Damir Avdić: Profit je postao i sredstvo i cilj

Avangardni tuzlanski muzičar Damir Avdić, poznat i pod pseudonimima Graha, Diplomatz i Bosanski psiho, nastupiće večeras u 22 sata bašti knjižare “Karver” u okviru festivala “Odakle zovem”.

Biće to prvi nastup u Crnoj Gori kontroverznog umjetnika koji je skrenuo pažnju na sebe neobičnim muzičkim pristupom (samo vokal i bučna gitara) i tekstovima čija srž varira od opisivanja tragičnih posljedica raspada Jugoslavije do seciranja aktuelne krize proždrljivog kapitalizma.

Avdić iza sebe ima četiri studijska albuma, a osim muzike izražavao se i kroz pozorište i književnost. Aktuelno izdanje “Mein kapital” bosansko-hercegovački muzičar objavio je početkom ove godine i kao i sa svakim prethodnim izazvao oprečne komentare i viđenja njegove lirike.

Kakva su očekivanja pred nastup u Podgorici i šta publika može očekivati od vas, kakav će biti repertoar?

"U Podgorici sam u okviru književnog festivala u 'Karveru' o kojem sam čuo samo najbolje, tako da mislim da će biti lijepo. A sviraću koncert kakav sviram bilo gdje. Repertoar ne zavisi od toga gdje nastupam. Sviram pjesme sa sva četiri albuma".

Kako ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama na aktuelni album "Mein kapital"? Da li vam smeta ponekad kako se interpretira vaša muzika?

"Album je dobro primljen, sviram puno, a kako će neko interpretirati to što radim, više nema veze sa mnom. Stvari shvatamo i doživljavamo po svom senzibilitetu, inteligenciji, intuiciji, ili po predrasudama koje su nam usadili ili koje smo sami pokupili usput i od njih sagradili svijet. Neko je toga svjestan, neko ne".

Snimate i nastupate sami, u formatu - samo vokal i gitara, što nije toliko rijetko u rokenrolu, ali većina izvođača se služi i ritam mašinom ili ima prateći bend. Zašto ne bend, da li je od početka koncepcija bila takva ili ste natjerani silom prilika?

"Ovako imam puno više slobode i puno je neposrednije. Nije tu bilo nikakve koncepcije, jednostavno je došlo samo po sebi. Uživam. Ako je meni dobro, biće dobro još nekome".

Jasno je da naziv novog albuma "Mein Kapital" potiče od spajanja naslova najpoznatijih djela Marksa i Hitlera. Koja priča stoji iza dotičnog naslova?

"Mislim da danas više ni iza čega ne stoji nikakva priča ili još bolje, stoji prazna priča i to je jedna od stvari koju sugeriše naziv albuma. Živimo u vremenu propalih ideologija kojima teoretičari na sve načine pokušavaju vratiti neki smisao iznova i iznova prežvakavanjem priča koje više ni na papiru nemaju smisla. Profit je usisao sve. I to je fakat. Ako se to što radiš može prodati, prodaće se, bez obzira na to htio ti to ili ne. Jedini način da to spriječiš je da ne radiš ništa. Ali profit sam po sebi nije problem, problem je što je on danas i sredstvo i cilj".

Pored muzike, izražavali ste se i kroz pozorište i književnost, možete li nam reći nešto više o tome? Nedavno ste objavili roman čija se priča prepliće sa pjesmama sa "Mein Kapitala"?

"Objavio sam tri romana 'Na krvi ćuprija', 'Enter Džehenem', 'Tiket za revoluciju' i knjigu pjesama 'Kuda sestro'. Po prvom romanu sam uradio monodramu u ljubljanskom gledališču 'Glej', režirao je Mare Bulc. Uradio sam i muziku za neke dokumentarce i jedan igrani film".

U mnogim recenzijama vas porede sa Štulićem - koliko vam prija ili smeta ova analogija?

Svejedno mi je.

Svaka ideologija je prazna priča

Na prošlim Avdićevim albumima tematika pjesama je više bila vezana za ex-YU region, dok se na "Mein Kapitalu" bavi temama na svjetskom nivou.

“Da pjesme snimam redom kako nastaju, onda bi albumi izgledali drugačije. Dosta pjesama sa 'Mein Kapitala' sviram uživo već neko vrijeme. Ta 'konceptualnost' je slučajnost”, objašnjava muzičar. Kroz pjesme na aktuelnom albumu “Bosanski psiho” ne štedi nikoga - kritikuje proždrljivi kapitalizam, ali i licemjernost ljevice. U jednoj pjesmi poručuje da se Bakunjin ne nosi na majicama “malo što ga ne znaju, a više što je ružan”, a zatim dodaje “da se razumijemo... ne govori ti anarhista”.

Avdić tvrdi da nije poklonik nijedne političke ideologije, jer ih smatra samo praznom pričom. “Mogu samo dodati da je to nešto čime čovjek po svaku cijenu nastoji ispuniti svoju životnu prazninu. Iz praznog u prazno. A i najplemenitija ideja kada preraste u ideologiju postaje okov koji teglimo za sobom i nastojimo ga navući na što više ljudi da budemo jednako prazni i nesretni”, kaže on.

Galerija

( Stefan Strugar )