Došlo vijeme za autorske pjesme

Crnogorsku pjevačicu Jovanu Ćupić publika je upoznala kroz talent šou “Let ka zvijezdama” gdje je u drugoj sezoni stigla do superfinala. Pobjeda na ovom takmičenju za malo joj je izmakla jer je o prvoplasiranom odlučivao žiri, a ne publika čija je Jovana miljenica bila tokom čitavog serijala. To je, međutim, nije obeshrabrilo da nastavi da se bavi muzikom. Iako je od tada prošlo nekoliko godina, Jovana uskoro planira da pusti svoj prvi singl. Često nastupa po lokalima i to u raznim formacijama, kako u Podgorici, tako i u Tivtu. Svakog petka nastupa u podgoričkom klubu La Kultura, dok subotom nastupa u tivatskom Regentu.

Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?

Rekla bih da je to neka fina, romantična atmosfera, u kojoj uživamo i publika i ja.

Obično na nastupima imaš muzičara koji te prati. Sa kim najčešće sarađuješ i da li nekad nastupaš i sama?

Pa obično uvijek imam muzičara koji me prati. Pokušala sam sama, ali je dosta naporno i ne mogu se toliko koncentrisati na pjevanje, kad mislim i o sviranju. Muzičari se mijenjaju, ali je to otprilike ista ekipa.

Kad imaš nekoliko svirki nedjeljno, kako “čuvaš glas”?

Jednom sam čula da je dobar san najbolji za glas, i zaista jeste. Izbjegavam bučna mjesta, gazirano i hladno piće, i tako ga uspijem sačuvati.

Koliko pjesama imaš na repertoaru?

Pa imam oko 70 stranih i isto toliko domaćih.

Koliko često mijenjaš repertoar?

Mnogo je važno konstantno ga ažurirati, naročito kad su svirke redovne. Tako nije dosadno meni, a ni gostima.

Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da sviraš na nastupima?

One koje traže najčešće su “Stranac” od Momčila i Galijanu pjesmu “Kotor”. Pjesme su mi lično drage, ali mislim da su izgubile čar od kako se izvode svako veče po bezbroj puta.

Bez koje numere je nastup nezamisliv?

Na mojim svirkama to je pjesma “Da je tuga snijeg” od Dina Merlina.

Da li na nastupima publici ispunjavaš muzičke želje?

Koliko mogu, ispunim. Ne volim pretjerano kad traže pjesme, ali ono što znam otpjevam.

Primate li bakšiš na nastupima i koja je najveća novčanica koju si dobila?

Mislim da nema muzičara koji ga odbija (smijeh). Pa, na mojim svirkama gdje je više strane muzike nego domaće bakšiš je slab. Jednom nas je u Tivtu jedna Ruskinja častila tri puta po sto eura, kaže da popijemo po piće.

S obzirom na to da ljudi iz tvoje okoline znaju da se baviš muzikom, dešava li se da nekad na privatnim žurkama neplanirano zasviraš i zapjevaš?

Pa da, naravno, toga uvijek ima, s tim što nikad ne bude neplanirano, uvijek predosjećam da ću uzeti mikrofon.

Nedavno si bila gost na koncertu Baneta Opačića. Znači li to da je došlo vrijeme za tvoj autorski rad?

Jeste. Konačno nešto ozbiljnije, nešto što odavno priželjkujem i iščekujem.

Koju svirku ćeš posebno pamtiti i zbog čega?

Nije svirka ali jeste nastup - koncert Baneta Opačića u Sava centru, nezaboravno. Prvi put stajem pred četiri hiljade ljudi i osjećaj je neopisiv.

Na čiju svirku voliš da odeš?

Kako mi je dosta mojih, tako ni ne idem na svirke kolega, ali s vremena na vrijeme volim da uživam u jazz svirci moje mnogo dobre drugarice i koleginice Mile Nikić. Njenu svirku toplo preporučujem. Uopšte ne morate da volite jazz da biste nju slušali.

Da ne možeš da odeš na već ugovorenu svirku, koga bi zvao da te zamijeni?

Upravo Milu Nikić.

Galerija

( Marija Vasić )