Ukrajina: Djeca ulice se bore da prežive

Harkov je jedan od četiri ukrajinska grada u kojima se održava Evropsko prvenstvo u fudbalu. U obnovu stadiona Metalista uloženo je 60 miliona eura, za događaj koji bi trebalo da demonstrira moderna dostignuća države za vrijeme vladavine predsjednika Viktora Janukoviča.

Međutim, šampionat neće uticati na beskućnike u Harkovu, osim što su uloženi napori da se oni sklone sa ulica, piše „Gardijan“ i ističe da „trenutak slave“ Ukrajine samo naglašava bolno spori proces poboljšanja života djece u društvu gdje siromaštvo, alkoholizam i zanemarivanje od strane roditelja i dalje mnoge tjeraju na ulicu. Vlada negira da takav problem postoji, ali Unicef procjenjuje da je čak 160.000 ukrajinske djece prepušteno ulici.

Nakon 12 godina na ulici, Andrej je pošao kući zbog incidenta zbog kojeg je zamalo izgubio život. Zaspao je pošto se napio votke u šumi u Harkovu na istoku Ukrajine a kada se probudio vidio je da mu noge gore.

Pošto se bojao da ode u bolnicu, Andrej (20) je sam sanirao opekotine dok njegov brat nije shvatio da će umrijeti ako ne pođe kod ljekara. U bolnici su mu skinuli toliko kože da su uklonili i tetovaže. Sada se oporavlja u Depolj centru za beskućnike i vjeruje da ima šansu da za sobom ostavi godine života u jednom podzemnom tunelu, dane kada je udisao ljepilo i krao - način života zbog kojeg je dobio tri godine zatvora.

Vitalij (20), koji povremeno živi u šatoru - to mu je „ljetnji dom“ - jedan je od najstarijih među onima koji se pojave niotkuda u minibusu Depolj centra da bi uzeli supu i sendviče tokom večernjeg kruženja po gradu. Jevgenij (16) preživljava tako što krade metalni otpad. I on je – poput mnogih – zavisnik od udisanja ljepila. Reporteru „Gardijana“ je pokazao gdje živi zimi. Kroz tunel ga je poveo u malu mračnu prostoriju koju dijeli sa desetinama drugih beskućnika. Tu ih griju ogromne cijeve koje sprovode vodu kroz grad.

Po podu su razbacane plastične flaše, kese, paketi, limenke i odjeća. U prljavštini ima čak i plišanih igračaka. Kaže da se, uprkos skučenosti, dobro slažu. „Svako zna gdje spava. To je moja soba“, rekao je pokazujući na jedan ćošak.

Vitalij i njegov brat blizanac, koji je trenutno u zatvoru, pobjegli su od kuće kada su imali sedam godina zato što su se njihovi roditelji stalno tukli. Kaže da je policija u prošlosti ispaljivala suzavac u tunel i tukla ih. Po rukama su mu posjekotine koje je napravio da bi simulirao mentalnu bolest kako ga ne bi odveli u sirotište. Novinaru Džou Grifinu je otkrio i da je nedavno postao otac ali još nije sigiran da li će se zbog toga skloniti sa ulice. „Ima i mana i prednosti. Ne plašim se nikoga i ničega. Ovako nema hrane, ali je sloboda neograničena.“

U reportaži se dalje navodi da većina djece koja su završila na ulici ima porodicu, ali da su izabrali opasnosti ulice, čak i na temperaturama od minus 30, u odnosu na bijedni život sa roditeljima koji se opijaju, tuku ih ili nisu u stanju da im obezbijede hranu ili odjeću.

U izvještaju Unicefa iz 2010. o siromaštvu djece kaže se da su porodice zapale u krizu zbog siromaštva, alkoholizma i nasilja u porodici.

„Gardijan“ ističe da je globalna finansijska kriza pogoršala te probleme, a da neki teturaju u vakuumu koji je nastao nakon otcjepljenja Ukrajine od Sovjetskog Saveza, kada je država regulisala porodični život.

Keli Megi iz Čikaga, koja radi kao savjetnik u centru Depolj, kaže da se mora rješavati problem lošeg roditeljstva kako bi se spriječilo da se djeca okreću ulici, ali je malo vjerovatno da će se to desiti na kraći rok.

Ukrajina u međuvremenu mijenja zastarjela sirotišta manjim regionalnim hostelima, gdje djeca borave prije nego što se smjeste u hraniteljske porodice. Tako je uvedena politika plaćanja porodicama za hraniteljstvo – iako one ponekad uzmu novac i napuste djecu. Britanski dnevnik piše da je za vlasti teško da nadziru uslove u hostelima ili u hraniteljskim porodicama. Ona su na ulici izložena velikom riziku da dobiju HIV, budu zlostavljana ili se „navuku“ na drogu.

Iako je na riječima neustrašiv, nazire se da i Vitalij žudi za normalnim životom. Na pitanje „Gardijana“ gdje bi želio da bude za pet godina, odgovorio je: „Sebe vidim u kući sa svojom porodicom kako pravim roštilj.“

Galerija

( Angelina Šofranac )