Lekić: Milošević postao predsjednik SRJ glasovima Đukanovićevog DPS-a
Sjećate se Đukanovićeve nadahnute izjave ,,da je Milošević nešto najljepše što se moglo dogoditi našem narodu.”
Bivši šef crnogorske diplomatije Miodrag Lekić kazao je da ne vidi razlog da razgovara s liderom Socijalističke narodne partije (SNP) Srđanom Milićem o pristupanju te stranke demokratskom frontu, prije nego stranački organi te partije donesu odluku o načinu na koji će učestvovati na izborima.
“Tim prije što se spolja uočavaju različiti pristupi u samoj stranci o tom pitanju. Recimo, poslanik Milan Knežević je dosta agilno i opoziciono ubjedljivo obrazložio stav da ta partija treba da uđe u nešto širi opozicioni front.
Na njima je da se odluče, red je da to urade sami, nakon čega će se vidijeti da li razgovori imaju ili nemaju smisla”, rekao je Lekić u intervjuu „Vijestima“.
Vlast dovodi u pitanje Vaše zalaganje za nezavisnost Crne Gore, uz opaske da ste se previše približili Beogradu. Takođe, iz tih krugova su podsjećali da ste se kao ambasador u Rimu, suprotstavili bombardovanju SRJ, čiji je predsjednik bio Milošević, i da ste u javnim nastupima previše branili njegov režim. Kako to komentarišete?
Kada pominjete bivšeg predsjednika SRJ, hajde da i to raspravimo. Prvo, ja sam bio ambasador još SFRJ, izabran odlukom Vlade Ante Markovića, pa i u vremenu kada se na čelu države nalazio Stjepan Mesić.
U Rimu sam imao vidljivu distancu prema režimima u Beogradu i u Podgorici. Zbog nešto veće distance prema Beogradu, tamošnja vlast je u Rimu neslučajno funkcionisala preko drugog ambasadora, pri Svetoj stolici, inače visokog funkcionera JUL-a. Uzgred, taj čovjek je kasnije, negdje u paketu sa Šinavatrom, na misteriozan način dobio crnogorsko državljanstvo. Dakle, bilo je dosta razloga za moju distancu prema srpskim i crnogorskim vlastima.
Na šta tačno mislite?
Jedan predsjednik iz Beograda je u nekoliko navrata, a naročito poslije nepotpisivanja sporazuma u Rambujeu, bio anatemisan u međunarodnoj zajednici.
Drugi predsjednik iz Podgorice je bio predmet sudskih istraga u Bariju, na kraju i saslušavan u lokalnom italijanskom tužilaštvu zbog optužbi za regionalna mafijaška udruživanja.
Kada je crnogorska propaganda ove nedolične radnje uzdigla na nivo državne vrline, bilo je možda logično da optuže nekog ko nije htio da učestvuje u medijskom pokrivanju, u tom bestidnom obmanjivanju crnogorske javnosti čega su se poletno uhvatile neke crnogorske diplomate.
Bijes u Podgorici je bio veći i zato što sam se drznuo da svojim radom i ponašanjem steknem, ako to smijem reći, određeni ugled u Italiji. Nisam znao jedino da će njihova bezočnost ići do tako bestidnih laži, kao onih o mom navodnom zastupanju interesa predsjednika SRJ. Tu smo već kod one tragikomične situacije kada lopov na ulici viče držite lopova.
Nije crnogorska javnost baš toliko zaboravna da se ne sjeća da je DPS dugo bio i u političkoj koaliciji sa Miloševićevom partijom. Da se radi o čovjeku o kojem su Đukanović, Marović i ostali izrekli nezaboravne, antologijske hvalospjeve. Sjećate se Đukanovićeve nadahnute izjave ,,da je Milošević nešto najljepše što se moglo dogoditi našem narodu.”
Konačno, kako je Milošević bio izabran u Saveznoj skupštini za predsjednika SRJ? Naravno, glasovima Đukanovićevog DPS-a i to poslije ’raskida’ sa Momirom Bulatovićem. Bez tih glasova Milošević nije imao većinu u Saveznom parlamentu.
Ali oni Vas povezuju sa Miloševićem...
Ovo su činjenice. Javno predlažem nosiocima režima i njihovim propagandnim slugama koji se bave prljavim etiketama slijedeće - ako u cijeloj mojoj karijeri pronađu javno ili privatno saopštenu jednu moju rečenicu, polurečenicu ili konkretnu radnju kojom sam ja povoljno govorio o Miloševiću i njegovom režimu, obećavam da ću se, uz javno izvinjenje crnogorskoj javnosti, za sva vremena povući iz javnog života.
Ako to ne pronađu, kao što neće, smatraću ih, kao i sama javnost, za posljednje, bijedne lažove.
Mislim da je ponuda fer. Što se tiče 1999, ja sam sa ove vremenske distance zadovoljan mojim tadašnjim radom i javnim suprotstavljanjem bombardovanju SRJ.
Pritom, ne negiram pravo drugih na mišljenje da je bombardovanje bilo dobra stvar, odnosno da su nas bombardovali za naše dobro. Ja sam djelovao isključivo na bazi svojih uvjerenja. Ukratko, o toj intervenciji mislim isto ono što je već napisano u komentaru uglednog američkog časopisa „Forein afers“, pod naslovom ,,Perfektan promašaj”.
U štampanom izdanju čitajte:
- Šta Lekić kaže koji su to principi i program Demokratskog fronta
- Zašto je prihvatio da bude na čelu Demokratskog fronta
- Kako će funkcionisati front
Galerija
( Igor Pejović )