Prevaziđi prepreke i - nastavi da trčiš

Kako se navodi u Olimpijskoj povelji “olimpizam je životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvaliteti tijela, volje i uma. Spajajući sport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam se temelji na radosti koja proizilazi iz napora, obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera i poštovanju univerzalnih temeljnih etičkih načela”. I dalje “cilj olimpizma je stavljanje sporta u službu skladnog razvoja čovjeka radi stvaranja mirnog društva koje nastoji očuvati ljudsko dostojanstvo”.

I konačno, ono što posebno želim podvući u ovom tekstu “dominacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na osnovu rase, vjere, politike i pola nespojiva je sa pripadnošću olimpijskom pokretu”.

Sportisti svojim radom i svojim trudom daju primjer mladima kako se valja boriti kroz život. Ovom prilikom skrenuću pažnju na borbu i upornost jedne žene koja je svojim primjerom ostavila poseban trag u olimpijskom pokretu.

Naime, marokanska atletičarka Naval El Mutavakel u životu je imala mnogo prepreka.

Odrastala je u siromaštvu, trčkarajući po ulicama rodne Kazablanke, ali je na kraju istrčala istorijsku trku koja će promjeniti mnogo toga - ne samo u njenom, već i u mnogim drugim životima.

Na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine, Naval u trci na 400 metara sa preponama (preprekama) nije imala konkurenciju – odnosno, svu konkurenciju je ostavila za sobom, ubjedljivo osvojivši prvo mjesto.

Bila je to prva zlatna medalja za Maroko, ali i prva zlatna medalja koju je ikada osvojila jedna žena iz islamske zemlje, kao i prva zlatna medalja koju je osvojila Afrikanka.

Dok je Naval trčala svoj pobjednički krug, cijela Kazablaka je izašla na ulice i slavila do duboko u noć.

Kao nacionalni heroj, Naval je iskoristila svoju slavu da pomogne drugim sportistkinjama. Iako je država Maroko podržavala njenu sportsku karijeru, znala je da mnoge žene u drugim islamskim zemljama nijesu imale tu sreću. Jedan od njenih najvećih životnih trijumfa bila je organizacije trke za žene, koja se održava u Kazablanci.

Danas ovaj događaj okuplja preko 27.000 učesnica.

Naval je postala marokanska ministarka za sport i omladinu i jedna je od vodećih ličnosti u Međunarodnom olimpijskom komitetu. Svoj uspjeh objašnjava sljedećim riječima:

‘’Moja atletska disciplina je trka na 400 metara sa preprekama... ali cijeli moj život je bio trka sa preprekama. Najvažnije u životu je da prevaziđeš prepreke – i nastaviš da trčiš. Zbog toga, uvijek kad pomislite na prepreke koje su pred vama – probudite u sebi olimpijski duh i sjetite se da su prepreke samo ono, što vidite kad skrene pogled sa svog cilja”.

Smatrao sam izuzetnom srećom i privilegijom kada su me prije nekoliko godina na nekoj od sesija MOK-a moji prijatelji upoznali sa ovom nevjerovatnom ženom u čijim se očima i pokretu vidjela ta izuzetna čvrstina, ta hrabrost i ta čelična volja.

Danas, kada se primičemo Olimpijskim igrama u Londonu, na koje će otići najmanje 33 crnogorskih takmičara, znam da je i u njihovoj duši i u njihovim očima takva snaga, ponos i odlučnost.

Crna Gora je mala država, ali je velika po istoriji i po hrabrim i odvažnim ljudima. Tu hrabrost, taj elan i čvrstinu danas ne pokazujemo na bojnom polju i u krvavim ratovima kroz koje smo prošli, već na završnici izuzetnog sportskog takmičenja koje će se održati polovinom ove godine.

A svaka suza radosnica ili svaka suza zbog neuspjeha na Olimpijskim igrama je velika – velika zato što hrabrost i snaga na Olimpijskim igrama, hrabrost i snaga jednog čovjeka ili jednog tima predstavljaju radost i sreću cijele nacije.

I zato, kada se zavijori crnogorska zastava na jarbolu, kada se začuju zvuci naše himne i pokaže snaga upornosti, volje i uma, cijela nacija postaje jedno biće – biće koje diše uspjehom. Vrijednosti modernog društva preslikavaju se i kroz vrijednosti koje nudi moderni olimpizam.

Baron Pierre de Coubertin obnovio je moderne Olimpijske igre, ali od prvih modernih Olimpijskih igara mnogo se toga promijenilo, pa je zastupljenost žena posljednjih decenija pod uticajem Olimpijskog pokreta dala rezultate – sve više pripadnica ljepšeg pola učestvuje u igrama pod sjajem vječnog olimpijskog plamena. Pravi primjer za to je i Crna Gora – naša delegacija imaće preko 40 odsto žena, na Olimpijskim igrama.

I na kraju, veličina olimpizma i veličina sporta i sportskog duha dio su onih snaga u svijetu koje prevazilaze rasne, vjerske, ideološke i svake druge razlike. Danas se pobjeda i poraz ne smatraju nadjačavanjem i ponižavanjem drugih već ravnopravnim suparništvom i plemenitim takmičenjem. Zadatak olimpizma, kao najveće globalne ideje je da u promjenama načina života, promjenama svjetskog poretka ili promjenama čovjeka uopšte očuva univerzalne vrijednosti, a to su ustvari moral, pravda i ravnopravnost.

( Dušan Simonović )