da li se kajem što nisam prijavio poziv? Da sam znao šta će me sve čekati i kroz šta ću sve proći, naravno da bih potrčao sve da prijavim. Ali, nađite se vi u mojoj situaciji - da idem u policiju da prijavljujem nepoznati poziv, da se izlažem raznim rizicima... Najlakše je sada reći da sam trebao da prijavim, ali znam da mnogo fudbalera prima slične pozive. Platio sam samo ja, izgubio sam dvije godine kada sam bio na vrhuncu i to niko neće moći da mi vrati", priča Poleksić tužnim glasom.

U cijeloj muci je, kako kaže, vidio kako ljudi mogu da budu veliki. Oni sjede u rukovodećim strukturama Debrecina. Cijele dvije godine dok mu je trajala suspenzija, Poleksić je ostao član mađarskog šampiona, svakodnevno trenirao sa timom, bio na platnom spisku...

"Stvarno ne znam kako tim ljudima da se zahvalim, bilo koje riječi bi bile premale. Iz Debrecina su mi plaćali sve troškove suđenja, sve avio karte, redovno davali platu, omogućili mi da treniram svaki dan i, što je najvažnije od svega, davali moralnu podršku. Prepoznali su šta sam sve dao klubu, prepoznali i moju ljudsku stranu, jer znaju da nikad ne bih uradio nešto što nije u duhu sporta i fer-pleja. Zadužili su me toliko da se osjećam kao da sam ponikao u Debrecinu. Da nije bilo njih i moje porodice, koja mi je, takođe, bila veliki oslonac u ovome, ne znam kako bih izdržao", ističe Poleksić.

Suspenzija je prošla i sada sve ide iz početka - kreće borba za mjesto među stativama. I u Debrecinu, i u crnogorskoj reprtezentaciji...

"Mnogo su mi uzeli, ali ne namjeravam da se predam. Psihološki sam bio jak, nisam se dao i pokušaću da se izdignem. Trenirao sam baš naporno kako bih održao formu, koliko god to bilo teško bez utakmica. Neće biti lako, jer je moj kolega golman sjajno obavio posao u protekloj sezoni, Debrecin je osvojio i prvenstvo bez ijednog poraza. Ali, siguran sam da kada jednom dobijem šansu, neću je ispuštati", ističe Vukašin Poleksić.

Hvala Savićeviću, Brnoviću i Đurđevcu

Vukašin Poleksić se zahvalio čelnicima Fudbalskog saveza, Dejanu Savićeviću i Momiru Đurđevcu, ali i selektoru Branku Brnoviću i cijelom stručnom štabu reprezentacije.

"Bili smo u stalnom kontaktu, zvali su me više puta, govorili mi da su mi na usluzi što god da mi je potrebno. Njihova podrška mi je puno značila".

Nakon dvije godine patnje, Vukašin Poleksić je dočekao i jednu lijepu vijest - uprava Debrecina ponudila mu je novi ugovor, i to na četiri godine

Poleksić je 22 puta nosio dres crnogorske reprezentacije, posljednji put 29. maja 2010. godine protiv Norveške u Oslu, dok je selektor bio Zlatko Kranjčar. Samo 30 dana kasnije, stigla je suspenzija...

Poleksić bi sada mogao ponovo da se nađe na spisku reprezentacije, za prijateljski meč sa Letonijom u Podgorici 15. avgusta. Kaže da mu je bitno samo da dođe - bilo kao drugi, treći golman ili sakupljač lopti.

"Brnović mi je prije neki dan u telefonskom razgovoru rekao da ću na prvo naredno okupljanje vjerovatno biti pozvan, kako bih osjetio atmosferu koja mi odavno nedostaje. Rado ću se odazvati, uopšte nije bitno da li ću braniti, važno mi je samo da budem tu".

Uoči starta prošlih kvalifikacija, tada suspendovani Poleksić je u razgovoru za “Vijesti” poručio - vratiću se kada budemo na vrhu! I malo je nedostajalo da se Crna Gora kvalifikuje za Evropsko prvenstvo.

"Bio sam veliki navijač. I bilo je puno teže kraj televizora nego na terenu. Žao mi je što nismo uspjeli, nikad nismo bili bliži. Naročito u revanšu sa Češkom, kada smo promašili puno šansi. Ista ta Češka je igrala četvrtfinale Evropskog prvenstva. Treba da se okrenemo novom ciklusu, vjerujem da će to biti treća sreća i da ćemo opet igrrati u baražu", ističe Poleksić.

Novi ugovor sa Debrecinom

Nakon dvije godine patnje, Vukašin Poleksić je dočekao i jednu lijepu vijest - uprava Debrecina ponudila mu je novi ugovor, i to na četiri godine!

"Konačno i da ja dočekam nešto lijepo. Razgovarao sam sa predsjednikom kluba i ponudio mi je ugovor na četiri godine, koji ću potpisati narednih dana. Nakon svega kroz šta sam prošao, to će mi donijeti neku stabilnost i pomoći mi da se skoncentrišem samo na rad", zaključio je Poleksić.

Poleksić brani za Debrecin od 2008. godine, nakon što je dvije sezone nosio dres Tatabanje. Prije toga je branio u Lećeu, u Seriji A.

Uskoro će napuniti 30 godina, ali za golmane to i nije previše...

Hronologija

24. jun 2010.

Disciplinska komisija Uefe donijela je odluku da suspenduje Vukašina Poleksića na dvije godine, jer nije prijavio da su mu nepoznati ljudi ponudili da namjesti utakmicu Lige šampiona između Debrecina i Fiorentine.

9. septembar 2010.

Uefina prvostepena komisija za žalbe odbila je Poleksićev apel da se ukine suspenzija. Poleksić je u žalbi naveo da je odbacio pokušaj mita i da nije učestvovao u namještanju utakmice.

5. maj 2011.

Sud za arbitažu u sportu, sa sjedištem u Lozani, odbio je Poleksićevu žalbu i potvrdio odluku Uefe. Crnogorski golman više nije imao kome da se žali.

30. jun 2011.

Istekla dvogodišnja suspenzija za Vukašina Poleksića, tokom koje nije imao pravo da brani na takmičarskim i prijateljskim mečevima.

7. jul 2011.

Na prijateljskom meču protiv Košica iz Slovačke, Poleksić je odigrao prvi meč nakon 24-mjesečne suspenzije.

Galerija

( Danilo Mitrović )