O PROSTORU RODE
Učenje o gradu
Aktuelni g. ministar je identifikovao krivca što nam je Budva "pitko devastirana". Stara naša priča o zlim Srbijancima, koji nam sreću (i Budvu) kvare. Sad možemo da budemo mirni, prostor Budve ćemo "prepustiti njemu samom"
Grad je veoma stara civilizacijska tekovina. Najčešće se u odgovarajućoj stručnoj literaturi navodi podatak da su stalna ljudska naselja nastala oko 10000. g. p.n.e, a najstariji gradovi oko 4000. g. p. n.e.
Ovo su stereotipi koje smatramo naučnim istinama i tako i koristimo. Savremena tehnika i tehnolohija datiranja arheoloških dokaza, pomjera ove granice. Sada se zna da je Jerihon kao gradsko naselje postojao već oko 5500. g.p.n.e.
Iz knjige "Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori" autora Pavla Mijovića i Mirka Kovačevića (izdavač: Arheološki institut Beograd i Muzej Ulcinj, redaktor P.Mijović, Beograd–Ulcinj 1975.) moguće je obavijestiti se o velikom broju lokaliteta, više ili manje istraženih i opisanih, gradova i utvrđenja od antičkog doba, preko kasnijih epoha ranog i kasnog srednjeg vijeka. Budva je, prema sadašnjim saznanjima, među najstarijim gradovima u Crnoj Gori.
"Najstariji literarni pomen Budve – Buthua – nalazi se u Sofokla (497. ili 495. do 405. g. p. n.e) pisca čuvenih tragedija Elektre, Kralja Edipa, Antigone i drugih". (str. 22)
"Osim robe porijeklom iz grčkih gradova, nađene u budvanskoj nekropoli, za pitanje grčkog udjela u podizanju Budve, izuzetno je značajna tradicija sačuvana u legendi o osnivanju Budve i sama urbanistička kompozicija grada.
Ako se potsjetimo da su Grci, po savjetu Hipokrita, več u drugoj polovini V vijeka, isticali higijenske zahtjeve, a po Aristotelu Vazduh, Vodu i Mjesto kao primarne elemente pri odlučivanju o osnivanju grada, mora se uzeti u obzir i saglasnost proročanstva.
Za osnivanje Butue upravo imamo jedno takvo svjedočanstvo. Helanikos je zabilježio kako je Kadmo, prije no što je odlučio da osnuje Tebu u Beotiji, tražio od pitijskog proročišta savjet i kako mu je ono preporučilo da slijedi kravu, pa da osnuje grad nadesno od mjesta gdje se ona zaustavi.
Vezivanje legende o feničansko – grčkom heroju Kadmu, koji je osnovao Tebu, za Buthua, grad koji je prvi pomenut u grčkim izvorima i koga je, takođe po legendi, osnovao Kadmo, makar da je naknadno nastala, sadrži jedan element iz nomosa – pitijsko proročanstvo. Nomos (grč. nomos – zakon, norma, pravni propis) u priličnoj mjeri doprinosi ostalim dokazima da su Grci zaista dali podsticaj Ilirima za podizanje Budve, koju Filon naziva "ilirskim gradom." (str.23)
Jasno je da je Budva starija od pominjanja sredinom V v. prije n.e. Do Sofokla je legenda o Kadmu i njegovoj ženi Harmoniji stigla kao legenda a ne izvještaj savremenika. Koliko generacija treba da prođe da neki važan istorijski događaj pređe u legendu. Da li je za Crnogorce oslobođenje Podgorice 1878. legenda?
Još nije. Da li je osnivanje Cetinja (1482. je već postojao dvorac Ivana Crnojevića, a 1485. završen Cetinjski manastir) legenda? Još nije. Zato ima razloga za pretpostavku da je legenda o Kadmu kao osnivaču Budve starija od Sofoklovog pominjanja barem dva stoljeća.
Takvu Budvu, po preporuci resornog ministra za održivi razvoj i turizam, treba prepustiti sudbini koju su joj odredili udružena lakomost investitora i lokalnih i državnih vlasti.
Sekulić: Budva je uništena i neka ide do kraja >>>
"Kada kažemo da je turizam naša najveća razvojna šansa, onda moramo veoma pažljivo da planiramo šta ćemo uraditi sa našom obalom.
U redu, prostor Budve je devastiran. Mislim da je to lijepa zamjena za jednu brutalnu riječ – uništen. Nekako devastiran mnogo pitkije zvuči, lakše izgovaramo.
U svakom slučaju, mislim da taj prostor treba prepustiti njemu samom, onome što je uradio jedan profesor beogradskog univerziteta. Znate, ne razmišljaju svi profesori na pravi način. Mislim da profesori veoma pažljivo razmišljaju o svom prostoru, a o tuđem malo manje", saopštio je studentskom auditorijumu g. ministar.
Nadležnosti, a i odgovornosti, resora na čijem je čelu g. ministar Sekulić su velike i ne može ih "jedan profesor beogradskog univerziteta" blokirati. Neki drugi pregaoci izgleda mogu da blokiraju rad državnih i lokalnih vlasti odgovornih za prostor.
Jedan je čovjek prije nepunu deceniju pokušao da ovo spriječi. Prof. dr Ranko Radović. Prihvatio je da bude ministar za planiranje prostora. I otišao iz Crne Gore nakon dvije godine borbe na stručnom i ličnom planu. U argumentima investitora zainteresovanih za realizaciju prostornog koncepta Budve koji sad imamo, visoko mjesto su zauzimali životi porodice tadašnjeg ministra.
Prof. Radović se svojevremeno suprotstavio politici S. Miloševića i više od decenije bio u dobrovoljnom egzilu. Ali, bio je dobrodošao profesor urbanizma u Helsinkiju, Tokiju, Parizu itd. On je u struci i znao i smio. A dao je ostavku nakon dvije godine mandata. Zbog Budve. I zbog odnosa vlasti prema prostoru.
Aktuelni g. ministar je identifikovao krivca što nam je Budva "pitko devastirana". Stara naša priča o zlim Srbijancima, koji nam sreću (i Budvu) kvare. Sad možemo da budemo mirni, prostor Budve ćemo "prepustiti njemu samom" i sa velikim elanom nastaviti da planiramo i štitimo "10, 15 ili 50 područja" koje je g. ministar ocijenio da treba štititi.
Ministar, sigurna sam, zna da je u nadležnosti resora mu da kontroliše programske zadatke za izradu razvojnih i regulacionih planova. U nadležnom ministarstvu ima još stručnih ljudi koji će da uporede podatke iz plana razvoja turizma i namjere lokalne zajednice da se prostor prekomjerno optereti.
I, naravno, da se reaguje na vrijeme. Izjava g. ministra: "Ja sam se kao ministar zakleo da ću da poštujem zakone. Ne mogu nekome ko ima plac u centru Budve i ima pravo da gradi, zabraniti, a svi oko njega su izgradili.
U centru Petrovca je investitor htio da gradi objekat od sedam do 11 spratova. Iako je imao pravo, nijesam potpisao dozvolu. Čovjek je otišao na sud, dobio i mi smo dužni da izdamo dozvolu", vrhunac je hipokrizije ili nepoznavanja oblasti planiranja kojom rukovodi. Vjerovatno su studenti bili impresionirani principijelnošću g. ministra u poštovanju zakona.
Zato je vrlo neprijatno pitanje: šta su radili g. ministar i njegovi prethodnici kad je trebalo primjenjivati zakon od početka, od vođenja politike prostornog razvoja. I zašto je sistematski razaran i, konačno, uspješno uništen sistem opštinskih, regionalnih i državnog zavoda za urbanizam.
Zašto se izrada najvažnijih dokumenata za prostorni razvoj tretira kao nabavka kancelarijskog materijala. Od 2008. do 2011. Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata izričito je onemogućeno Univerzitetu Crne Gore (Arhitektonski i Građevinski fakultet ) da se bave poslovima izrade prostornih i urbanističkih planova. Možda bi, kako divno primijeti g. ministar, ovdašnji profesori znali da razmišljaju o svom prostoru.
Ostaje da žalim što sam propustila priliku da čujem predavanje g. ministra, održano 30. maja 2012. studentima arhitekture (Vijesti, 31. 05. 2012, str.9). Naročito zbog jedne teorijske novine u urbanizmu koju je predavač objasnio pod nazivom urbanistički cik -cak sklad Monte Karla.
( Jelisava Kalezić )