Na izborima ništa novo

Dan poslije lokalnih izbora čuo sam, naravno, sijaset komentara na temu debakla opozicije. Čini se da iznenađenih nema. Po jednima - „kako posijete tako ćete i požnjeti“, a po drugima više ne vrijedi ni „sijati“ jer svakako će najviše depees „požnjeti“. I ništa se novo ne događa na crnogorskoj deprimirajućoj političkoj sceni. Sve metode iz afere „snimak“ su neupitna realnost i jedino je pridodato više nego ranije nasilničko ponašanje. Bos kaže „da ako upadate u tuđi prostor prizivate đavola“. U takvoj izjavi je čini mi se savršeno jasna poruka upućena svim političkim oponentima koji bi se drznuli da upadaju u njegov interesni prostor. Ali depeesova mašinerija je sve oko ovih izbora odradila baš onako kako se od njih i očekivalo. Iako teška srca, većini od nas ovaj put nije uopšte teško priznati da im zadatak, zapravo, pored ovakve opozicije i nije bio pretežak. Pođimo redom.

Ima li neko toliko naivan u opoziciji da misli da se bez snage cjelokupne opozicije može pobijediti bosov režim? Valjda nema. Ima li nekoga u redovima opozicije a da toga nije bio svjestan godinama i izborima unazad? Valjda nema. Ima li nekoga u opoziciji ko računa na ozbiljnu dugoročnu korist samo od prekompozicije unutar opozicionog biračkog korpusa? Možda ima, ne znam, ali to nije naročito inteligentno. Ima li nekoga ko sumnja u činjenicu da ne možete daleko dogurati političkim licemjerstvom: izbore malo priznate malo ne priznate (parlamentarne ne priznate, a eto lokalne povremeno priznate)?.. I tako dalje... Kako god, ali opozicija nikako da se dozove pameti i zbije redove, a razlike da ostavi po strani zarad jedinog pravog cilja: demokratska smjena nedemokratskog režima. I evo, rezultat opozicionog politikanstva i nesrećnog unutaropozicionog rivalstva je tu. Ima tu, doduše, krivnje sa svih strana.

I šta dalje? Da ponovo u nedogled slušamo djetinjaste teorije zavjere pojedinih samozvanih lidera? Da opet slušamo priče o novim inicijativama, uličnim akcijama, itd? Da li ta gospoda imaju makar nekakav osjećaj grižnje političke savjesti (postojanje političke savjesti ne treba uzeti „zdravo za gotovo“ - rijetka je to pojava) zbog činjenice što su nam neslogom podarili slijedeće godine mizerije i mršave nade za pridruživanje „normalnim“ narodima koji nemaju problem demokratske smjene vlasti? Jedan lider je, ipak, pokazao savjest i odstupio. Znam, naravno, kao što i mnogi znaju, da ubjedljiva većina dotrajalih lidera neće odstupiti. Ostaće oni još neko, možda i podugo vrijeme da sujetno prkose promjenama u koje se toliko kunu. Neka nova mlada ekipa je na političkoj sceni i neka im je sa srećom. Samo se treba nadati da će brzo izvući pouke i odbiti da dovijeka budu perspektivna opozicija.

U Crnoj Gori je premalo stručnih i sposobnih ljudi i sve ih treba okupljati bez kompleksa i straha od „nelojalnosti“. Partijskim energičnim promoterima se mogu dati političke pozicije a stručnjacima pozicije sa kojih će unapređivati sisteme uprave. Opozicija u nekim opštinama drži vlast, ali može to i mora mnogo, mnogo bolje, kadrovski i organizaciono prije svega. U protivnom, ostaće nam samo populizam i lijepa želja (još za dugo utopija) da se bosova partija reformiše iznutra kad ne može spolja.

( Milovan Baždar )