"Malvina i druge priče": Ova knjiga nema pukotina
Kovač je bolji i od Murakamija, i od Pamuka... Mirko Kovač je u svojoj književnosti uspostavio neku vrstu spomenika ovom jeziku koji zovemo različito, a naš je
IV Međunarodni književni festival “Odakle zovem” svečano je otvoren sinoć koncertom hora “Stanko Dragojević”, a književni program manifestacije počeo je Malim sajmom izdavača, nakon čega je uslijedila promocija knjige “Malvina i druge priče” Mirka Kovača.
Sinoć na otvaranju Festivala
“Potrudili smo se da pred sam festival nabavimo dobre naslove autora iz cijelog regiona. Došli smo do knjige koja je kruna naše izdavačke djelatnosti, koja je u početku bila mala i uglavnom predodređena na knjigu povodom festivala. Riječ je o knjizi Mirka Kovača 'Malvina i druge priče', koju je uredio Božo Koprivica”, kazala je Varja Đukić naglašavajući da su u zbirku uvrštene priče “Kratki životopis Akima Kukina”, “Voda se popela do grla”, “Rane Luke Meštrevića”, “Tripo Ðapić”, “Teškaš”, “Dan i noć”, “Putovanje s Tinom”, “Trideset treća godina života”, “Sjećanje na šarenu pticu”, “Pukotina”, “Otac i njegove riječi”, “Slike iz obiteljskog albuma”, “Životopis Malvine Trifković”.
Urednik Karverovog izdanja knjige ”Malvina i druge priče”, Božo Koprivica kazao je da se Kovač na veličanstven način 'vratio' Crnoj Gori.
"Kovač je najbolji jugoslovenski živi pisac"
“Mislim da ova knjiga nema 'pukotina'. Odgovorno tvrdim da je Kovač najbolji jugoslovenski živi pisac. Mislim da je bolji i od Murakamija, i od Pamuka... Mirko Kovač je u svojoj književnosti uspostavio neku vrstu spomenika ovom jeziku koji zovemo različito, a naš je. Jergović je kazao da je taj jezik ljepši nego sve prirodne ljepote Hrvatske, a ja dodajem i ljepote Crne Gore”, kazao je Koprivica.
Hrvatski reditelj i scenarista Lordan Zafranović, gost festivala “Odakle zovem”, spontano se priključio promociji Kovačeve knjige.
“Kovača bih mogao da uvrstim u svoju obitelj. Teško ga je razdvojiti kao čovjeka i kao pisca. On je jedno veselo biće, vječiti dječak. Godinama smo radili filmove. Odnos prema ocu opisao je u filmu 'Ubistvo u noćnom vozu' (1972), naša prva saradnja, u kojem je iskazao kompletnu i ljubav i mržnju prema tom čovjeku. To je dosta otvoren i šokantan odnos. Priča sa snažnom literarnom snagom koja se pretvara u jednu vrstu tragedije. Korigovali smo jedan drugog, on je ulazio u film, a ja u literaturu. Za njega mogu reći da je možda i najbolji dramaturg na ovim prostorima”, kazao je Zafranović najavljujući uskoro novu saradnju sa poznatim piscem.
( Jelena Pavićević Tatar )