Momčilo Vujačić: Golman nema pravo na kiks
U njegovo vrijeme fudbaleri su bili najpoznatiji i najpopularniji Titograđani, popularniji i priznatiji čak i od političara
Legendarni golman Budućnosti, Čelika, Sutjeske Momčilo Vujačić svoj život posvetio je fudbalu i podgoričkom klubu u kojem je preveo preko 27 godina, što kao igrač, što kao trener! Vujačić je tokom bogate golmanske karijere ostavio dubok trag i u Zeničkom Čeliku, za koji je braneći pet godina dva puta dobio priznanje za najuspješnijeg provoligaškog golmana SFRJ. Ipak, sve godine koje je proveo van Podgorice, Budućnost je smatrao svojim klubom, a kaže da je i danas vatreni navijač “plavo-bijelih”.
"Budućnost je klub kojem se uvijek vraćam i u njemu sam proveo zaista impresivne godine svoje sportske karijere. Dok sam branio za Budućnost tokom igračke karijere imali smo veoma dobre rezultate i samo zahvaljujući slabijim uslovima za rad, ali ne i kvalitetu igrača, nijesmo uspijevali da se upustimo u borbu za najviši plasman i trofeje, pa su finale kupa i šesta mjesta u Ligi SFRJ najveći rezultatski dometi kluba u prvenstvima SFRJ."
Osim upješne igračke karijere Momčilo Vujačić je bio uspješan i trener Podgoričana, on je 1989. godine preuzeo brigu o omladincima Budućnosti i već naredne godine sa njima osvoji Kup i drugo mjesto u prvenstvu SFRJ, finale je izubljeno od Vojvodine.
"Bila je to sjajna generacija koju su predvodili Viktor Trenevski, Zlatko Kostić, Miki Vukotić...koji su poslije napravili sjajne karijere i u seniorskoj konkurenciji."
Sjajne godine u Čeliku
Pet godina u Čeliku su na neki način kruna karijere, tokom kojih je Vujačić 1971. proglašen za najuspješnijeg golmana lige, a sa klubom iz Zenice osvojena su i dva Srednjoevropska kupa, 1971. i 1972. godine.
"Tokom karijere dva puta sam bio među 10 najboljih sportista Crne Gore", kaže Vujačić
"Bile su to sjajne godine, konkurencija na golu je bila izuzetna i teško se stizalo do reprezentativne „jedinice“. Enver Marić je u to vrijeme bio neprikosnoven, branio je sjajno, ali i pored toga mislim da sam zasluzivao šansu. U to vrijeme se govorilo da sam najbolji klupski golman, a meni nije bilo jasno šta to znači, jer se do reprezentativnog gola stizalo odbranama u klubu. Tokom karijere dva puta sam bio među 10 najboljih sportista Crne Gore. U finalima SE kupa pobijedili smo prve godine Salcburg (31), a druge Fiorentinu (1:0)", prisjeća se Vujačić.
Fiorentina je na putu do finala eliminisala Partizan, pobjedivši ga 3:0. što najbolje govori o snazi ovog takmičenja u to vrijeme.
Pobjede na svim terenima prve lige SFRJ
Kao i mnogim fudbalerima tog vremena izazov su bile utakmice protiv klubova velike četvorke. Partizan, Crvena zvezda, Hajduk i Dinamo su bili mamac za gledaoce, ali i inspiracija za igrače.
"Za takve utakmice trener nije bio potreban. Tokom karijere imao sam sreće da osjetim slast pobjede na svim terenima prve lige SFRJ tog vremena sem u Skoplju. Vardar je bio veoma kvalitetan tim i veoma nezgodan rival u Skoplju, tako da je Gradski stadion, danas „Filip II“, za mene ostao neosvojiva tvrđava."
U njegovo vrijeme fudbaleri su bili najpoznatiji i najpopularniji Titograđani, popularniji i priznatiji čak i od političara.
"Na ulici su nas svi prepoznavali, djeca su sakupljala albume sa našim sličicama, pa je bilo nemoguće proći ulicama da vas neko ne prepozna, zaustavi i popriča sa vama. U to vrijeme političari nijesu bili atraktivni. Slično je poslije bilo i u Libiji, gdje nsam radio kao trener i osvoji Kup i drugo mjesto u prvenstvu. Tamo smo bili super popularni", govori za „Vijesti“ Vukačić.
Uslovi za rad uvijek problem
Proslavljeni goman smatra da se danas i pored daleko boljih uslova slabo radi sam mlađim kategorijama i da je zbog toga i igrački kadar slabiji nego ranije.
"U Crnoj Gori su uvijek problem bili uslovi za rad, a tako je jednim dijelom i sada, ipak situacija u Podgorici je daleko bolja nego tada, a rezultati su slabiji. Tereni izgrađeni na Starom aerodromu su ogroman kapital, ali ih treba iskoristiti na pravi način. Djece ima, ali ih treba privući u fudbal i usmjeriti na pravi način. Mislim da se trenutno u crnogorskim klubovima ne posvećuje dovoljno pažnje radu sa mlađim kategorijama i zbog toga nema vrhunskih igrača", tvrdi Vujačić.
Santrač mu dao tri gola
U to vrijeme Jugoslavija je imala plejadu izuzetnih napadača, imena Slobodana Santrača, Duška Bajevića, Dušana Savića, Dragana Džajića, Nenada Bjekovića...ulivala su strahopoštovanje kod svih golmana u Evropi, a kamo li ne u SFRJ! Vujačić kaže da su mu veoma neugodni bili Josip Bukal i Petar Nikezić.
"Veoma neugodan je bio „Princ sa Neretve“, odnosno Duško Bajević, a interesantno da mi je najbolji strijelac Jugoslavije svih vremena Slobodan Santrač"
"Veoma neugodan je bio „Princ sa Neretve“, odnosno Duško Bajević, a interesantno da mi je najbolji strijelac Jugoslavije svih vremena Slobodan Santrač jedine golove dao na kraju karijere u utakmici posljednjeg kola 1979. godine, koja je Partizanu značila opstanak u ligi. Partizan je pobijedio sa 4:2, izborio opstanak, a Santrač je postigao het-trik."
Umjesto odlaska u Dinamo dobio nalivpero
Sjajne partije na golu Budućnosti, Sutjeske i Čelika nijesu mogle ostati nezapažene, pa je bio želja svih klubova velike četvorke.
"Dinamo me zvao 1968. godine dok sam još bio junior, ali sam po tadašnjim pravilima imao obavezu da potpišem prvi ugovor za matični klub. Umjesto odlaska u veliki klub i dva miliona dinara, ostao sam u Podgorici i dobio nalivpero! U Partizan me 1972. zvao Gojko Zec, ali sam ostao u Čeliku, željeli su me Hajduk i Zvezda, ali sam se tada vratio u Budućnost sa kojom sam igrao finale Kupa maršala Tita 1977. godine", kaže Vujačić.
( Stanko Radulović )