Tužilaštvo ćuti 20 godina: Poslovi Đukanovića i kuma poslali Višnjića u zatvor

Mreža istraživačkih novinara (OCCRP) objavila je detalje o sumnjivom poslovanju Prve banke, povlašćenom statusu kod te institucije niza privatnih kompanija Vuka Rajkovića, kuma bivšeg crnogorskog premijera i lidera DPS-a Mila Đukanovića, među kojima posebno mjesto pripada firmi Juventa čiji pisani tragovi o sumnjivim poslovima, prema informacijama i dokumentima do kojih su “Vijesti“ došle u posjed, sežu od ranih 90-ih godina.

Široj javnosti i poreskim obveznicima manje su poznati “rani radovi” Đukanovića i njegovog kuma Rajkovića, kojem je država još 90-ih prošlog vijeka, pod dosta čudnim okolnostima, omogućila poziciju za unosne poslove i posredovanje u trgovini naftnim derivatima.

Tada nije bilo Zakona o javnim nabavkama, a glavni uvozni poslovi, posebno strateških sirovina kao što su naftni derivati, pripadali su Republičkim robnim rezervama. Plaćanja za uvezenu robu su obavljana iz trezora Narodne banke Crne Gore, tako da je posredovanje i učestvovanje privatnih posredničkih firmi, kojih nije bio mali broj, i u Srbiji i u Crnoj Gori, samo dodatno poskupljavao kupovinu goriva.

Prvi pisani tragovi o sumnjivim poslovima Juvente pominju se u zapisniku bivšeg saveznog deviznog inspektora Pavla Zelića koji je ispitivao poslovanje preduzeća Jugodrvo, tačnije u dijelu koji se odnosi na poslovanje Jugodrva sa Vladom i firmama iz Crne Gore, a koji je sačinjen 30. marta 1993. godine.

Zatvor zbog dokumenta

Radi se, inače, o dokumentu kojim je svojevremeno Aćim Višnjić, bivši poslanik Radikalne stranke u Crnoj Gori, prijetio Milu Đukanoviću, da bi nedugo zatim bio optužen za klevetu i morao da robija u Spužu.

Uvoz naftnih derivata za korisnike iz Crne Gore trebalo je da se realizuje od firme Mondijal, za koju hrabri inspektor Zelić u drugom dijelu svog zapisnika ostavlja rezervu da ta firma u poslu u stvari nije ni učestvovala, ali da možda i ne postoji.

Prema zaključku broj 9459/2.10.1992. prijavljen je uvoz 1.500 tona bezolovnog benzina od firme Mondijal za iznos od 997.500 američkih dolara, odnosno po cijeni 665 dolara po toni za republičku Direkciju za robne rezerve. Iz dokumentacije, kako stoji u zapisniku, vidi se da je uvezeno 996.760 tona supera (1.296.347 litara) i 597,5 tona bezolovnog (790.448 litara). Uvezeni benzin je fakturisan korisniku po fakturama od 2. novembra 1992, na ukupno 261.546.511 dinara.

Čudno je angažovanje privatne firme premijerovog kuma u ovom poslu, budući da su Crna Gora, njena Vlada, Robne rezerve i Jugopetrol imale kompletnu infrastrukturu za uvoz

“U vezi s ovim uvozom ističe se sljedeće: 2. 10. 1992. iz Jugodrva je upućen telefaks-ponuda na ruke potpredsjedniku Vlade CG (Mihailu) Ljesaru/Danilu Spasojeviću, sa kojom je ponuđena prodaja 1.400 tona benzina po 0,70 DEM po litru.

Dva dana kasnije, 4. oktobra 1992. u Jugodrvo je telefaksom stigao dopis (na njemu je datum 6. 10. 1992) u kome gospodin Vuk Rajković, direktor Juvente iz Podgorice, na osnovu usmenog dogovora sa potpredsjednikom Vlade Crne Gore Ljesarom šalje dispoziciju za isporuku benzina namijenjenog Direkciji za robne rezerve Crne Gore. U dopisu je navedeno da se benzin uputi na Jugopetrol Kotor-Bijelo Polje-Kruševo gdje je stvarno i upućen”, piše u Zelićevom dokumentu.

Čudno je angažovanje privatne firme premijerovog kuma u ovom poslu, budući da su Crna Gora, njena Vlada, Robne rezerve i Jugopetrol imale kompletnu infrastrukturu za uvoz, skladištenje i distribuciju i prodaju derivata i taj posao godinama unazad vrlo uspješno obavljali.

Rajković pregovarao u ime Vlade

Interesantna je Rajkovićeva uloga u ovom poslu, kao i činjenica da li je moguće da je Đukanovićeva vlada sa bilo kakvom privatnom firmom pravila samo „usmene dogovore“ za ovako ozbiljne državne poslove. Naknadnom prijavom koju je protiv NN činovnika iz Vlade podnio Zelić, crnogorsko Tužilaštvo se nije ozbiljno bavilo.

Iz Jugodrva su 5. oktobra 1992. godine telefaksom “poslate tehničke karakteristike bezolovnog benzina u Republičku rezervu Crne Gore na ruke gdinu Vuku Rajkoviću”

Iz Jugodrva su 5. oktobra 1992. godine telefaksom “poslate tehničke karakteristike bezolovnog benzina u Republičku rezervu Crne Gore na ruke gdinu Vuku Rajkoviću”.

“Iz pregledane dokumentacije se nije moglo vidjeti kakvu funkciju u republičkoj Direkciji za robne rezerve obavlja Vuk Rajković, direktor preduzeća Juventa”, kanstatuje inspektor Zelić u zapisniku.

Ključno pitanje za državne institucije čak i sa ove vremenske distance je kako je Rajković uopšte došao u poziciju da uvozničkoj firmi odgovara zvanično na dopise umjesto Vlade ili Robnih rezervi Crne Gore, te da li ga je za tu počast i potencijalno profitabilnu privilegiju kandidovalo kumstvo sa Đukanovićem?

Prema zvaničnim podacima iz registra podgoričkog Privrednog suda kontroverzna firma Juventa i danas je aktivna u Crnoj Gori.

U Beogradu je 16. oktobra 1992. sačinjen kupoprodajni ugovor između Jugodrva i republičke Direkcije za robne rezerve po kome je ugovorena kupoprodaja tačno 597,5 tona bezolovnog benzina, ali po cijeni od 0,75 DEM i 996.760 tona supera po cijeni od 0,80 DEM. U ugovoru nije navedeno na šta se cijena odnosi, a ostali uslovi su isti kao u prvobitnoj ponudi.

Preplaćeni benzin iz uvoza

Prema Zelićevom zapisniku već 20. oktobra 1992. republička Direkcija robnih rezervi Crne Gore putem trezora Narodne banke Crne Gore isplatila je u gotovom 1.629.914 DEM na ime navedenog uvoza iz čega proizilazi da se cijena u ugovoru odnosi na litre.

“Kako je Jugodrvo benzin carinilo u vrijednosti 1.060.182 dolara, to je ovako više naplatilo 33.719 dolara za šta je dokaz i interna dokumentacija Jugodrva koje je ovaj iznos evidentiralo kao više plaćenu vrijednost robe.

U istoj internoj dokumentaciji je navedeno da je svih 1.629.914 DEM uplaćeno firmi Berkshir (iz Rumunije-prim. aut) 23. oktobra 1992. Zatim, već je navedeno da je Jugodrvo fakturisalo ovaj uvoz po fakturama od 2.11.1992. U ovim fakturama osim uobičajenih troškova fakturisano je republičkoj Direkciji i 10.633.634 dinara na ime cijene rada kao i 212.672.689 dinara na ime vrijednosti robe Franko (Fco) jugogranica. Postavlja se pitanje zašto je izvršeno i kako je obračunato ovo plaćanje kad ugovorom nije predviđeno”, ističe inspektor Zelić.

On navodi da je Jugodrvo na navedenim fakturama tačno unijelo deviznu vrijednost uvezene robe, pa je tako republička Direkcija znala i ovaj podatak. Iz svega prethodnog proizilazi da su uvezeni derivati preplaćeni za 621.326 dolara plus 33.719 njemačkih maraka.

“Da je Jugodrvo uvoz izvršilo po prvoj povoljnijoj cijeni Mondijala manje bi se platilo 135.512 dolara”, navodi se u zapisniku.

Rajković: Pomagao zbog sankcija, ni cent zaradio

Rajković je izjavio juče da je “sve bilo regularno” i da “taj posao Juvente nikada nije bio realizovan, niti je on od toga imao bilo kakve materijalne koristi”. “Od tog posla nisam imao ni centa jer do njegove realizacije nije došlo, što je meni žao”, rekao je Rajković u telefonskom rezgovoru.

Na pitanje “Vijesti” kako je uopšte došao u poziciju da vodi pregovore u ime Vlade, Rajković je objasnio da je bilo “vrijeme sankcija” i da Robne rezerve nijesu mogle lako odraditi taj posao.

U potencijalnu ulogu posrednika, prema Rajkovićevim riječima, došao je zahvaljujući “dobrim kontaktima sa dobavljačima”. On je potvrdio da je zbog ovog posla bio “na informativnom razgovoru zato što je ostala prepiska između njega i bivše Direkcije za robne rezerve”. “Na osnovu toga je kasnije i iskonstruisana priča”, tvrdi Rajković.

Rakočević: Tužilaštvo ćuti dvije decenije

Prepis originalnog zapisnika (3/0-1006/1-93) inspektora Pavla Zelića objavila je još u avgustu 1994. revija “Istok”, čiji je urednik Donko Rakočević u tri broja jedini, do sada, pisao o sumnjivim poslovima Juvente.

„Slučaj Jugodrvo je prva velika korupcionaška afera koju sam iznio u javnost, sa svim potrebnim dokazima, ali državni organi nijesu prstom mrdnuli da sankcionišu odgovorne"

„Slučaj Jugodrvo je prva velika korupcionaška afera koju sam iznio u javnost, sa svim potrebnim dokazima, ali državni organi nijesu prstom mrdnuli da sankcionišu odgovorne.

Naprotiv, poslije tih tekstova, u prijevremenu penziju je poslat devizni inspektor Pavle Zelić, dok je poslanik Aćim Višnjić, koji je tim papirom mahao sa skupštinske govornice, poslat u zatvor!

Kako tada, tako danas, 'krupne ribe' i to iste, love u mutnom, a novinari uzalud pišu, jer Tužilaštvo, poput onog majmunčeta, drži ruke na očima, ušima i ustima: što vidi ne vidi, što čuje ne čuje, a što vidi i čuje - ne priča”, izjavio je “Vijestima” Rakočević.

Galerija

( Milorad Milošević )