U otimanju ispalio metak i ubio Markovića
"Žao mi je i teško što je do ovog došlo, jer je ovo tragedija za njegovu porodicu, a zatim i mene i moju porodicu", rekao je Ljiljanić
Ljubiša Ljiljanić (46) iz Podgorice optužen za ubistvo sugrađanina Sretena Markovića (49), priznao je juče na suđenju krivicu za smrt, ali ne i za krivično djelo za koje je optužen. Kazao je i to da se ne osjeća krivim. Objasnio je da se psihički osjećao loše, jer je Marković dobio sudski spor.
Ljiljanić je kazao da je davne 1993. bio učesnik sudara svojim autom, a da je Marković bio oštećeni u toj saobraćajnoj nesreći.
“Posljedice saobraćajne nesreće po nas dvojicu nijesu bile teške, ali se kasnije ispostavilo da su bile tragične za obojicu. Potpisali smo sporazum o vansudskom poravnanju da bi Marković naplatio štetu.
“Marković je pokazao razumijevanje za moje teško psihičko stanje"
Međutim, nastavio je da me tuži, tražeći imovinsku i neimovinsku štetu. Taj postupak je sproveden u sudu, ali ja nijesam mogao vjerovati da će iznos biti u tolikom iznosu. Ozbiljnost slučaja sam osjetio kada je prije godinu i po trebalo da se izvrši presuda. Sud je trebalo da proda moj stan koji sam teško kupio, da bi Marković naplatio štetu”, kazao je optuženi.
Objasnio je da je zbog toga zapao u tešku psihičku krizu, da je uzimao ljekove i da se, o čemu posjeduje dokumentaciju, 16 dana liječio u bolnici na nervnom odjeljenju.
“Marković je pokazao razumijevanje za moje teško psihičko stanje i materijalnu situaciju. Bio je čak spreman da odustane od naplate štete i savjetovao me da pođem kod njegovog advokata i saopštim mu naš dogovor.
"Ja nijesam dozvoljavao da mi spusti ruku u kojoj sam držao pištolj. U tom otimanju , pištolj je opalio hitac uvis"
Advokat mi nije vjerovao, preda mnom ga je pozvao i pitao ga kako može da oprašta dobijenu štetu. Sreten je sve dalje odluke prepustio svom advokatu i na njega me upućivao”, ispričao je Ljiljanić.
Naveo je da je nekoliko dana prije ubistva sud zakazao prodaju negovog stana, a da je na dan ubistva, pola sata prije tragedije, popio tri-četiri “nikšićka” piva od po pola litra.
Ujutro rano, rekao je, popio je uobičajenu terapiju tableta.
“Kao taksista, dobio sam vožnju u naselju Zagorič. Stranku sam povezao na 100 metara od Markovićeve kuće, pa sam odlučio da pođem kod njega da ga zamolim da me sačeka za novac da mi sud ne prodaje stan, već da ga ja prodam. Parkirao sam auto na 50 metara od njegove kuće. Vidio sam da je Marković crijevom nešto nalivao kod ograde”, kazao je Ljiljanić.
Rekao je da je Markovića pitao zašto ga, sa svojim advokatom, “o jadu zabavlja”, na šta ga je ovaj opet uputio kod advokata.
"Tada je došlo do opaljenja hica, pogođen je u glavu, ali tada nijesam znao da je pogođen hicem u glavu"
“Nakon toga me desnom rukom dohvatio za lice, odgurnuo i pritom me ogrebao po licu. Ja nakon toga vadim pištolj, a namjera mi je bila da ga zaplašim. Repetirao sam ga. Cijev je bila okrenuta uvis. Marković me uhvatio za ruku i mišić i vukao ka dolje.
Ja nijesam dozvoljavao da mi spusti ruku u kojoj sam držao pištolj. U tom otimanju , pištolj je opalio hitac uvis. Potom me je Sretan sa obje ruke dohvatio za ruku, vukući je ka dolje. U tom otimanju, njegova glava je došla kod mog lijevog pazuha, a cijev pištolja kod moje lijeve strane grudi.
Tada je došlo do opaljenja hica, pogođen je u glavu, ali tada nijesam znao da je pogođen hicem u glavu. Marković je odmah pao”.
Dodao je da je u blizini vidio Markovićevu suprugu, koja je sa nekoliko metara razdaljine vikala - “Ubi li ga, ubi”.
“Pištolj sam nosio non-stop, jer kao taksista uveče, neki ljudi napadaju taksist"
“Grubo sam joj odgovorio - Ma, goni se. Ovo je živa istina i mogu da se zakunem u sve što imam. Ovo govori da nijesam imao namjeru da ga ubijem. Žao mi je i teško što je do ovog došlo, jer je ovo tragedija za njegovu porodicu, a zatim i mene i moju porodicu”, naveo je Ljiljanić.
Prema optužnici, Ljiljanić je s umišljajem, sa dva hica, ubio Markovića 9. marta 2012. godine.
Suđenje se nastavlja 27. septembra saslušanjem svjedoka.
Pištolj nosio, jer neki napadaju taksiste
Sudija Predrag Tabaš pitao je okrivljenog odakle mu pištolj i razlog zbog čega ga je nosio sa sobom.
“Pištolj sam nosio non-stop, jer kao taksista uveče, neki ljudi napadaju taksiste. Držao sam ga u ladici auta”. Zbog čega ste ga uzeli iz ladice i pošli kod Markovića – pitao je sudija.
“Pištolj sam uzeo da bih ga zaplašio. Kada me ogrebao po licu, repetirao sam pištolj. Nakon što sam ga pogodio, namjerno sam se udaljio da bi mu prišli ljudi i pomogli. Ja mu nijesam pomogao. Psihički sam bio totalno oduzet kada sam sve ovo uradio”, objasnio je Ljiljanić.
( Vijesti online )