Fizičari dosegli ključnu tačku u pokušaju da razumiju prirodne zakone

Naučnici u CERN-ovom evropskom istraživačkom centru pronašli su novu subatomsku česticu, sastavni dio građe univerzuma, za koju se pretpostavlja da je bozon koji je prije pola vijeka zamislio i dao mu ime teoretičar fizike Piter Higs.

„Dosegli smo ključnu tačku u pokušaju da razumijemo prirodne zakone”, rekao je Rolf Diter Hojer, generalni direktor CERN-a, na seminaru naučnika i predstavnika svjetskih medija u blizini Ženeve.

„Otkriće čestice koja ima osobine Higsovog bozona otvara put za mnoga detaljnija istraživanja, koja zahtijevaju veću statistiku, kojima će se utvrditi osobine nove čestice i koja će najvjerovatnije rasvijetliti druge misterije našeg univerzuma.“

Prenos iz CERNA možete pratiti na ovom linku >>>

Higsov bozon ulovljen

Proučavanja podataka dobijenih sudaranjem protona u CERN-ovom Velikom hadronskom sudaraču na kojima su radila dva nezavisna tima dala su visok nivo sigurnosti u postojanje nove čestice. Naime, oba tima fizičara tvrde da su nalazi statistički sigurni na nivou od 5 sigma.

To praktično znači da je Higsov bozon zaista ulovljen pošto nalaz sa nivoom povjerenja od 1 sigma može biti slučajna fluktuacija, 3 sigma predstavlja obesrvaciju, dok je 5 sigma otkriće.

Piter Higs

„Činjenica da su oba tima nezavisno došla do istih rezultata je veoma snažna“, kazao je Rojtersu Oliver Buhmiler, fizičar iz jednog od timova. „Sada znamo da je to novi bozon. Međutim, još uvijek treba da dokažemo da je to onaj bozon koji je opisao Higs.“

Aplaus umjesto odgovora

Međutim, obraćajući se naučnicima okupljenim u CERN-ovom sjedištu, Hojer im je postavio pitanje: „Kao laik, rekao bih da ga imamo. Biste li se složili?“ Umjesto odgovora, dobio je gromoglasan aplauz.

Higs (83) sa Univerziteta u Edinburgu je jedan od šest teoretičara koji su početkom 1960-ih pretpostavili da postoji mehanizam koji materiji u univerzumu daje masu. Higs je tvrdio da ukoliko postoji nevidljivo polje koje je odgovorno za taj proces, njega moraju činiti čestice.

I Higs je bio u CERN-u kako bi pozdravio vijest o onome što su komentatori, na zgražavanje mnogih naučnika, nazvali „božijom česticom“ zbog uloge u pretvaranju „velikog praska“ u živi svijet. Vidljivo dirnut, sa suzama u očima, Higs je kazao kolegama istraživačima: „Nevjerovatna je stvar da se ovo desilo za mog života.“

On je kasnije rekao Rojtersu da se divi hiljadama naučnika i inženjera i njihovom praktičnom, eksperimentalnom i statističkom radu koji je, konačno, potvrdio ono što su on i ostali naučnici matematički opisali.

„Za mene lično ovo je samo potvrda nečega što sam uradio prije 48 godina.“

Kraj ere za fizičare

Higs pretpostavlja da će se daljim istraživanjima CERN-ovih timova vjerovatno potvrditi da je pronađena čestica makar povezana sa njegovom idejom: „Bilo bi veoma čudno da ne postoji nikakva vrsta Higsovog bozona.“

„Za fizičare, ovo je, na neki način, kraj ere u kojoj je kompletiran standardni model“, ocijenio je Higs

„Za fizičare, ovo je, na neki način, kraj ere u kojoj je kompletiran standardni model“, ocijenio je Higs, govoreći o osnovnoj teoriji koju fizičari trenutno koriste kako bi opisali svoje dosadašnje razumijevanje kosmosa koji je sagrađen od 12 fundamentalnih čestica i četiri sile.

Higsova teorija objašnjava kako se čestice grupišu i formiraju zvijezde, planete i sami život. Prema toj teoriji, bez Higsovog bozona, univerzum bi ostao bezoblična kaša čestica koje se okolo sudaraju brzinom svjetlosti.

To je posljednji neotkriveni djelić standardnog modela koji objašnjava osnovnu građu univerzuma. Ovaj model je za fizičare, ono što je teorija evolucije za biologe.

Otvorili drugo poglavlje

Ono što naučnici još uvijek ne znaju je to da li je čestica koju su otkrili upravo onaj Higsov bozon koji opisuje standardni model. To bi mogla da bude i neka varijanta Higsove ideje ili potpuno nova subatomska čestica koja bi mogla dovesti do preispitivanja osnovne strukture materije.

Posljednje dvije mogućnosti su još uzbudljivije u naučnom smislu.

Uprkos uzbuđenju, fizičari upozoravaju da još uvijek ima dosta da se uči:

„Zatvorili smo jedno poglavlje i otvorili drugo“, prokomentarisao je Piter Najt iz britanskog Instituta za fiziku.

Džerom Gontlet, šef odsjeka teorijske fizike na Imperijalnom koledžu u Londonu, kazao je da bi dalji CERN-ovi eksperimenti mogli početi da rasvjetljavaju neobjašnjenu „crnu materiju“ od koje je, kako teoretičari smatraju, izgrađen veći dio univerzuma, da istražuju četvrtu (ili još neku) dimenziju i riješe kontradikcije između subatomskog svijeta čestica i šireg univerzuma koji je opisao Albert Ajnštajn.

CERN-ova laboratorija u Ženevi

Galerija

( Danka Vraneš Redžić )