Noćni program

Ovo moram zbog mlađih čitalaca. Na jednom mitingu LSCG prije 20 godina ljudi su pjevali osmerac na temu municije, a Slavko Perović im je odgovorio da ne treba da lete kao meci nego kao Dejan Savićević.

Kasnije se ispostavilo da ne treba ni tako da lete jer se Dejo za volanom pokazao kao ludi čovjek, kako god, shvatili ste poruku - Slavko je naredio da se na gada ne ide puškom nego ljepotom, znanjem i duhom.

Ali ovo nije tekst o Slavku, bilo ih je ovih dana dovoljno - ovo je tekst o pokretu koji obilazi stubove režima. Ako želi stvarno da oburda stubove, pokret treba da uradi nešto važno – da politički emancipuje ulicu. Ako hoće, može da ponudi novi model borbe i mobiliše najbolje, kao što su najbolji trubili kroz Budoš kada se kretalo na mitinge liberala.

Dobre duše se ustežu da kritikuju pokret jer je dragocjen i treba mu dati šansu da se razbukta. Ja ne mislim tako, mislim da smo mrtvi bez permanentnog mudrovanja. Aktivisti po Njujorku glasaju, debatuju, igraju se komiteta, samo da bi došli do pravog odgovora i plana po kome će OWS nastaviti; gledam ih često na Vašington park skveru i mislim – demos kratein, makar među hipsterima.

Prvo me interesuje zašto i kako se desilo da ključna riječ protesta struja, odjednom postane - mafija. Je li struja u međuvremenu pojeftinila? Nije - moj račun na Menhetnu je manji od onog u Šušanju, gdje nema trafostanice pa kad upalim klimu smanji se ton na televizoru. A kad gledam bez tona vidim mnogo gnijeva i pomalo zabave u Podgorici.

Građanin ne brine zbog mafije nego zbog porodice kojoj je mafija ispraznila džepove, zato se treba držati ekonomskog bratstva i, što da ne - klasne solidarnosti. Vrlo me raduje potpisivanje peticija protiv plaćanja taksi za struju i telefon, pa molim da se nastavi u tom pravcu, a da mafiju ostavite ovim sokolovima iz opozicije.

Molim pokorno i da se uvaži mala sugestija oko termina izdajnik, špijun, kukolj i žito. Postoje neke riječi koje su kontrarevolucionarne. Jednostavno više nijesu seksi. Trebalo bi ih izbjegavati jer to su riječi stare nekoliko ratova, umorne su i teške. Veliki Nabokov je iz sličnih razloga Lolitu pisao na engleskom, što nas dovodi do važnog pitanja: Who the fuck is Aleksandar Damjanović?!

Gledao sam na TV, priznajem, ali nisam shvatio šta je časni SNP htio da kaže, kakve to veze ima sa mojim životom i đe je Momir u cijeloj priči? O čemu se radi, volio bih da mi neko objasni, hoćemo li pobijediti mafiju ako pukne u baraci SNP-a, i otkad je rečeni Aleksandar tolika spicifoga.

Ne želim da ispadnem provokator i najbolji drug onog čudaka Kusovca, vrijeme je da malo svoje stavove potkrijepim dobrom knjigom. To je moj doprinos pokretu, uz želju da se što više lijepih i pametnih nađe na ulici, da se neko i smuva dok rušimo vlast. Zašto ne, gdje su te seksualne manjine, je li im Dinoša bio jedini problem u životu?

Knjiga nosi naslov “Diktatori uče” (The Dictator’s Learning Curve). Napisao je, ako to ikoga zanima, Villiam J. Dobson, bivši urednik Foreign Affairs-a, pročetničkog glasila koje Crnu Goru zove mafijaškom državom.

Dobson piše kako ozbiljni diktatori više ne šalju konjicu nego golubove mira. Tirani se danas satiru od demokratije u svojim govorima. Protivnik se mijenja, presvlači i tvituje. Kordoni više nijesu na ulici, a prije nekoliko godina bila su tri specijalca na jednog radnika KAP-a. Znači da se pozicije brane negdje drugo. Napadni na internetu, ili ako to već radiš, neka bude jače. WEB i dizajn, propaganda, sprdačina, video-igrice i YouTube. Zna Dobson, prešao je kao dopisik 93.000 kilometara po mjestima grđim od Crne Gore.

Autor kojeg toplo preporučuje New York Times tvrdi da se građani rađe okupljaju po noći. Noćni program, recimo, svako veče kod spomenika kralju Nikoli, samo treba očistiti one skaline i sazvati omladinu - sve će biti dobro kada politika sa transparenata siđe u nečiji život.

Znam da nije lako, ali mora biti lijepo i zabavno. Kasica- prasica je bila pogodak, što je pola ure posla kada imaš efektnu ideju i jasan narativ. Nije važno hoće li pasti vlast, važno je da se ljudi ne boje. Ne prepadajte ih mafijom i pojačajte muziku. Ne treba nam prevrat, treba nam nova ulica.

( Brano Mandić )