Berane: Fabrika nikako da usiri sir - otvaraju je i zatvaraju od izbora do izbora

Da li će fabrika sira u beranskom selu Šekular biti otvorena još jednom? Mještani smatraju da sa velikom vjerovatnoćom hoće, što bi bilo četvrti put od početka njene gradnje.

Direktor tamošnje Zemljoradničke zadruge „Javorak“ Brano Brakočević kaže da su se aktivisti DPS-a razletjeli po terenu, od Berana do Andrijevice, ne bi li prikupili nešto mlijeka, odnosno neophodnu sirovinu.

"Ja više ne brojim koliko puta je otvarana i zatvarana. Kako se bliže i najavljuju izbori, sva je prilika da ćemo se u Šekularu još jednom veseliti na njen račun. Novi ministar poljoprivrede je do sada nije otvarao“, kaže Brakočević.

Ja više ne brojim koliko puta je otvarana i zatvarana. Kako se bliže i najavljuju izbori, sva je prilika da ćemo se u Šekularu još jednom veseliti na njen račun. Novi ministar poljoprivrede je do sada nije otvarao

Za razliku od Brakočevića, dokona opozicija je brojala pet veselja o državnom trošku kojih je organizovano do sada od početka do završetka gradnje fabrike sira „Planinka“ u selu Šekular. Jednom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a „neznatno“ je oštećena i oprema.

Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena. Prvi put prije posljednjih lokalnih izbora. Drugi put poslije izbora – tek toliko da se vlastima nenaklonjenim mještanima Šekulara pokaže ko je pobijedio. Dva puta je i zatvorena.

"Drugi put je otvorio bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović. Vjerovatno da ministar u povratku nije ni stigao do Podgorice, a fabrika je već zatvorena“, kaže Brakočević.

Bilo je to početkom ljeta 2010. godine i fabrika od tada ne radi. Dvojica-trojica zaposlenih dala su otkaz, jer nijesu primili nijednu platu.

U čitavom Šekularu nema deset krava i do sto litara mlijeka. Seljani kupuju tetrapak u gradu

Direktor ZZ „Šekular“ objašnjava da fabrika sira u ovom selu nije ni mogla da radi kada je projektovana za dnevnu proizvodnju 50 kilograma, odnosno preko hiljadu litara mlijeka kao osnovne sirovine.

"U čitavom Šekularu nema deset krava i do sto litara mlijeka. Seljani kupuju tetrapak u gradu. I za fabriku su za taj kratki period koliko je radila, donosili mlijeko iz mljekare "Zora”, i vozili ga terenskim vozilom četrdeset kilometara do sirare“, priča Brakočević.

Fabrika sira u ovom selu građena je prije tri godine međunarodnom donacijom njemačkog ministarstva poljoprivrede i koštala je, kako je zvanično saopšteno, oko 150 hiljada eura. Za tu svrhu je osnovana i nova zemljoradnička zadruga, jer postojeća nije bila „politički podobna“. Sirara je trebalo da ima efekat povećanja stočnog fonda i zaustavljanja migracije stanovništva.

"Od svega toga ništa nije postignuto. Šekularska sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju trista. Samo prošle godine deset porodica je napustilo Šekular“, kaže Brakočević.

Umjesto što su u siraru bacili novac, mogla je biti napravljena jedna pilana. Da se zaposli makar trideset-četrdeset ljudi

On smatra da ova investicija predstavlja klasično preturanje donatorskog novca, da je promašena i da je trebalo siraru graditi ili bliže gradu i infrastrukturi, ili uopšte ne graditi, odnosno graditi nešto sasvim drugo.

"Umjesto što su u siraru bacili novac, mogla je biti napravljena jedna pilana. Da se zaposli makar trideset-četrdeset ljudi. Ovako pored naših privatnika koji su nudili i preko četrdeset eura po kubiku, koncesije na naše, čuvene šekularske šume, dobijali su ne znamo ni ko, ni odakle. Što ono kažu “drvoprerađivači s tašnama i mašnama“, kaže Brakočević.

"Zora" na nerealnim procjenama

U nešto manjem obimu i značaju, tako se ponovila priča s početka dvijehiljaditih, kada je u Beranama građena Mljekara “Zora”. Ova fabrika takođe je donirana od razvijenih članica Evropske unije i trebalo je u jednom trenutku da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga.

Ono što je zajedničko za projekte u oblasti poljoprivrede koji su predstavljali donacije, bilo je to da su bazirani na nerealnim procjenama, a upozoravali su na vrijeme stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu.

Tako je, na primjer, kada je otvarana mljekara “Zora”, strancima prikazano da u Beranama ima jedanaest hiljada krava, takozvanih muznih grla i na takvoj nerealnoj procjeni projektovana je i izgrađena mljekara za dnevni kapacitet od 50 hiljada tona, koja nikada nije proradila kako treba.

Katanac prije nego se i veselje završi

Sirari u Šekularu, kao klasičnom primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je i izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice.

Ni ta fabrika danas ne radi. To sa sirarama je izgleda za nekoga bio dobar posao, pa je jedna prije pet godina napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila. Ipak se nije odustajalo, pa je najavljivana izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja.

Možda se računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Beranama, Andrijevici i Plavu. I za šekularsku se priča da je oprema stigla sa Žabljaka, gdje je fabrika kratko vrijeme bila instalirana, ali nije uspjela da se održi. I tamo je, kažu, bilo veselja kada je otvarana.

Galerija

( Tufik Softić )