Veselin Mijajlović tvrdi da nije ronio u Cavtatu i Srebrenom
Da je istina prilično drugačija od onoga što danas tvrdi Mijajlović, pokazuju dokumenti, ali i izjave svjedoka –pripadnika grupe od ukupno sedam ronilaca iz Nikšića
Direktor JP "Regionalni centar za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, pružanje pomoći, spasavanje i kontrolu na moru" (RCUD) Bijela Veselin Mijajlović na dubrovačkom je ratištu 1991. godine predvodio nešto što bi se moglo smatrati paravojnom jedinicom, a koja je na tom prostoru izvršila najmanje dva borbena zadatka – potvrđuju dokumenti do kojih su došle "Vijesti".
Mijajlović danas javno negira svaku svoju povezanost sa sramnom dubrovačkom epizodom nastalom u sklopu čuvenog "rata za mir" u kojem su crnogorski rezervisti i dobrovoljci u uniformama JNA, ali i pripadnici MUP-a i Teritorijalne odbrane u jesen 1991 izvršili agresiju na jug Hrvatske. On je odbio da odgovori na pitanja koja su mu "Vijesti" o tom dijelu njegove ronilačke karijere uputile još 31. maja.
"Veselin Mijajlović je tada u Kumbor poveo nas šestoricu na svoju ruku, tražeći vjerovatno sebi pozicije za kasniji svoj "proboj" preko vojske i MUP-a do položaja i funkcija"
"Odgovorno tvrdm da nijednog dana nisam učestvovao u bilo kakvim ratnim operacijama na bilo kojem ratištu. Da sam bio na tom ratištu, učestvovao u bilo kakvim ratnim operacijama i ispalio metak, ja bih rekao da jesam, a rekli bi to i drugi" kazao je Mijajlović prošlog vikenda u emisiji Radija Skala, nabrajajući da se među prvima iz Crne Gore, 2002. sreo sa rukovodiocima Dubrovačko-neretvanske županije i dogovorio projekat deminiranja područja Prevlake, da je već tada bio prisutan i davao izjave hrvatskim medijima i da niko u toj državi nije potegao pitanje njegovih aktivnosti u jesen 1991.
Mijajlović je dodao da je član UO RCUD-a od 2002. bio "predstavnik hrvatske Vlade, koji je tada takođe bio u bezbjedonosnim službama" a da njemu lično "nije nikada padalo na um, ni tada ni prije toga, da provjeravam da li ima neko moje ime u tome".
Tu smo imali jedan kraći zaron u kome smo na dnu cavtatske luke vidjeli mnoštvo potopljenih brodica i čamaca koje je vjerovatno uništila JNA, a onda su nas kasnije na kopnu intervjuisale ekipe novinara iz Crne Gore i Srbije i tražile da im pričamo bajke o navodno pobijenim i u more bačenim Srbima itd"
Da je istina prilično drugačija od onoga što danas tvrdi Mijajlović, pokazuju dokumenti do kojih su došle "Vijesti", ali i izjave svjedoka –pripadnika grupe od ukupno sedam ronilaca iz Nikšića sa Mijajlovićem na čelu, a koju je on u jesen 1991, doveo u Komandu tadašnjeg Vojno-pomorsklog sektora "Boka" u Kumboru i stavio na raspolaganje tadašnjem načelniku štaba Komande VPS, kapetanu bojnog broda Milanu Zecu za izvođenje izviđačko-diverzantskih akcija u hrvatskim vodama oko Dubrovnika.
"Veselin Mijajlović je tada u Kumbor poveo nas šestoricu na svoju ruku, tražeći vjerovatno sebi pozicije za kasniji svoj "proboj" preko vojske i MUP-a do položaja i funkcija na kojima se kreće u posljednjih 20 godina. Na pitanje Zeca da li smo spremni da izvršimo ratni zadatak koji nam je obrazložio, Mijajlović je istog časa spremno otklonio svaku našu eventualnu dilemu, potvrdnim odgovorom Zecu, navodeći pri tom naša dotadašnja ronjenja u dubokim jezerma i u mutnim rijekama kao preporuku".
"U naredna dva dana smo u Kumboru vježbali razne stvari koje inače rade, specijalno obučeni vojni ronioci, poput ukrcavanja i iskrcavanja iz podmornice i sličnog, da bi nas onda jednog dana ukrcali na vojnu barkau i odveli u Cavtat. Pomislili smo – to je to, idemo tamo gdje treba da se ide, tim prije što su nam lične stvari ostale u Kumboru" priča za "Vijesti" Slobodan Đurđevac, jedan od sedam pripadnika tada zvanično nazvanog Ronilačkog odreda Teritorijalne odbrane Crne Gore iz Nikšića, kojim je komandovao Veselin Mijajlović.
Nikšićke ronioce na ratno područje iz Boke je odvela ronilačka barkasa BRM-85 tadašnje Jugoslovenske Ratne mornarice.
Đurđevac je te 1991. bio penzionisani vojni ronilac i s obzirom na svoje prethodno iskustvo i struku, veoma je kompetentan da procijeni u kakvim je okolnostima na dubrovačkom ratištu djelovala grupa pod komandom Mijajlovića.
Đurđevac kaže da je po njihovom dolasku u Cavtat to mjesto već zauzela JNA i da je na snazi bio policijski čas, te da je "u svemu bila prisutna realnost rata".
"Mijajlović je tu već "paradirao" i šepurio se u oficirskoj uniformi, a nosio je i automatski pištolj kakav nose samo aktivni oficiri JNA. Tu smo imali jedan kraći zaron u kome smo na dnu cavtatske luke vidjeli mnoštvo potopljenih brodica i čamaca koje je vjerovatno uništila JNA, a onda su nas kasnije na kopnu intervjuisale ekipe novinara iz Crne Gore i Srbije i tražile da im pričamo bajke o navodno pobijenim i u more bačenim Srbima itd".
U tom dokumentu Đurđevac spominje da je Mijajlović tada u rad sa sportskim roniocima uveo "jutarnje postrojavanje, noćne straže i snimanje propagandnih emisija"
"Sjutradan smo opet ronilačkom barkasom upućeni u Srebreno. Pri prilasku luci, sa obale se čula pucnjava tako da je jasno da su se tu izvodila ratna dejstva. Na nas niko nije pucao, pa smo uskoro ušli u vodu i napravili još jedan izviđački zaron i opet na dnu vidjeli uništene civilne brodiće i barke - kaže Đurđevac, dodajući da im je tada počelo po malo bivati jasno u što su uvedeni".
"Onda su nikšićki ronioci pod komandom Mijajlovića dobili i pravi opasni ofanzivni ratni zadatak – u planiranoj operaciji pomorskog desanta na Kupare, oni su kao prethodnica, morali da se prikradu čamcem obali i na prepad zauzmu jedno mulo kako bi se na njega kasnije bezbjedno iskrcale ostale glavne snage JNA predviđene za tu operaciju".
"Vidjeli smo da je sve zajedno to čudno – do tada mi ostali iz grupe nismo dobili ni uniforme niti smo zadužili oružje, u planu operacije nije bila predviđena nikakva eventualna vatrena podrška našem dejstvu, niti smo dobijali potpune informacije od planera akcije. Stoga smo odbili da krenemo na izvršenje tog zadatka pa su nas sutradan vratili u Kumbor odakle smo otišli nazad kući u Nikšić".
"Vesko je odmah otišao na Radio Nikšić i javnosti trujumfalno preko tog medija saopštio da se "vratila sa ratišta specijalna diverzantska grupa ronilaca iz Nikšića", ali da ga o tajnim zadacima koje su tamo obavljali ništa ne pitaju" kaže Đurđevac, koji kao dokaz svojih tvrdnji pokazuje i ronilačku knjižicu u kojem su mu upisana ronjenja u Cavtatu i Srebrenom 24. i 25.oktobra 1991, i ovjerena potpisom samog Veska Mijajlovića.
Ni Mijajlović, ni MUP "Vijestima" nisu odgovorili na pitanje kako je moguće da RCUD kao "civilna i humanitarna" ustanova obavlja obuku kandidata za diverzantske ronioce
Da su Mijajlovićeve današnje tvrdnje o „humanoj misiji“ odreda pod njegovom komandom 1991. diskutabilne, potvrđuje i ranije pismo Đurđevca koje su u martu 2009. objavili neki crnogorski mediji, a u kome on pominje pripreme koje je Mijajlović ljeta 1991, pred izbijanje rata na jugu Hrvatske, vodio sa sportskim roniocima na Crnogorskom primorju.
U tom dokumentu Đurđevac spominje da je Mijajlović tada u rad sa sportskim roniocima uveo "jutarnje postrojavanje, noćne straže i snimanje propagandnih emisija".
"Kao da je slutio što se priprema, pojačao je intenzitet obuke u klubu dovodeći vojne ronioce da rone sa nama. Zahvaljujući njemu, ronjenje smo tada podigli na veći nivo od sportskog. Bavili smo se podvodnim miniranjem, iskakanjem u vodu iz gumenih čamaca u punoj brzini, zaranjenjem pod trup broda..." zapisao je tada Đurđevac.
On "Vijestima" sada kaže da ga je po povratku oktobra 1991. u Nikšić sa dubrovačkog ratišta, Mijajlović nakon par dana ponovno zvao da idu na rijeku Trebišnjicu i rone "kao protivdiverzantsko obezbjeđenje tamošnje hidrocentrale", što Đurđevac, međutim, nije prihvatio.
U sastavu jedinica JNA i TO učestvovali su i ronioci iz Herceg Novog, Baošića, Tivta i Nikšića. Jedan ronilac je poginuo (Avakumović iz KPA "Jugole Grakalić"), a dva instruktora su ostala da žive u Hrvatskoj- stoji u izvještaju Saveza ronilaca i ribolovaca Crne Gore iz 1993
"Nakon 15-20 dana ponovno nas je svu šestoricu zvao da sa njim idemo u Kupare na ronilačke zadatke, ali ja nisam više išao" kazao je Đurđevac, podvlačeći da niko ne može negirati da su nikšićki ronioci pod komandom Veselina Mijajlovića u jesen 1991. bili na teritoriji Hrvatske i da su ronili u hrvatskim teritorijalnim vodama.
Da je način na koji je tadašnje Društvo za podvodne aktivnosti "Nikšić" (bivši "Čelik") 1991. postalo "Ronilački odred TO Crne Gore" a Veselin Mijajlović koji je samo par mjeseci ranije neregularno stekao zvanje "samostalnog ronioca", postao njegov komandir, potvrđuje i "izvještaj o radu Predsjedništva saveza ribolovaca i ronilaca Crne Gore za period april 1991. april 1993." koji je sačinio predsjednik Radivoj Terzić.
Na 3. strani tog izvještaja, koji inače obiluje detaljima o tome kako je nikšićko društvo pod Mijajlovićevim rukovodstvom tih godina stvaralo probleme Savezu, nepoštujući pravila i boreći se za primat u ronilaštvu Crne Gore, stoji da se "1991, mimo znanja i konsultovanja ovog Saveza, društvo u Nikšiću transformiše u Odred za podvodna dejstva Štaba Teritorijalne odbrane Crne Gore i na određeni način stiče stabilniju materijalnu poziciju i navike koje su suprotne sportskom ponašanju".
"Tekućom transformacijom strukture TO, pojedinci počinju strahovati za stečene pozicije, pa ubrzano, često i bez takta i osjećaja za mjeru, pristojnost i realnost, pokušavaju ostvariti vlastite pozicije, makar i na štetu drugih klubova - stoji u tom dokumentu iz 1993. godine. Da ne bi bilo zabune, na strani 7 izvještaja stoji i da su „znatnog uticaja na stanje ronilačkog sporta ostavila i ratna dejstva na južnom Jadranu u kojima je učestvovao i veliki broj naših ronilaca od polovine 1991. pa do polovine 1992. godine".
U sastavu jedinica JNA i TO učestvovali su i ronioci iz Herceg Novog, Baošića, Tivta i Nikšića. Jedan ronilac je poginuo (Avakumović iz KPA "Jugole Grakalić"), a dva instruktora su ostala da žive u Hrvatskoj- stoji u izvještaju Saveza ronilaca i ribolovaca Crne Gore iz 1993.
Komandovao paravojnom jedinicom?
Da je legitimitet jedinice ronilaca kojima je u jesen 1991. na dubrovačkom ratištu zapovijedao Mijajlović krajnje upitan, potvrđuje i pismo predsjednika Saveza ronilaca i ribolovaca Crne Gore Radivoja Terzića, predsjedniku Vlade Crne Gore, ministru unutrašnjih poslova, ministru narodne odbrane i Komandi Ratne mornarice Vojske Jugoslavije od 17. novembra 1992.
U tom pismu Terzić navodi da je Predsjedništvo Saveza u vrijeme formiranja jedinice TO za podvodna dejstva u Nikšiću "upozorilo Republički štab Teritorijalne odbrane Crne Gore na propuste vezano za formiranje ove jedinice".
"Formiranje jedinice nije izvršeno u duhu važećih propisa – nije izvršena zdravstvena selekcija putem specijalizovane zdravstvene ustanove (ovlašćen je bio Institut za pomorsku medicinu u Splitu), preobuka vojnih obveznika za ronilačke specijalnosti vrši se u odgovarajućim ronilačkim jedinicama JNA što u nikšićkom slučaju nije urađeno, obuka starješina ronilačkih jedinica TO vršena je u 82 Pomorskom centru JRM što nije bio slučaj sa obukom Mijajlović Veska iz Nikšića i trenažna ronjenja i obuka jedinice vrši se po posebnom programu i na određenim poligonima, a ne na plažama odmarališta kako je to radila ronilačka jedinica TO iz Nikšića u 1991. i 1992. godini" stoji u tom pismu čelnicima crnogorske Vlade i resornih ministarstava.
Oprema sa ratišta u ronilačkoj jedinici MUP-A
Osim dokumenata i svjedočanstava učesnika, na kontroverzne okolnosti nastanka Ronilačkog odreda TO iz koga se kasnije razvila Ronilačka jedinice MUP-a Crne Gore kojom je takođe dugo godina komandovao Mijajlović, podsjećaju i materijalni dokazi – jedan od njih je oronuli kombi marke "reno master" bijele boje koji je do nedavno već trunuo u objektu MUP-a Crne Gore u Zagoriču.
To vozilo, prema pouzdanim saznanjima "Vijesti", ukradeno je 1991. godine na dubrovačkom ratištu odakle je dovedeno u Crnu Goru i koristio ga je Ronilački klub "Nikšić" nakon čega je uz drugu opremu sumnjivog porijekla, "reno" korišten i kao službeno vozilo TO, odnosno Ronilačke jedinice MUP-a Crne Gore.
Pored ostalih, taj kombi je svojevremeno nosio i registarske oznake TB 77-22, BN 508-06, kao i registarske oznake Teritorijalne odbrane Crne Gore TO 2-1147. Ronilačka jedinica MUP-a sa Mijajlovićem na čelu, do 1998. je koristila i na dubrovačkom ratištu 1991. godine ukradenu službenu brodicu tipa "galeb" koja je pripadala ispostavi Lučke kapetanije Cavtat. Prethodno je taj brod korišćen u ronilačkoj jedinici TO Crne Gore.
Taj brodić i dalje se nalazi u Crnoj Gori i propada na jednoj poljani u Sutorini kod Herceg Novog. U Ronilačkoj jeidnici MUP-a korišćen je i septembra 1991. godine zaplijenjeni, tada potpuno novi ronilački brod Dubrovčanina Gorana Krstulovića koji mu je vraćen tek 1999. u potpuno devastiranom stanju.
Na brodu je pričinjena šteta od oko 40 hiljada eura, a Krstulović nikada nazad nije dobio svoju skupocjenu ronilačku opremu koju su koristili crnogorski policijski ronioci pod komandom Veselina Mijajlovića. Zbog toga je Krstulović najavio da će protiv države Crne Gore podnijeti odštetni zahtjev od najmanje 200 hiljada eura.
Brajovići Vuksanović ćute o Mijajlovićevim aktivnostima
Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorilo na pitanje "Vijesti" da li je resor kojim rukovodi Ivan Brajović (SDP) upoznat sa činjenicom da je aktuelni direktor RCUD-a i nekadašnji komandir Ronilačke jedinice MUP-a Veselin Mijajlović 1991. predvodio paravojnu ronilačku jedinicu pod okriljem TO Crne Gore na dubrovačkom ratištu. Brajović nije odgovorio ni na pitanje da li je upoznat sa zadacima koje je na dubrovačkom području vršila ta jedinica.
MUP, ali ni Uprava policije kojoj smo se, takođe, obratili, nije odgovorio ni na pitanje da li je taj organ do sada istraživao kakva je veza aktuelnog direktora RCUD-a i nekadašnjeg komandira Ronilačke jedinice MUP-a Veselina Mijajlovića sa dovoženjem u Crnu Goru sa dubrovačkog ratišta motornog vozila kombi "reno trafik" , te njegove uloge u oduzimanju pravim vlasnicima, dovođenju u Crnu Goru i upotrebi u Ronilačkoj jedinici MUP-a Crne Gore plovnog objekta tipa "galeb" vlasništvo Lučke ispostave Cavtat, odnosno ronilačkog broda vlasništvo Gorana Krstulovića iz Dubrovnika.
Zanimljivo je, međutim, što su kadrovi RCUD-a za koga Mijajlović tvrdi da je isključivo "civilna i humanitarna" organizacija, prema Pravilniku o ronjenju i službi ronjenja (Službeni list RCG broj 72/2003), prema definiciji u članu 7, "profesionalni policajci koji imaju ronilačko zvanje i kategoriju stečenu organizovanom i planiranom obukom u Centru i u specijalizovanim jedinicama MUP-a".
Isti taj Pravilnik kojeg je inače, donio Upravni odbor RCUD-a, a potpisuje ga sam Vesko Mijajlović, u članu 9 definiše da nakon obuke i polaganja ispita u RCUD-u, "ronioci Centra i MUP-a dobijaju sljedeća zvanja: diverzantski ronilac, protivdiverzantski ronilac i protivminski ronilac".
Ni Mijajlović, ni MUP "Vijestima" nisu odgovorili na pitanje kako je moguće da RCUD kao "civilna i humanitarna" ustanova obavlja obuku kandidata za diverzantske ronioce koji su iznad svega, izrazito ofanzivna komponenta specijalnih vojnih jedinica i namijenjeni su isključivo za ofanzivna dejstva na teritoriji i akvatoriju pod kontrolom protivnika, kao i što će uopšte MUP-u Crne Gore diverzantski ronioci?!
Galerija
( Siniša Luković )