Marko Todorović jači od bola

Nakon prošlogodišnjeg debija u prvom timu Huventuda i to protiv madridskog Reala i Nikole Mirotića, koji je kao i on ponikao u podgoričkoj školi košarke Džoker Jadrana Vujačića, očekivalo se da ove sezone Marko Todorović eksplodira u punoj veličini svog raskošnog talenta.

Sezona je i bila za pamćenje, ali po mnogo čemu ne onakva kako se očekivalo - pravu šansu u prvoj ekipi praktično i nije dobio, pola godine igrao je sa slomljenom rukom i na kraju je morao na operaciju.

Ali, sjajne igre za drugi tim Huventuda, maltene igrajući samo lijevom rukom, donijele su mu more komplimenata i veliku pažnju košarkaške javnosti u ACB ligi, najkvalitetnijoj košarkaškoj ligi u Evropi, te interesovanja najvećih španskih klubova za njegove usluge.

Zbog toga se može očekivati da naš mladi reprezentativac u veoma kratkom roku završi dvije izuzetno važne stvari - nakon operacije koja je tek završena, vrlo je vjerovatno da će za desetak dana odlučiti u kojem klubu će nastaviti karijeru.

A kako je sve počelo...

"Iskreno, nisam očekivao da će se ovako odvijati godina", kaže Todorović na početku razgovora za "Vijesti”.

"Prošlog ljeta počeo sam pripreme sa prvim timom Huventuda, sve je išlo kako treba. Došao sam iz reprezentacije, mislim da sam bio najspremniji igrač na pripremama. Bilo nas je pet centara, a ja sam igrao jako dobro. Međutim, kako je odmicalo vrijeme vidio sam da su oni bili zainteresovani da dovedu još jednog igrača na mojoj poziciji. Imao sam razgovor sa ljudima iz kluba i oni su mi rekli da to neće uticati na moje mjesto, da nisam ni prvi, ni peti centar, nego da je samo važno da nastavim dobro da radim.

Bili su jako zadovoljni kako sam radio, govorili su mi da ću dobiti šansu. Čak sam dobio ponudu da produžim ugovor. Ja sam im rekao, pošto sam imao klauzulu da mi isplate neke bonuse u slučaju da igram za prvi tim, da je meni samo važno da igram i da bih im oprostio sav taj novac i sve te klauzule samo kada bih igrao. Pod tim uslovima bio sam spreman i da produžim ugovor. Međutim, nijesmo uspjeli da se dogovorimo, oni su rekli da ne znaju da li mogu da igram, da zavisi od trenera, od mene. Nastavio sam da treniram, sve je bilo dobro, ali kada je došao novi centar, više sam odmarao i sa strane gledao trening nego što sam ozbiljno radio sa ekipom.

Pozvali su me i kazali mi da od sjutradan počinjem da radim sa drugim timom, da će to biti moja ekipa u narednom periodu, ali da ću uvijek biti u kontaktu sa prvim timom i u slučaju ako dobro budem radio, da ću dobijati šansu. Oni su mislili da je to najbolji put, međutim, ja se nisam složio sa tim. Ipak, imao sam ugovor i morao sam da slušam šta kaže klub i to sam im i saopštio. Nisam se složio sa tim jer sam, trenirajući sa prvim timom, vidio da sam bolji od igrača na mojoj poziciji. Ali, počeo sam da igram za drugu ekipu i imao zapažen učinak".

Uslijedile su Markove sjajne partije u trećoj ligi Španije, ali i nevjerovatan peh sa povredom...

"Stvarno sam igrao odlično, imao sam odličnu sezonu. Ali, u decembru sam povrijedio ruku na treningu i morao sam da pauziram. To je u početku bila pauza od mjesec i po, jer oni u stvari nijesu ni vidjeli koliko je teška ta povreda. Vidjeli su samo jedan dio te povrede koju sam liječio. Kasnije sam se vratio i ta je povreda navodno bila zaliječena. Jednostavno, nisu ni registrovali koja je to prava povreda. Mučio sam se, imao sam jako velik otok i bol.

Trenirao sam tako pola godine, igrao sam tri utakmice za prvi tim i bio sam MVP mjeseca bukvalno igrajući samo sa lijevom rukom! Već tu se stvorio pritisak na klub, spočitavalo se kako može igrač koji igra bukvalno lijevom rukom poslije mjesec i po pauze da bude MVP lige, a da ne igra za prvi tim, da ne dobije šansu. Tada je dolazila utakmica sa Real Madridom i htjeli su da me stave u sastav, čisto da se dokažu, da bih ja bio srećan, da me stave opet da igram protiv Nikole Mirotića, pošto sam ja debitovao za prvi tim Huventuda upravo protiv Reala.

Ali, od bolova nisam mogao da izdržim. Opet sam uradio snimanja. Naravno, ustanovilo se da to nije dobro, da ima tečnost koja štiti taj dio koji je povrijeđen, ali ni u kom slučaju niko nije pomislio da je slomljena šaka. Napravio sam pauzu još pola mjeseca-mjesec da bih to zaliječio i nakon toga vratio sam se i igrao do kraja. Žalio sam se, imao sam jak bol, međutim, oni to nisu ozbiljno shvatili. Na polusezoni sam bio MVP lige, kasnije sam i ligu završio kao MVP, igrao sam plej-of i stigli smo do finala".

Nakon toga uslijedilo je suočavanje sa pravom istinom o težini povrede...

"Dva dana prije nego što je trebalo da pođem na odmor, odlučio sam sa menadžerom da se vidim sa nekim specijalistom za ruku koji nema veze sa klubom. Pošli smo kod doktora koji je operisao najveće košarkaške zvijezde, te zvijezde Moto GP trka.

Snimio mi je ruku, ali i prije toga, već poslije prvog dodira rekao je da ruka nije u redu. Ustanovilo se da je ruka slomljena i da hitno moram da se operišem. Bili su to vjerovatno najteži trenuci u mojoj karijeri, jer umjesto da idem na odmor poslije dobro odigrane sezone, morao sam hitno na operaciju.

Nije to razočaranje bilo zbog pauze, jer u početku nisam ni razmišljao o tome da ću tri mjeseca biti povrijeđen, bio sam razočaran iz razloga što sam igrao šest mjeseci, žalio se, boljelo me i niko mi nije vjerovao. Doktor je rekao da sam u redu, trener je razgovarao sa doktorom koji mu je rekao da je sve u redu, a ja od bolova nisam mogao da treniram. Operisao sam se prije dvije nedjelje, sada radim terapije i čekam da se oporavim".

O tome kakva je bila povreda, najbolje govori šta je sve moralo da bude odrađeno da bi Marko mogao da nastavi da igra košarku bez posljedica.

"Operacija je bila dosta komplikovana. Trajala je dva i po sata. Kako je povreda trajala šest mjeseci, taj dio koji se polomio pomjerao se i istrošio se veći dio te kosti. Zbog toga su uzeli jedan dobar dio kosti i hrskavice sa drugog mjesta na ruci, gdje mi neće smetati, i stavili na povredu. Oporavak treba da traje tri mjeseca, propustiću 15-20 dana priprema, ali najteže je iza mene".

A da ti trenuci ne budu baš toliko teški, Marku je pomogla porodica.

"U trenucima povrede imao sam najveću podršku od menadžera koji je bio tamo i porodice koja je htjela da dođe. Međutim, rekao sam da ne dolazi niko osim brat Milutin, zato što s njim mogu da pričam, on mi je i brat i najbolji drug.

A kako je i on imao veliki peh i tešku saobraćajnu nesreću koja ga je odvojila od košarke, znao je kroz šta prolazim. Bio je kod mene mjesec i po. Znao sam da je njemu teško da bude bez društva, da sam zbog povrede neraspoložen u nekim trenucima i da mu neće biti lako, međutim, on je to, naravno, prihvatio i bio je mnogo srećan. Čak mi je rekao: „Ja od sljedeće godine sa tobom živim, ne vraćam se više tamo”.

U međuvremenu Todoroviću je istekao ugovor, a za njegove usluge interesuju se najveći španski klubovi, poput Barselone i Kaha laborala.

Zato je izvjesno da je epizoda u Huventudu i definitivno završena.

"Ugovor mi je istekao 30. juna, a kako mi je sada najvažnije da odmorim, sve sam prepustio menadžeru. Imam ogromno povjerenje u njega, međutim, kada nešto bude konkretno, on će meni da javi, jer na kraju ja donosim odluku. Imam ponude od više španskih klubova, izdvojio bih kao najinteresantnije i najozbiljnije one od Barselone i Kaha laborala, jer su to dva velika kluba i ekipe u kojima se najozbiljnije radi.

Nije lako igrati ni u jednom od ta dva kluba, pa postoji mogućnost da budem pozajmljen nekoj od ekipa iz ACB lige. Međutim, meni je svejedno, samo mi je važno da igram sljedeće godine jer uopšte nijesam dobijao šansu. Igrao sam samo tri utakmice sa prvim timom ove godine, protiv Valjadolida, Valensije i Lagun Ara. Nisam ni dobijao neku minutažu, međutim, igranjem za drugi tim, ubijedio sam ljude u svoj kvalitet, možda i da mi već prve godine daju šansu u prvom timu.

Ali, i ako to ne bude prve godine, sasvim sam siguran da će biti one naredne. Postoji varijanta i da odem u Rusiju, Italiju ili Tursku, ali meni je jako lijepo u Španiji jer sam tamo četiri godine, skroz sam se prilagodio tom životu, imam mnogo prijatelja. Ako to bude Barselona, gdje praktično živim, to bi bilo fantastično.

Povreda je uslovila da sjajni centar, ove godine ne može da pomogne mladoj reprezentaciji.

"Trebalo je da budem sa mladom reprezentacijom, kao što sam bio prošle godine. Mislio sam da dođem početkom mjeseca, međutim, sve se to iskomlikovalo operacijom. Imaću još dva mjeseca oporavka, tako da neću biti sa reprezentacijom.

Ali, otići ću do momaka na pripreme, da ih posjetim, pokušaću da im budem podrška. Zvali su me, znam da će im biti drago da se vidimo. Iako ne mogu igrački da im pomognem, ja sam dio te reprezentacije. Nadam se da ću sljedeće godine igrati za A reprezentaciju, ali o tom-potom, vidjećemo kako budu stojale stvari i šta će se izdešavati".

Ogromno povjerenje u Darka Jovovića

Todorović se oporavlja u Podgorici, dva puta dnevno ide na terapiju, a tek dvije svježe rane od operacije govore kakav je period ostavio iza sebe.

"Došao sam da ovdje radim oporavak, jer imam ogromno povjerenje u mog fizioterapeuta Darka Jovovića. On je radio i sa mojim bratom nakon udesa, izuzetno je stručan i daje sve od sebe da mi pomogne. Sa njim radim terapije svaki dan ujutru i uveče. To će trajati do 16. ovog mjeseca, a onda se vraćam za Španiju, na kontrolu kod doktora koji me je operisao. Ukupan oporavak traje tri mjeseca, od kojih ću posljednjih 30 dana moći da treniram, naravno samo lakše vježbe, bez igranja odbrane", kaže Todorović.

Prat zauvijek u srcu

Marko ističe da mu je zauvijek u srcu ostao Prat (druga ekipa Huventuda).

"Navijači su me zavoljeli, njih oko 500 dolazilo je na svaku utakmicu, u pitanju su pravi zaljubljenici u košarku i svoj klub. Uvijek ću ih se sjećati sa radošću, njihova podrška puno mi je značila. Zbog njih mi je žao što idem, zbog Huventuda baš i nije".

Todorović je za Prat odigrao 26 mečeva (u prosjeku po 26 minuta) i bio ubjedljivo najbolji strijelac i skakač ekipe (prosjek 15,8 poena i 8,2 skoka).

Imao je i najviše blokada (1,4 po meču).

Galerija

( Aleksandar Vučković )