Bol kao izvor potencijala

Svaki čovjek želi da iskusi zadovoljstvo, radost i sreću. No, kroz život se suočavamo i sa situacijama koje nisu uvijek ugodne, životnim pozicijama koje su ponekad izuzetno zahtjevne i teške, pa kao takve često odbijamo da ih prihvatimo i na sve moguće načine nastojimo da ih izbjegnemo, stoga one postaju izvor patnje.

Posao koji je težak i stresan, brak koji je sve samo ne emocionalno utočište, ili vlastita bolest, sasvim sigurno nisu ugodne, niti svjesno željene pozicije. Zbog toga je posve normalno da će većina ljudi pokušati da se na ovaj ili onaj način izvuče iz njih.

Trenutna iscjeljenja obično se događaju u situacijama kada se čovjek nađe pred zidom i doslovce suočava s pitanjem života ili smrti

Pa dok će mnogi to činiti bježanjem u odgađanje, zavisnost, ili neki drugi oblik neodgovornosti, ili će odgovornost nastojati da prebace na drugog, drugi će činiti sve kako bi određenu situaciju razriješili. No život nas često uči da i pri tom griješimo.

Kroz određena iskustva, koliko god ona bila teška, naprosto moramo proći, jer na postojećem nivou svjesnosti ne postoji drugi način učenja i podizanja naše svjesnosti.

Pa sve dok se iz petnih žila trudimo da pronađemo izlaz iz neželjene situacije, i u proces traženja unosimo niskovibratorne emocije očekivanja i razočaranja kada rješenja ne djeluju, mi odbijamo da se suočimo sa situacijom, prihvatimo svoje stanje, ali i svoju (trenutnu) nesposobnost da to stanje riješimo. No baš tako blokiramo pronalazak adekvatnog rješenja i sam proces spontanog iscjeljenja.

Život je prepun primjera ljudi koji su bolovali od raznih vrsta "neizlječivih" bolesti, kojima su ljekari predviđali mjesec-dva života, a koji su, uprkos tome, nakon što su otpustili sva očekivanja, ostvarili čudesna, trenutna iscjeljenja.

Trenutna iscjeljenja obično se događaju u situacijama kada se čovjek nađe pred zidom i doslovce suočava s pitanjem života ili smrti.

No sve dok postoji prostor za kalkulaciju, većina ljudi će rješenja odgađati, tražiće ih putem ega, ili će zbog nedovoljnog povjerenja u život biti spremni da otpuštaju dio po dio.

Posao koji je težak i stresan, brak koji je sve samo ne emocionalno utočište, ili vlastita bolest, sasvim sigurno nisu ugodne, niti svjesno željene pozicije

Bez obzira na to hoće li se otpuštanje dogoditi trenutno, ili će biti potrebno vrijeme, iscjeljivanje započinje onog časa kada svojoj situaciji prestanemo da se opiremo, kada je u potpunosti prihvatimo, kada se u njoj, bez obzira na to koliko bila teška, dajemo maksimalno, i kada kroz nju odlučimo da prođemo svjesno.

A kada uđemo u stanje svijesti u kojem takve situacije možemo u potpunosti i bezuslovno da prihvatimo, shvatamo da, iako možda zahtjevne i bolne, one više nisu izvor patnje.

Čak, one kao takve počinju da nas ispunjavaju, čine nas boljim ljudima, i u njima uočavamo jako puno dobrobiti i prilike za lični rast.

Tek tada, stvari se razrješavaju i na fizičkom segmentu – loš odnos mijenja se iz temelja, bolesno dijete ozdravlja, ili se, zavisno od situacije, stvari rješavaju na čudnovat, prekrasan i linearnom umu neshvatljiv način.

www.hortusmentis.com

( Life coach Egli Ilić )