Odlično je baviti se kriminalom

Boksersku strast najbolje je opisivao Hemingvej, dok na našim prostorima u tome je uspio Srđan Valjarević. Međutim, knjiga „Odlično je baviti se kriminalom“, hrvatskog pisca Nenada Stipanića, upravo počinje opisom kako je to primiti aperkat u jetru nakon čega se tijelo potpuno parališe od udarca. Prva slika koja otvara radnju nije slučajno ring, jer region u kojem živimo nije ništa drugo do surovi ring u kojem je dovoljno da jedanput spustite gard i naći ćete se na podu odakle se teško ustaje.

Nenad Stipanić, rođen je u Senju, a živi u Zagrebu i autor je nekoliko zbirki kratkih priča i scenarija za krimi-seriju Mamutica. Njegova zbirka priča „Odlično je baviti se kriminalom“ je tehnički savršeno djelo u rangu francuskih krimića, dok za temu ima odrastanje mladića, odnosno život na ivici zakona u Hrvatskoj turbulentnih devedesetih godina. Ako zanemarimo toponime i ne toliko velike razlike u jeziku, može se primijetiti da događaji i način života “junaka“ u Stipanićevom djelu odgovaraju svakoj državi u regionu, dakle, promijenite imena, ostavite kriminal, nacionalizam i korupciju i vidjećete mjesto u kojem živite. Nakon rata na prostoru bivše Jugoslavije, prvo u čemu su se ujedinile zaraćene strane i ljuti protivnici bio je kriminal, turbofolk i književnost, i ta tri osnovna elementa se prožimaju u Stipanićevom djelu.

Priča prati jakog i zdravog mladića kojeg lokal-patriote i povratnici sa ratišta mame da zakorači u brz život gdje je novac nadohvat ruke riječima: “Treba mi tako jedan mlad dečko, sportaš, koji ne pije, ne boji se i treba mu lova“. Stipanić je odlično opisao svijet u kojem se ne smije postavljati previše pitanja, u kojem vlada zakon jačeg i gdje je na snazi izvrnut sistem vrijednosti. U takvom svijetu gdje je pucanj u koljeno upozorenje, čak i gest milosti, Stipanićev junak se trudi da ima što manje dilema i prihvata svaki posao dok se polako penje ljestvicama kriminalne hijerarhije rame uz rame sa povratnicima sa ratišta koji se kite PTSP titulom (posttreumatski stresni poremećaj). Dakle, u pitanju je aktuelna priča podneblja uklopljena u matricu pravog krimića, žanrovski precizno djelo i pravo svjedočanstvo turbulentnog vremena. U ovom djelu je vjerno opisan zvuk kad cijev pištolja struže po zubima i nesputano ponašanje ljudi koji se hrane kokainom i viagrom. Opisi su toliko uvjerljivi da neki kritičari laički poistovjećuju život glavnog lika sa Nenadom Stipanićem i djelo posmatraju kao autobiografiju. Stipanićeva biografija je zaista impresivna jer je bio sportista, izbacivač, tjelohranitelj i antikvar i upravo ta lepeza različitih poslova mu je omogućila da sagleda život ljudi na margini i prenese razne likove u svijet literature. Dok Stipanić čini napore da skloni sa ulice mladiće koji krenu putem bezakonja, mnogo je onih koji misle da je njegova proza ispovjednička, vjerovatno iz dva razloga: prvi je nerazumijevanje suštine književnog djela i pojma fikcija, dok je drugi razlog možda nesvjesno nepristajanje na činjenicu da je u ovoj knjizi opisana realnost svijeta u kojem živimo.

Djelo je prepoznato u regionu i u Hrvatskoj ga je objavio Kruno Lokotar (Algoritam) i Flavio Rigonat (LOM) u Srbiji, dok se ubrzo očekuje novo Stipanićevo djelo „Izbacivači Majke Božje“ u kojem se opisuju političko-vjerske zavrzlame i društvo koje imitira zapadno potrošačko društvo u kojem prvo stradaju nestabilne osobe.

Nakon čitanja knjige „Odlično je baviti se kriminalom“, ostavlja se čitaocu da odluči da li se uopšte na ovim prostorima ovakav naslov može shvatiti kao ironija.

( Đuro Radosavović )