Saša Lošić 25 godina nije primjetio "grešku" u "Bolje biti pijan nego star"
Frontmen "Plavog orktestra" priznaje da njegove pjesme često nemaju smisla
Ako vam se ovih dana učinilo da ste na ulicama Podgorice vidjeli Sašu Lošića Lošu, frontmena neuništivog “Plavog orkestra”, nijeste se prevarili. On je već nekoliko dana u glavnom gradu Crne Gore kao specijalni gost “Underhill festivala” na kojem je u petak veče prikazan dokumentarni film Pjera Žalice o njegovom bendu “Orkestar”.
Interesovanje za film bilo je veliko, a priča o izgubljenoj utopiji zvanoj Jugoslavija, ispričana kroz prizmu benda koji je obilježio ta “dobra, stara vremena”, izmamio je suze mnogima koji su bili prisutni na projekciji. Dok sjedi u bašti “Soul 2 Soula”, gdje je nekoliko sati vidno raspoložen razgovarao sa novinarima, pjevač tvrdi da nije to primijetio, ali da su mu rekli i da ga takve stvari ne čude.
Kao glavnog krivca za to što “Orkestar” nije samo još jedan film koji prepričava biografiju nekog benda, Lošić vidi upravo sebe.
"Kad čitam ili gledam filmove o prošlom vremenu uvijek je nešto suvoparno, uvijek su tu nekakvi opšti podaci, nikad se ne zagrebe ljudski. A ja sam na razgovor sa svim ovim predsjednicima, velikim ličnostima, išao nepripremljen. Pitao sam ono što me stvarno zanima i onda su se valjda ljudi opustili i dobili smo presjek duhovnog koda vremena. Jugoslavija se tu nametnula kao privatna nostalgija.
Pjer je prikazao vrijeme prije, u toku i poslije rata kroz prizmu glavnih likova. Mogao je to biti i neki kondukter, ali evo u ovom slučaju je jedna istočnoevropska pop zvijezda tj. ja", objašnjava on.
Čeka se album
“Plavi orkestar” se nakon dugogodišnje pauze vratio na scenu 2010. velikom balkanskom turnejom, a film je izašao godinu dana kasnije. Lošić tvrdi da nije u pitanju marketinški trik. Kaže da bi krenuli na turneju u isto vrijeme kad je i film izašao, da su htjeli to, tvrdeći da se njegov bend uopšte ne ponaša tržišno, već da je sve to „skup očajničkih poteza za koje ni sam ne zna kako uspijevaju“.
Čim je “Plavi orkestar” ponovo oživljen, najavljen je i novi album. Prošlo je tri godine od kad je počelo snimanje, a popularni Loša kaže da je pitanje dana kada će biti objavljen.
"Prije nego sam pošao u Podgoricu ponio sam u Dallas records CD na kojem je markerom ispisano `Plavi orkestar - novi album - master`. U procesu je remasteringa i omot se radi, za jedno sedam do deset dana će biti gotovo", priča on.
Kaže da publika može očekivati bazični Orkestar, lišen efekata i bilo kakve pretencioznosti, ali u isto vrijeme moderan i eksperimentalan.
"Volio bih da ne izazovemo ravnodušnost, jer je danas muzika izgubila iluziju, sve je samo još jedan ringtone u mobilnom telefonu. Uspjeti makar da iznerviraš ljude je jako teško danas", tvrdi pjevač.
Pola pjesama nema logike
U ulici u kojoj se nalazimo, Njegoševoj, iz nekoliko lokala dopire narodna muzika, a nije rijetkost da nakon nekog “narodnjaka” se čuje i koji hit “Plavog orkestra”. Loša kaže da mu to ne smeta i da poslije toliko godina na sceni ljudi znaju kakav je njegov opus i na čijoj je strani.
"Kad odrastaš u Sarajevu podložan si svim uticajima: iz frizeraja, iz ćevabdžinica dolaze sevdalinke, novokomponovana muzika, Zaratustra, Gang of Four, pank, dalmatinska klapa, Zdravko Čolić. Tako da kod nas nema tog nekog muzičkog šovinizma. “Suada”, recimo, je samo incident u našem ranom pop pank repertoaru i mi smo uvijek bili konceptualan bend koji je volio tako da pravi nesporazume. Kod nas to uvijek izaziva neku bol, u Engleskoj bi to nazvali dobrim eksperimentom- smatra pjevač.
Ali i priznaje da njegove pjesme često nemaju smisla. Tako je nedavno jedan fan “Plavog orkestra” na YouTubeu ukazao na apsurd u pjesmi „Bolje biti pijan nego star“ – u prvoj strofi Loša kaže „žao mi je što smo bili samo dobri drugovi“, dok u refrenu pjeva „vino ne zna da smo nekad bili srećni par“.
"Uhvatim se u razmišljanju, pjevam 25 godina i nikad to nisam primijetio. I onda sam počeo da kopam po pjesmama i vidio da je pola potpuno iracionalno. Riječi nemaju veze jedna s drugom, nema radnje, nema logike. A ljudima svejedno", uz osmijeh priča pjevač.
Rambo je veliki mislilac
Lošić se, prije nego je otputovao za Podgoricu iz Ljubljane, nekoliko dana družio sa crnogorskim predstavnikom na nedavno održanoj Evroviziji – Rambom Amadeusom. Njegov ga je nastup na ovom takmičenju, kaže, oduševio.
"On je jedan od rijetkih koji je uopšte progovorio kritično o Evropi. Kad gledaš Evroviziju, to je frik šou, to je Pink Frojd... A Rambo je izašao opušteno pred veliki auditorijum i poslao poruku, ne opterećujući se glasovima. I normalno, odmah su se zakačili ozbiljni mediji: BBC, Times... I toliko gledalaca na YouTubeu je fenomenalno- ocijenio je frontmen Orkestra.
Sa Svjetskim Kilo Carom se, kaže, druži odavno i veoma ga poštuje. Čak ga smatra jednim od najvećih mislilaca na ovim prostorima. - Sad bi se naljutio da čuje, ali za mene je u rangu Slavoja Žižeka.
U isto vrijeme je zadržao duh, nije pretenciozan, ne voli da širi miris važnosti oko sebe, ali za mene lično svaka njegova izjava je mali esej. Budućnost će pokazati koliko je on bio veliki vizionar. Odlazak na Eurosong mi se čini kao vrlo opušten i duhovit, jer on se ne doživljava ozbiljno. Početak je kraja kad sebe počneš da doživljavaš ozbiljno", tvrdi Lošić.
Neuzvraćena ljubav
„Orkestar“ nije, naravno, prvi film u kojem se pojavljuju članovi sarajevskog benda. Loša zapravo uz osmijeh priča kako posljednjih godina živi po dokumentarnim serijama, ima ga u „Rockovniku“, „Robnoj kući“, filmovima o Bijelom dugmetu i EKV-u.
Čim se pomene ovaj posljednje pomenuti, „Kao da je bilo nekad“, pjevač “Orkestra” objašnjava kako je njegov bend zapravo prvi imao ideju o dokumentarcu, ali da su mnogi to vidjeli od njih i u međuvremenu ih pretekli. I to je dobro, kaže on. A zatim se vraća na priču o kultnoj beogradskoj grupi.
"Prvi album snimali smo u jednom studiju u Zagrebu i mi smo snimali prijepodne, a EKV poslijepodne. Oni su slušali naše pjesme, mi njihove. Bilo mi je posebno drago zbog toga što mi je “Šarlo akrobata” bio omiljeni bend.
Ali znam da našu muziku Milan nije volio. Ja sam njih volio još od “Limunovog drveta”, tako da je to bila jedna neuzvraćena ljubav", prisjeća se pjevač.
Galerija
( Stefan Strugar )