Sudija Osnovnog suda u Podgorici Miodrag Pešić: U sudnici najviše varnica tokom procesa razvoda

Sudski postupci u kojima se odlučuje o pravima i interesima najčešće su i najstresniji za sve koji u njima učestvuju. Svako suđenje je priča za sebe, ali je konfliktna situacija zajednički imenitelj za postupke u vezi sa porodičnim odnosima u kojima se odlučuje o pravima i interesima maloljetne djece”, kaže sudija Osnovnog suda u Podgorici Miodrag Pešić, govoreći za “Vijesti” o najzahtjevnijim i najstresnijim sudskim procesima.

Vrlo često se roditelji u postupku za razvod braka, kada je razvod neminovnost, ne slažu oko vršenja roditeljskog prava nad maloljetnom djecom.

“Tako porodični konflikt i međusobnu netrpeljivost, najčešće i nesvjesno prenose na djecu, što u najvećem broju slučajeva dovodi do stresnih situacija u sudnici. Nerijetko se desi da roditelji neprijateljstvo i nezadovoljstvo prema sudskoj odluci kojom se za vršioca roditeljskog prava određuje samo jedan od njih, usmjere direktno na sud, odnosno sudiju. Naravno, bez argumenata i racionalnog objašnjenja”, navodi sudija, član Sudskog savjeta Crne Gore.

Suđenje je, priča, posao koji je veoma podložan stresnim situacijama.

On kaže da upravo činjenica da se u postupku pred sudom odlučuje o ljudima i pravima koja ih čine ljudima, kod stranaka nekada izaziva neočekivane reakcije, zbog čega dolazi do neprijatnih situacija, i neophodno je da sudija, u svakom konkretnom slučaju adekvatno reaguje.

To iziskuje, osim poznavanja prava, i određena znanja iz oblasti psihologije i sociologije.

“Biti sudija je veoma zahtjevan posao, naročito ako ga obavljate odgovorno i savjesno. Imajući u vidu ogroman broj predmeta u sudu, zbog povećanog priliva, naročito u građanskoj oblasti, osam časova radnog vremena nije dovoljno da bi se sve obaveze završile.

Zbog toga se, radi blagovremenog izvršenja obaveza, određeni dio posla obavlja kući. Ukoliko se tome dodaju loši uslovi u kojima radimo, s obzirom da kabineti površine nekih 10-12 m2 predstavljaju istovremeno i sudnice u kojima nekada boravi, kada su suđenja u toku i više od desetak ljudi, da plate, bez obzira što su iznad crnogorskog prosjeka, ne predstavljaju adekvatnu nagradu za posao koji sudija obavlja. Imajući u vidu i odgovornost i obim posla, te da određeni broj sudija nema riješeno stambeno pitanje, dolazi se do zaključka da je posao sudije veoma stresan i da na to utiče dosta faktora”, priča Pešić.

Stres kao motivator

Suđenje je, priča, posao koji je veoma podložan stresnim situacijama.

Pešić kaže kako je stres u suštini naša reakcija na percepciju događaja, te da ga stvaramo svojim odnosom prema sebi, okolini, ljudima, poslu. “Prvi korak u borbi protiv stresa je upoznavanje sa samim sobom, svojim temperamentom, osjećanjima, pa tako dobrom analizom svojih navika, pokušavam, ako ne u potpunosti eliminisati izvor stresa, ono ga smanjiti na najmanju moguću mjeru”, navodi sudija. Kao najbolji načini borbe protiv stresa su se pokazali, priča, bavljenje raznovrsnom fizičkom aktivnošću i provođenje slobodnog vremena sa dragim ljudima.

“Međutim, iako je stres negativna pojava i nužna posljedica svakog odgovornog posla, mislim da odeđena doza stresa može biti i motivišući faktor za obavljanje radnih zadataka, naročito ako na stres gledate kao na izazov i šansu za afirmaciju svojih potencijala. U prevazilaženju stresa je veoma bitan i pozitivan stav koji imam prema poslu koji obavljam i koji mi predstavlja zadovoljstvo i omogućava kreativan rad i priliku za usavršavanje i kontinuirano učenje, a što je sve preduslov za kvalitetno obavljanje sudijske funkcije”, zaključuje naš sagovornik.

( Jelena Jovanović )