Svijet po Trampu i Siju

Vodeća svjetska demokratija, Sjedinjene Američke Države, sve više i više podsjeća na najveću i najstariju postojeću autokratiju u svijetu - Kinu. Težeći agresivnoj, jednostranoj politici, gazeći opšti globalni konsenzus, predsjednik Donald Tramp faktički opravdava odbacivanje međunarodnog prava svog kineskog kolege Sija Đinpinga i tako komplikuje već postojeće ozbiljne rizike po svjetski poredak utemeljen na pravilima.

Kina agresivno slijedi svoje teritorijalne pretenzije u Južnokineskom moru - uključujući i militarizaciju spornih oblasti i pomjeranje svojih granica u dubinu međunarodnih voda - bez obzira na međunarodnu arbitražnu odluku koja je lišava toga prava. Osim toga, zemlja je politizovala prekogranične riječne tokove i koristi trgovinu kao instrument geoekonomskog pritiska prema zemljama koje odbijaju da budu na njenoj liniji.

SAD su često osuđivale takvo djelovanje. Ali pod Trampovim vođstvom u te se osude više ne vjeruje, ne samo zato što se kose sa visokom ocjenom datom Siju, kojeg je Tramp nazvao “divnim” i “velikim džentlmenom”. Faktički, Trampovo ponašanje pojačalo je osjećaj američkog licemjerja dajući krila Kini za dalji teritorijalni i morski revizionizam u Indo-tihookeanskom području.

Bezuslovno, SAD odavno slijede jednostranu spoljnu politiku, a primjer za to je upad Džordža Buša u Irak 2003. i Obamino svrgavanje Gadafija u Libiji 2011. I mada Tramp (još) nije svrgao neki režim, on je primijenio dosljedni unilaterizam mnogo šire, putem opsežnih ataka na međunarodni poredak.

Praktično odmah nakon stupanja na dužnost, Tramp je izveo SAD iz Trans-tihookeanskog partnerstva, ambicioznog trgovinskog i investicionog sporazuma 12 zemalja, kojeg je zaključio Obama. Ubrzo potom, Tramp je odbacio Pariski klimatski sporazum..., što čini SAD jedinom zemljom koja nije dio te inicijative.

Sasvim nedavno, Tramp je preselio ambasadu SAD u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalim ne obazirući se na široki međunarodni konsenzus o određivanju osporenog statusa grada u kontekstu širih pregovora za regulisanje izraelsko-palestinskog konflikta. Zajedno sa otvaranjem ambasade, palestinsko stanovništvo sektora Gaza pojačalo je svoje proteste tražeći da palestinskim izbjeglicama bude dozvoljeno da se vrate u ono što se sada naziva Izrael, isprovociravši tako da izrealski vojnici ubiju najmanje 62 demonstranta i rane više od 1.500 ljudi u pograničnom pojasu Gaze.

Na Trampu je prilična odgovornost za te žrtve, da ne govorimo o uništavanju tradicionalne uloge Amerike kao posrednika u izraesko-palestinskom konfliktu. To isto će se dogoditi i u slučaju bilo kog konflikta i nestabilnosti koji će se pojaviti kao rezultat izlaska Trampa iz nuklearnog sporazuma sa Iranom iz 2015, iako je Iran u potpunosti poštovao njegove uslove.

Trampove povrede poretka utvrđenog na pravilima šire se takođe - i prijeteći - na trgovinu. On je odložio sprovođenje u djelo svog obećanja o uvođenju cariskih taraifa na kineski izvoz u SAD, ali je pokušao da prinudi i postidi saveznike SAD, kao što su Japan, Indija i Južna Koreja, bez obzira na to što ukupni trgovinski proficit sa SAD - 95,6 milijardi USD u 2017. godini - čini oko četvrtine kineskog. Predsjednik SAD je natjerao Južnu Koreju da prihvati novi trgovinski dogovor i pokušavao da izvrši pritisak na indijsku industriju informacionih tehnologija - čiji je proizvod 150 milijardi USD godišnje - kroz žestoku viznu politiku. Što se tiče Japana, Tramp je prošlog mjeseca primorao nevoljnog premijera Japana Šinzo Abea da prihvati novu trgovinsku strukturu koju SAD razmatraju u svojstvu prethodnice pregovora o dvostranom sporazumu o slobodnoj trgovini.

Japan, koji je trenutno na čelu TTP, više bi volio da su se SAD pridružile tom sporazumu koji je obezbijedio širu liberalizaciju trgovine i izbalansiranije mogućnosti od dvostranog dogovora kojeg SAD pokušavaju da usmjere u svoju korist. Ali Tramp - koji je takođe odbio da trajno ukine tarife svoje administracije na čelik i aluminijum iz Japana, EU i Kanade - ne obraća pažnju na ono što bi željeli njegovi saveznici.

Abe je, sa svoje strane, “istrpio seriju iznenađenja i šamara” od Trampa. I u tome nije jedini. Kako je nedavno izjavio predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk, “ s takvim prijateljima (kao što je Tramp), neprijatelji ti nisu potrebni”.

Trampova trgovinska taktika, usmjerena da zaustavi relativni ekonomski pad Amerike, odražava isti onaj robusni merkantilizam koji je Kina koristila da bi postala bogata i moćna. Sada obje zemlje ne samo da aktivno podrivaju sistem trgovine, zasnovan na pravilima, već i, čini se, dokazuju da sve dok je zemlja dovoljno jaka ona može nekažnjeno narušavati opšta pravila i norme. Stvara se utisak da u današnjem svijetu sila poštuje samo silu.

Tu dinakimu moguće je vidjeti u tome na koji način Tramp i Si odgovaraju na unilaterizam onog drugog. Kada su SAD raspoređivale svoj protivraketni kompleks THAAD u Južnoj Koreji, Kina je iskoristila svoje ekonomske instrumente osvete prema Južnoj Koreji, ali ne i protiv Amerike.

Na isti način, nakon što je Tramp potpisao Taiwan Travel Act, koji podržava posjete između SAD i ostrva, Kina je inscenirala vojne vježbe protiv Tajvana i potkupila Dominikansku Republiki da raskine diplomatske odnose sa vladom Tajvana. Ipak, SAD nisu trpjele nikakve posljedice s kineske strane. Tramp je, dok je podsticao Kinu da promijeni svoju trgovinsku politiku, Siju dao prolaz u Južnokinesko more napravivši tek simboličan korak - kao što je sloboda plovidbe - protiv kineskog ekspansionizma. On je u martu takođe prećutao to što je kineska vojska prijetnjama prinudila Vijetnam da zaustavi bušenje nafte u oblastima svoje isključivo ekonomske zone. A takođe je prošlog ljeta odlučio i da ostane neutralan kada su kineski radovi na izgradnji puta na spornoj Visoravni Doklam doveli do vojne konfrontacije sa Indijom.

Trampova strategija “Amerika prije svega” i Sijev “Kineski san” bazirani su na zajedničkim dodirnim tačkama: dvije najveće svjetske sile imaju punu slobodu da djeluju u svojim interesima. Na taj način, svjetski poredak G2, koji čine one, jedva da i jeste poredak. To je zamka u kojoj su zemlje prinuđene da biraju između nepredvidivog transakcionog upravljanja Donalda Trampa i ambiciozne i predatorske Kine.

Autor je profesor strateških studija u Centru za politička istraživanja u Nju Delhiju i saradnik na Akademiji Robert Bosch u Berlinu

Copyright: Project

Syndicate, 2018.

( Brahma Chellaney )