Sa tri hiljade eura svaki Grk može kupiti slobodu

Dok se lideri Evropske unije svađaju oko rješanja za probleme zadužene Grčke, potomak porodice brodovlasnika, Peter Nomikos, uzeo je stvar u svoje ruke. Osnovao je neprofitnu organizaciju koja će od donacija kupovati dug grčke vlade. Ako bi svi njegovi zemljaci doprinijeli, kaže da bi uspjeli da podupru državne finansije.

Njegova organizacija „Grčka bez duga“ predlaže da se potom dug oprosti.

"Želim da pomognem svojoj zemlji,“ kazao je za „Vol strit žurnal“.

"Kriza je najjači poziv na akciju i stoga najjači, ujedinjujući mehanizam za promjenu."

Pošto se profesionalno bavi toksičnim dugom, dosjetio se da Grčka ima istorijsku mogućnost.

Procjenjuje se da širom svijeta ima oko 16 miliona ljudi koji se identifikuju kao Grci, pa Nomikos računa da bi bilo potrebno hiljadu eura po glavi da se znatno smanji nagomilani dug

"Grci u euru imaju veoma jaku valutu, dok je cijena obveznica njihove vlade opala. Moguće je kupiti dug po veoma niskoj cijeni i smanjiti grčki teret duga uz relativno mali trošak", rekao je Nomikos za „Špigl“.

On svojim zemljacima predlaže da se oslobode duga na sljedeći način: "Kada se podijeli nacionalni dug, svaki Grk duguje oko 25 hiljada eura. Obveznice grčke vlade sa nominalnom vrijednošću od jednog eura trenutno se prodaju za oko 12 centi. Donacijom od oko tri hiljade eura, svaki Grk će sebi kupiti slobodu."

Procjenjuje se da širom svijeta ima oko 16 miliona ljudi koji se identifikuju kao Grci, pa Nomikos računa da bi bilo potrebno hiljadu eura po glavi da se znatno smanji nagomilani dug.

Dug Grčke je 31. marta iznosio 280 milijardi eura.

Ovaj 33-godišnji diplomac Prinstona, koji živi u Londonu, bavi se investicijama, sponzoriše muzeje umjetnosti, ima svoju vinariju i pivaru na rodnom ostrvu Santorini.

Kaže da oko 70 odsto vremena provodi zarađujući novac a ostatak posvećuje dobrotvornim akcijama. Sa sedmočlanim timom vodi kampanju za Grčku bez dugova. Njegova pivara Volkan 50 odsto profita odvaja za organizaciju.

"Do sada smo investirali 273 hiljade eura i posjedujemo 2,2 miliona eura grčkog duga."

Dug se ne otpisuje odmah jer bi to „smanjilo uticaj projekta“.

"Kada opadne odnos BDP-a i duga, cijene obvenica idu gore. Ako se takav trend nastavi, to bi mogao biti problem jer na tržištima ne možemo tako jeftino kupovati dug. Zato te obveznice držimo neko vrijeme i eventualnu dobit koristimo za kupovinu novih. Planiramo da nakupimo što više obveznica a zatim odjednom otpišemo dug.“

Vlasnik Olimpijakosa dao 170 hiljada

Veći dio novca je donirala njegova bogata porodica i prijatelji.

Među prvima ga je podržao brodovlasnik Vangelos Marinakis, vlasnik najvećeg grčkog fudbalskog kluba Olimpijakos. On je donirao 168.590 eura u ime svog kluba.

"Pitao sam ga da li želi da kupi slobodu za svoje igrače. Odgovorio mi je da će kupiti slobodu i za svoje zaposlene. Platio je za 55 osoba - za svaku po 3.065 eura,“ priča Nomikos.

To je bilo dovoljno da se kupe obveznice za otpis skoro 1,4 miliona eura duga.

Marinakis je kazao da je želio da „da primjer“ i nada se da će i ostali Grci „odriješiti kesu i kolektivno riješiti problem.“

Ova kampanja će uspjeti samo ako postane društveni pokret. Ljudi će pogledati jedni druge i pitati: „Šta si učinio u borbi protiv duga?

Nomikos je platio za 34 člana svoje porodice. Ističe da mu nije cilj da se pridruže samo bogati prijatelji nego da većina Grka pomogne svojoj državi.

„Ova kampanja će uspjeti samo ako postane društveni pokret. Ljudi će pogledati jedni druge i pitati: „Šta si učinio u borbi protiv duga?“

Grci nisu poznati po spremnosti da doprinesu u budžet države, bilo plaćanjem poreza ili smanjenjem zavisnosti od benificija. Nezaposlenost je iznad 20 odsto.

„Razlika u odnosu na porez je u tome što ne znate na šta se on troši. Vlada nepovjerenje u državu i neću se pretvarati da mogu riješiti taj kulturološki problem. Ali Grci su velike patriote i mislim bi trebalo iskoristiti to osjećanje,“ izjavio je za „Špigl“.

Porodica filantropa

Dok ovaj plan ne djeluje baš izvodljivo, on pokazuje da mnogi Grci gube nadu da će njihovi političari – ili čak evropski – uspjeti da smanje katastrofalno srljanje države u finansijski haos.

Mnogi ljudi u vladi i diplomatskoj zajednici vide kampanju kao ohrabrujuću, tvrdi Nomikos.

Njegov djed Markos Nomikos je bio poznati političar koji je finansirao obnovu puteva, bolnica i škola nakon zemljotresa u prošlom vijeku. Njegov otac Peter Nomikos je nastavio tim putem

"Ali, zapamtite, mi smo apolitični i nevladini. Ovo je prvi put da jedan grčki građanin privatno organizuje druge Grke da se pozabave našim najvećim problemom. To pokazuje svijetu da pokrećemo inicijativu.“

Nomikos je inspiraciju dobio još dok je na Prinstonu pisao tezu o odgovoru privatnog preduzetništva tokom grčke finansijske krize 1920-ih.

Za „Vol strit žurnal“ priča da je njegova porodica godinama uključena u filantropske akcije. Njegov djed Markos Nomikos je bio poznati političar koji je finansirao obnovu puteva, bolnica i škola nakon zemljotresa u prošlom vijeku. Njegov otac Peter Nomikos je nastavio tim putem, vodeći glavni konferencijski centar na Santoriniju, u kojem se održavaju mnogi važni događaji ostrva. Takođe je jedan od osnivača kompanije za proizvodnju naučnih instrumenata.

I mladi Nomikos se nada da će ostaviti trag, ali je njegova kampanja, ocjenjuje „Vol strit žurnal“, pored prikupljanja sredstava, suočena i sa drugim izazovima: U malo vjerovatnom slučaju da organizaciju preplave donacije, kupovina koja bi uslijedila mogla bi grčke obveznice učiniti preskupim.

Međutim, nakon godina koje je Grčka provela na ivici bankrota, Marikanis iz Olimpijakosa smatra da bilo šta „vrijedi pokušati.“

Patriotizam na djelu

"Vol strit žurnal“ podsjeća kako su prošli patriotski pokušaji spasavanja nekih država. Krajem 1990-ih, tokom azijske finansijske zaraze, desetine hiljada Južnokorejaca je preplavilo banke da bi donirali zlato, nadajući se da će pomoći državi da popuni rezerve svoje centralne banke i otplati 57 milijardi dolara duga Međunarodnom monetarnom fondu.

U Indoneziji, najstarija ćerka tadašnjeg predsjednika Suharta je 1998. pokrenula kampanju „Volim rupi“, tokom koje su stotine ljudi razmijenile milione dolara za lokalnu valutu. Odvojeno, „Nacionalna kampanja volim Indoneziju“, ohrabrivala je ljude da doniraju zlato i nakit centralnoj banci kako bi se ojačala valuta.

Te kampanje jesu osnažile nacionalno osjećanje ali nisu puno pomogle ekonomiji. A neki vjeruju da ni Nomikosova kampanja neće imati veći uspjeh. „Taj predlog trenutno nudi veoma malu pomoć Grcima,“ rekao je Adam Lerik sa Američkog enterprajz instituta.

"Imalo bi više smisla donirati novac nekoj grčkoj dobrotvornoj organizaciji koja kupuje ljekove za siromašne."

( Angelina Šofranac )