Na okupu oko svog sunca

Najavljuju se parlamentarni izbori. Vrijeme je da se, u ranoj fazi, zauzmu što bolje pozicije u biračkom tijelu i dobije što veća podrška. A to je najlakše ako su građani podijeljeni i, koliko je god to moguće, posvađani. Prije svega po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Zatim na one koji su bili za nezavisnu Crnu Goru i one koji su glasali za zajedničku državu. Na četnike i partizane. Na patriote i izdajnike. Da se među njih unese zla krv i posije sjeme zla. Da se građani osjećaju ugroženi od svih drugih, posebno onih koji su druge vjere ili nacije. Koji se klanjaju ili se drugačije krste. I da svi budu okrenuti jedni protiv drugih. Bez obzira na posljedice.

Građanima se ne smije dozvoliti da razmišljaju o svakodnevnim životnim problemima. Kao na primjer o tome kako i od čega žive. Kako sa prosječnom penzijom, ili platom koju primaju „s mijene na uštap“, izmiriti komunalije, kupiti ljekove i da im još ostane da se prehrane čitav mjesec. Da školuju djecu. Vraćaju svoje i državne krediite. Važno je ne dozvoliti građanima da razmišljaju o tome ko ih sve, na koji način i koliko pljačka. Da zaborave na građansko i ljudsko dostojanstvo i da žive u stalnom strahu od svojih komšija i sugrađana. Opasno je kad građani počnu da razmišljaju. Mogu se presabrati i prvom prilikom oduvati sa vlasti one koji ih decenijama drže kao taoce propale politike. Za vlast je poželjnije da građani slušaju i slijede svoje vođe. Vlast ne voli slobodne građane. Vlastima trebaju podanici. Jedino tako i opstaju na vlasti.

Važno je ostati i opstati na vlasti i u vlasti. Vladati narodom. Po svaku cijenu. Jer vlast, bez obzira da li ste u poziciji ili opoziciji donosi privilegije i profit. Kako na državnom, tako i na lokalnom nivou. Nije važno koliko uspješno vladate i kako žive građani, odnosno podanici, kojima vladate. Važno je da vladate. A konkurencija je velika. Na crnogorskoj političkoj sceni ima blizu 50 političkih partija. Svi bi da prigrabe dio kolača koji se zove Vlast. Naravno, i dio priviliegija koje idu uz to.

Zato političari ne biraju sredstva. Jedni bi, bojim se, i danas „razgonili Turke na buljuke“. Drugi bi da „trijebe gubu iz torine“. Treći smatraju da je „poziv na jedinstvo vjera i nacija, za neke više ciljeve, samo jeftin politikantski trik“. I vlast i opozicija su u tim podjelama veoma uigrani i sinhronizovani. Kad god im zatreba dopunjavaju jedni druge, kako bi podjele među građanima bile dublje i nepomirljivije. Međusobno trguju našim nacionalnim i vjerskim osjećanjima, identitetskim pitanjima, pitanjima jezika. Krivotvori se bliska prošlost, falsifikuju istorijske činjenice. Zloupotrebljavaju se najveći umovi crnogorske kulture i istorije, a njihove riječi, poruke ili stihovi, istrgnute iz konteksta, koriste u dnevno političke svrhe. I tumače na način kako kome trenutno odgovara.

Ponekad imam utisak kao da je nekima žao što se u Crnoj Gori nije desila Bosna. Na to me navodi otpor i animozitet koji predstavnici političkih partija imaju prema svima koji zagovaraju i bore se za nacionalno i vjersko jedinstvo. Za njih je najveća jeres i sama pomisao na nešto takvo. A tek ako se za to i borite. Zato se i ne biraju sredstva za napade na njih, njihovo omalovažavanje i pokušaj diskreditovanja i kompromitacije. Najsvježiji primjer su napadi na novoosnovanu partiju „Pozitivna Crna Gora“, koja u svom programu, posebno naglašava zalaganje za građansku državu, jednakost svih njenih građana i protivljenje destruktivnoj politici podjela.

O mogućim posljedicama destruktivne politike podjela ne treba posebno govoriti. Dovoljno je da se vratimo deceniju - dvije unazad. Neka nam nauk i opomena budu Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo, Srebrenica, Bukovica, Kaluđerski laz, Štrpci... Da ne nabrajam ostala stratišta na kojima su nedužni, svojim životima, plaćali cijenu nacionalnih i vjerskih podjela i političkih ambicija svojih vođa i poglavara. Da ne diram u žive rane koje još nijesu potpuno zacijelile. Ali mi ne učimo istoriju. Ne bar one lekcije koje bi morali da pamtimo zanavijek. Zbog toga nam se istorija ponavlja. Jer, da smo naučili i upamtili lekcije o Jasenovcu, Kozari, Brezni, Vraneškoj dolini... ne bi nam se desili Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo ili Srebrenica.... Mi, ipak, radije prepravljamo i prilagođavamo istoriju. I, to nam mnogo bolje ide. A, odabrani i izabrani od toga debelo profitiraju. I, vladaju i dalje.

I dok ovo pišem, sjetih se jedne scene iz drame „Rupa na nebu“, Jevrema Brkovića, čije izvođenje sam gledao prije skoro četrdeset godina. Radnja se dešava u selu Pasjača u koje je došao četnički vojvoda sa svojom pratnjom. Okupio je seljake i počeo da ih dijeli. Oni koji su uz njega - da stanu u hlad pod brestove. Ostali neka ostanu na sred seoskog trga, na suncu. Najugledniji među seljacima, ne pristajući na to, obraća se vojvodi i kumi ga Bogom i Svetijem Jovanom da ih ne dijeli. Jer, ako ih podijeli niko ih više neće sastaviti. Ako ih podijeli - ostaće rupa na nebu.

Ako naši sadašnji glavari nastave da nas dijele, kao što to rade tokom proteklih davadeset i kusur godina, bojim se da nas više niko neće sastaviti. A Crna Gora će postati crna rupa.

Zbog svega što sam pomenuo, mislim da je krajnje vrijeme da građani Crne Gore, svojim serdarima i vojvodama, konačno kažu „DOSTA JE“. Da im kažu: ne dijelite nas više i ne zatvarajte nas u nacionalne i vjerske atare. Da ne dozvole da ih svađaju. Da ne pristaju da se trguje njihovim nacionalnim i vjerskim osjećanjima i njihovim građanskim dostojanstvom.

Zato ih i podsjećam na riječi Svetog Petra Cetinjskog, vladike i vladara tadašnje Crne Gore i najznačajnije ličnosti u hiljadugodišnjoj crnogorskoj istoriji: „...Tako vi vaše đece/ tako vi neba i mora na njinim rukama/ tako vi dana na njinome licu/ tako vi sunca u njinome glasu/ Ne budite tuđa metla i lopata/ ne ližite tuđe šake/... ne dajte se varati/ne dajte se kupovati/... Ne režite jedan na drugoga/ ne pijte krv jedan drugome/ne kopajte jamu jedan drugome/... Pod svoje nebo/Na okup oko svoga sunca...“

I zato, građani Crne Gore, ako vam je stalo do Crne Gore i njene budućnosti, ako vam je stalo do budućnosti vaše djece i unučadi. Ako vam je stalo do časti i dostojanstva i ako hoćete da vi i vaša djeca živite kao ljudi. Ako se sjećate „Priče o sedam prutova“ koju smo učili još u osnovnoj školi. Ako ste naučili lekcije iz naše prošlosti... ne dajte da vas više dijele. Ne dajte da među vas unose zlu krv i da vas truju mržnjom. Ne budite izmećari i podanici. Budite slobodni građani.

I, kao što reče Sveti Petar Cetinjski: Na okup. Oko svoga sunca. A naše sunce je demokratska i građanska Crna Gora. Crna Gora u kojoj će svim građanima, bez obzira njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost, biti komotno. U kojoj nas neće dijeliti i svađati. U kojoj će svi imati jedanake šanse i jednaka prava. U kojoj će svi imati svoje dostojanstvo.

A, to je najmanje što dugujete svojoj djeci.

( Velizar Radonjić )