Ševaljević: Vjerovali smo od prvog trenutka

Povratak otpisanih bilo je ime serije koja je „zapalila” ex-YU 70-ih godina prošlog vijeka. Gotovo četiri decenije kasnije, na brdovitom Balkanu, viđen je povratak momaka koje su mnogi davno otpisali. U pitanju su rukometaši Crne Gore...

Nakon što su se penzionisali Blažo Lisičić, Ratko Đurković i Goran Đukanović, nakon što su se od reprezentacije oprostili Marko Dobrković, Alen Muratović, Goran Stojanović i Aleksandar Svitlica, nakon brojnih lomova u Savezu... više niko nije ozbiljno računao na „crvene”. Bili su potpuno otpisani i kada se saznalo ime rivala u baražu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, jer je Švedska rukometna velesila.

U međuvremenu je tešku povredu doživio startni pivot Mladen Rakčević, a pred okupljanje su otkazali i prvi šuter Žarko Marković, te Žarko Pejović i Novica Rudović. Niko nije smio ni da pomisli da prijeti „vikinzima”, ali je nada tinjala...

Crna Gora je napravila senzaciju, u dvomeču srušila velikog rivala (izgubila u Stokholmu 22:21, u „Morači” slavila 20:18), izborila vizu za Svjetsko prvenstvo, ali i dobila igrača za godine koje slijede - Vasko Ševaljević, jedan od mlađih u timu Zorana Kastratovića, u tih 120 minuta postigao je čak 16 golova, preuzimao odgovornost kada je bilo najteže i izrastao u heroja nacije kada je devet sekundi prije kraja stavio tačku na senzacionalnu pobjedu.

- Ne bismo se bavili ovim čime se bavimo da ne vjerujemo. I kad je realno i kad nije, očekuje se veliki rezultat, mora se bar vjerovati i nadati se potajno. Sigurno je da su nas mnogi otpisali poslije žrijeba i već poslali Šveđane na Svjetsko prvenstvo, ali mi smo dokazali da smo od prvog trenutka vjerovali da možemo do Španije. Da nije bilo vjere i nade, ne bismo ovo ni uradili. U Stokholmu smo vidjeli da možemo da igramo sa Šveđanima, shvatili smo da nikad nismo bili bliži Svjetskom prvenstvu. Ispostavilo se da smo bili u pravu - poručuje Kotoranin koji za tri dana puni 24 godine.

Smatraš li da vam je odluka da se u odbrani igra zona 3-2-1 omogućila da dođete do Svjetskog prvenstva?

- O tome dovoljno govori činjenica da smo primili 22, odnosno 18 golova od reprezentacije koja je i dalje zvanično četvrta ekipa na svijetu. Znali smo da im ne odgovaraju duboke zone, koje mi na Balkanu gajimo godinama. Prvo je Lovćen forsirao odbranu 3-2-1, kasnije su to radile i sve ostale ekipe.

Ševaljević naglašava da su svi u reprezentaciji znali da nikako ne smiju da prihvate skandinavski stil rukometa...

- Svjesni smo bili da ne možemo da se nadtrčavamo sa Šveđanima, jer nam ne odgovara igra na veliki broj golova, sa puno šuteva, kontri i polukontri. Znali smo da ne možemo da se nosimo sa tim, da nemamo toliki fond igrača i bekove koji mogu u svakom trenutku da šutnu sa 10 metara. Te nedostatke smo morali da nadoknadimo borbenošću i srcem, zbog toga smo izlazili na njihove bekove na 10-12 metara. Pokušavali su da nas probiju, ali im nije išlo, u pojedinim trenucima djelovali su zbunjeno. Branili smo se jedan na jedan, a mnogi treneri će vam reći da odbrana nije nikakva filozofija, već da je najvažniji voljni momenat.

Jeste li namjerno usporavali igru?

- Da smo ušli u utakmice sa ispucavanjem, bili bismo surovo kažnjeni iz kontri. Tobijas Karlson i Magnus Jernemir drže odbranu Flensburga, odnosno Barselone, Matijas Anderson je najbolje ocijenjeni golman Bundes lige, dok Johan Sjestrand brani sa Šarićem u Barseloni. Njih četvrorica odlično sarađuju, odbrambeni igrači blokom štite jednu, a golman drugu stranu. Zbog toga smo morali pažljivo da biramo situacije, da dolazimo do zicera. Nismo igrali dosadan rukomet, ali smo znali da moramo jako pažljivo da čuvamo svaku loptu.

Igrao si protiv Jernemira, jednog od najboljih odbrambenih rukometaša svijeta. Da li si se posebno spremao za duele sa njim, jer si ga dosta puta nadmudrio?

- I treneri skrenu pažnju kad „snime” neke situacije, ali to radimo i mi igrači. Vidio sam neke slabosti, ali mora da se zna da je napadač uvijek u prednosti. Odbrambeni igrači uvijek čekaju da se napadač izjasni. Kada koristiš svoja najjača oružja, što je u mom slučaju igra jedan na jedan, normalno je bilo očekivati da će to nekoliko puta uspjeti. Uzgred, nije ni njima bilo lako da igraju u onakvoj atmosferi i na visokoj temperaturi. U rukometu, ipak, domaći teren znači mnogo, posebno u ovakvim situacijama, kada se igra po jedna utakmica kući i na strani. Mi smo u Švedskoj odradili 60-70 odsto posla, tako da nam je u revanšu bilo lakše.

Može li ova ekipa da napravi neko iznenađenje i na Svjetskom prvenstvu?

- Nikada nisam imao prilike da igram na svjetskim prvenstvima, srećan sam što sam to uradio sa mojom Crnom Gorom. Kažu mi svi da je šampionat svijeta lakši nego Evropsko prvenstvo. Bude uvijek nekih iznenađenja, kao što je Argentina šokirala Švedsku (27:22, prim. a), a tu su Egipat, Tunis... Rukomet je jako jednostavna igra, ko ima igrače koji dobro trče i skaču može da sastavi dobru reprezentaciju, ali je centar ipak Evropa. A za nas, ako smo već izbacili zvanično četvrtu selekciju svijeta, niko ne može da kaže da će nas lako savladati. Plasman na Svjetsko prvenstvo je veliki plus za crnogorski rukomet, nadamo se povoljnim stvarima i u Španiji - zaključio je Ševaljević.

Kotor, Tivat, Cetinje, Pamplona...

Vasko Ševaljević je rođen na Cetinju 21. juna 1988. godine, ali je odrastao i živi u Kotoru. U drevnom gradu je počeo da se bavi rukometom sa 12 godina, a kada su se klubovi iz Kotora i Tivta fuzionisali, postao je igrač Boke.

Dres tima koji je igrao mečeve u Tivtu nosio je sezonu i po, prije nego što je 2006. prešao u Lovćen. U gradu u kojem je rođen proveo je tri i po godine, stasao kao igrač i u pravom trenutku, ljeta 2010, prešao u Amaju San Antonio.

U klubu iz Pamplone, koji je 2001. bio prvak Evrope, prošle sezone je bio treći strijelac sa 105 golova na 28 utakmica u Asobal ligi (3,75 prosječno). Godinu ranije, sa timom iz Navare igrao je polufinale Kupa pobjednika kupova, u kojem je francuski Tremble slavio zbog većeg broja golova postignutih u gostima.

- Mislim da sam u pravom trenutku otišao iz Lovćena, ali mi je cetinjska škola dosta koristila. Proveo sam dvije fine godine u Španiji, odigrao mnogo dobrih utakmica i držao kontinuitet igara. To je bilo nevjerovatno iskustvo za mene, igrao sam protiv vrhunskih rukometaša - kaže Ševaljević, koji je odlučio da napusti Španiju i pronađe klub u nekoj drugoj zemlji.

Publika nam je dala krila

Ševaljević je zahvalan navijačima na podršci i smatra da je odluka da se revanš igra u Podgorici bila prava.

- Mogli smo da pretpostavimo da će navijači biti pravi, jer smo prvi meč odigrali jako dobro i znali smo da će, ako se sve medijski isprati, atmosfera biti veoma dobra. Do sada nije bilo mečeva muške reprezentacije u Podgorici, ovo je bio pun pogodak i pravi momenat za to. Publika nas je nosila, pogotovo u posljednjih 10 minuta. Tada smo gubili neke duele u odbrani, ali je Rade Mijatović skinuo nekoliko zicera i publika nam je tada dala krila, bila je naš osmi igrač - kaže Ševaljević.

Smatraš li da je ono vaše izvođenje himne u Stokholmu uticalo na posjetu u „Morači”?

- Čitao sam komentare po internetu i u novinama, gdje su navijači rekli da su im suze krenule na oči kada smo zapjevali. Propust organizatora nam je dobro došao, jer kada je počela pogrešna himna nismo imali drugog izbora nego da izvučemo situaciju. To je bilo jako dobra, pozitivna, originalna stvar. Vjerovatno je to još više podgrijalo atmosferu, a posljednji minut i slavlje nakon utakmice nikada neću zaboraviti - naglašava strijelac 16 golova u dvomeču sa Švedskom.

Galerija

( Nikola Nikolić )