Sa djecom u prikolici po Evropi
Neobičan par iz Francuske koji već 13 mjeseci biciklima putuje po svijetu prošao i kroz Crnu Goru, zbog gostoprimstva na Žabljaku boravili tri dana
Iako do pravog turističkog bukinga treba još vremena, Durmitor i rijeka Tara i ove predsezone privlače turiste u velikom broju. Zato se, svakodnevno i svugdje, mogu vidjeti automobili, kamp prikolice, pojedinačni i grupni motociklisti, hajkeri ili bajkeri. Kod svih njih prepoznatljiv prtljag, garderoba ili druga oprema.
Ipak, preplanula od sunca porodica iz Francuske koju smo juče sreli, izazivala je posebnu pažnju. Dva obična turno bicikla sa prikolicama. Žena vuče poveliki tovar opreme za ljeto i zimu, šator, hranu, piće, posuđe i još ko zna šta, a čovjek dva mališana udobno smještena u prikolici. Scena interesantna, a njihova priča još više.
Thomas, Maryline, četvorogodišnji Manon i dvogodišnji Loic Leroy iz Saint Jean de Belleville, podno Alpi, u blizini mondenskog Grenobla, nakon 13 mjeseci avanturističkog putovanja, proputovali su i kroz Žabljak.
Tako sa dužim ili kraćim zadržavanjima u pojedinim mjestima svih ovih mjeseci, jer vole raznovrstan način života i upoznavati predjele, narode i njihove kulture.
"Probali smo ovo prije nego što su stigla djeca. Mjesec dana smo pješačili po Novom Zelandu. Našu strast nije promijenilo ni uvećanje porodice. Jedan pa drugi sin. Loic je tek prohodao kad smo, 24. maja 2011. godine, krenuli na ovaj put, ali je imao iskustvo, jer je, dok se hranio majčinim mlijekom, bio u prikolici svih 20 dana obilaska naše zemlje" priča Tomas i gledajući mapu sa flomasterom pojačanom dosad pređenom trasom kaže da su nakon Francuske prošli kroz Belgiju, Njemačku, Dansku i Švedsku.
Odatle trajektom preko Baltičkog mora u Poljsku, zatim Češka, Austrija, Mađarska, Srbija, Rumunija, Bugarska, Turska, arhipelag i kopneni dio Grčke, Albanija i Crna Gora. Do Žabljaka više od 12.000 kilometara biciklima koja pojedinačno koštaju oko 300 eura i koja je Tomas kad je to trebalo servisirao. Kupovali su i spremali hranu. Loicu nije nedostajalo pelena.
Kući će prema planu u oktobru, jer stariji sin Manon polazi u školu"Namjerno smo se kretali “malim” putevima i nailazili na manje poznate predjele i sredine. Manja gužva u saobraćaju omogućavala je relaksiraniju i bezbjedniju vožnju, što nam je zbog djece bilo važno, ali i zbog činjenice da su nam moderne saobraćajnice i veći gradovi na više načina bili poznati. I, ispostavilo se, naročito na Balkanu, da su ruralni ljudi mnogo ljubazniji i predusretljiviji od onih urbanih koji sve gledaju kroz novac. Možda zbog mališana, u Turskoj, u Antaliji, umjesto uobičajeno nekoliko ostali smo mjesec dana kod jedne porodice. Na pitanje da u njihovom dvorištu postavimo šator insistirali su da boravimo u kući, pa je tako i bilo “sa svim pravima i obavezama”. Slično je bilo i na Kipru gdje smo ostali 21 dan i često zbog hladnoće šator zamjenjivali sobama i pravim krevetima”, kaže Tomas i dodaje da su ih zimus ekstremne hladnoće srećom zatekle na grčkim ostrvima, pa su zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi taj period bez poteškoća prebrodili.
Na gostoprimstvo i ultimativan boravak i konak u kući naišli su i u Lijevoj rijeci. Takvo iskustvo se nije ponovilo negdje kod Mojkovca, gdje im je za jednu noć traženo 40 eura. Kaže da su putevi u Crnoj Gori, kojim su prošli, najbolji na Balkanu.
Flomaster na mapi obilježiće neke puteve kroz Hrvatsku. Kući će prema planu u oktobru, jer stariji sin Manon polazi u školu. Onda Maryline na posao medicinske sestre, a Tomas zimi na posao operatera na uspinjačama, a ljeti da na užadima izvodi građevinske radove.
I, kažu, nije nemoguće da ponovo krenu u neku avanturističku misiju. Hajking, bajking ili neku treću. U Francuskoj su i za to stvoreni zakonski preduslovi. Čak i kod obrazovanja djece, pohađanjem nastave putem interneta uz polaganje konačnog ispita na kraju školske godine.
Dnevni limit 12 eura
Tomas kaže da je njihova projekcija da dnevno troše 12 eura. Izvan tog okvira rijetko, a nikad preko 20 eura.
"Tako formiramo poseban fond iz koga bismo plaćali eventualne zdravstvene usluge ili avionske karte ako bi do toga došlo. Od Mojkovca, kroz jedinstven ambijent kanjona i neponovljivu arhitekturu mosta na Tari došli smo u Žabljak. Umorni od uspona, od mosta do Žabljaka, naročito supruga koja je izvukla više od 50 kilograma prtljaga zatražili smo konak, spremni da za spavanje platimo i više od zacrtanog dnevnog limita. Obostrano zadovoljni bili smo i mi i vlasnici “Zorić apartmana”. Mi dodatno, jer smo dobili i jedno noćenje gratis, pa smo u ovom gradu umjesto jedne ostali tri večeri i stvorili pravo prijateljstvo sa stanodavcem”, kaže Tomas, polazeći iz Žabljaka prema Nikšiću i dalje prema Dubrovniku.
Galerija
( Obrad Pješivac )